Na današnji dan, 13. listopada 1429. godine, započinju diplomatske igre koje su dovoele do četverogodišnjeg konavoskog rata između Dubrovnika i bosanskog vojvode Radoslava Pavlovića.
Radoslav Pavlović, bosanski vojvoda, pokajao se što je 31. prosinca 1426. godine Dubrovniku ustupio svoj dio Konavala, Cavtat i Obod. Tražio je načina da ga dobije natrag. Počeo je stoga izazivati neprijateljstva. Na današnji dan, 13. listopada 1429. godine, potužiše se njegovi poslanici u Dubrovniku kako bjegunci iz velikaševih krajeva nalaze zaklonište na dubrovačkom zemljištu.
Dubrovčani obećaše i odlučiše to svakako najoštrijim mjerama spriječiti, a poslanike pozvaše da iznesu o tome konkretne podatke. Jači povod za svađu našao je Radoslav kad su Dubrovčani počeli utvrđivati Cavtat, mjesto što leži na poluotočiću vezanom uskom prevlakom s kopnom. Dubrovčani nisu namjeravali Cavtat sa svih strana zaokružiti zidinama, već su gradili zid na prevlaci i prokapali jarak s namjerom da spoje more s morem i tako radi lakše obrane učine Cavtat otočićem.
Radoslav Pavlović posla 1430. poslanike koji zatražiše da Dubrovčani obustave iskapanje jarka. Uz to su zatražili da odmah plate kamate od njegova poklada od 600 dukata ili da vrate novac. Dubrovčani odgovoriše da je za povlačenje novca bio ugovoren dvomjesečni otkaz. U pogledu Cavtata odgovoriše da su oni Konavle sa Cavtatom kupili, pa prema tome mogu na tom teritoriju činiti što hoće. Ovaj odgovor ne zadovolji Radoslava, te on bez navještaja rata započne s neprijateljstvom. Sakupi vojsku te krene na dubrovačko zemljište. Dubrovčani, saznavši za to, sakupiše omanju vojsku. Vojske se sukobiše u župskoj Ljutoj. Radoslavova vojska porazi dubrovačku, a nakon toga Radoslavovi ljudi oplijeniše i poharaše Župu. S time započe poznati konavoski rat, koji je stajao Pavlovića i još više Dubrovčane mnogih žrtava, ali je manje zanimljiv po svojim strateškim potezima a više po zamašnoj diplomatskoj igri što se uporedo s ratom odigravala.
Nakon četverogodišnji ratnih i diplomatskih aktivnosti napokon je došlo do mira. Sačuvana je Radoslavova mirovna povelja od 25. listopada 1432, dok dubrovačke nema. Ovim mirom potvrđuju se sve stare povelje i ugovori, a obje strane opraštaju sva ubojstva i uvrede počinjene u ratu, tako da nitko ni na jednoj ni na drugoj strani ne može tražiti vraždu.
Određuje se da mir potvrde i bosanski kralj i Porta. I zaista, bosanski kralj 2. ožujka 1433. potvrdi mir a tek nakon toga, 15. ožujka 1433. godine, položi zakletvu i Radoslav Pavlović. Premda je ratovanje već prije prestalo, tek se ovaj datum smatra okončanjem rata, od kojeg ni Pavlović ni Dubrovčani nisu polučili nikakve koristi.
IZVOR: Gradoplov
