Katija Čupić za sebe kaže da je ponosna 26-godišnja Konavoka koja od svoje 19. godine živi i radi u Dubrovniku. Trenutno radi kao kozmetičarka i maserka u Hotelu Excelsior. Iako čovjeku ništa ne može zamijeniti rodno mjesto, nekoliko godina provela je živeći u Istri i malo u Zagrebu, što je za nju značilo navikavanje na samostalan život, stjecanje radnog iskustva, pronalazak raznih mogućnosti za unapređivanje sebe i otkrivanje novih strasti i zanimacija.
NIGDJE BEZ APARATA
Mislim da ne postoji točan trenutak u kojem sam shvatila da sam zaljubljenik u fotografiju, nekako je sve došlo spontano i neplanirano. Mislim da se svako domaće čeljade može složiti sa mnom kada kažem da je naš grad zbilja posebno mjesto. Pri svakoj šetnji u gradu neka zanimljiva sitnica zapela bi mi za oko, nešto neočekivano, nekakav interesantan detalj, nešto što prije nisam primijetila i što bih poželjela ovjekovječiti kako bih i sutra u tome mogla uživati. Uzela bih fotoaparat i jednostavno okinula. Nakon nekog vremena primijetila sam da nigdje ne idem bez fotoaparata.
OSJEĆAJ MIRNOĆE
Oduvijek sam bila umjetnička duša, bilo da se radi o glazbi, književnosti, filmskim ili likovnim ostvarenjima. Zato na sve što u životu radim gledam kao na umjetnost. Fotografiranje me opušta i zadovoljava. Posebno zadovoljstvo daje mi činjenica što će drugi ljudi nadam se, kada vide moju fotografiju, osjetiti taj osjećaj mirnoće koji osjećam i ja, te da će im, bar na trenutak, oraspoložiti dan. Jer što imamo od svakidašnjih radosti, ako ih nećemo podijeliti s drugima.
INSPIRACIJA
Inspiraciju ponajviše nalazim u prirodi, svim bojama neba, raspoloženjima mora, ali i ljudima u prolazu, emocijama koje im se ocrtavaju na licima dok zamišljeno hodaju gradom. Ne šetam okolo u potrazi za novom fotografijom koju ću postaviti na Instagram, trenutak se dogodi spontano, ali u tome i jest njegova ljepota, nikad ne znam što me može oduševiti.
Za sada se fotografijom bavim isključivo kao hobijem. Uz mnogobrojne obaveze i prioritete u osobnom i poslovnom životu, nikad nisam imala dovoljno vremena posvetiti se fotografiji koliko bih željela. Želja mi je postepeno fotografiju sve više uključivati u svoj život, pa možda jednoga dana od nje učiniti i nešto više od hobija.
UZORI
Naravno da me rad nekih umjetnika oduševljava više od drugih, ali ne mogu reći da u njima vidim uzore jer sam oduvijek htjela njegovati vlastiti stil i posebnost, ono što mene osobno karakterizira i razlikuje od drugih. Ali ako baš moram izdvojiti nekoga, volim uživati u fotografijama splitskog umjetnika Mile Modića. Trenutci koje je on sposoban osjetiti i uhvatiti fotoaparatom ponekad su toliko emotivni da i samo jednim pogledom na tu crno-bijelu fotografiju osjetiš upravo taj trenutak koji je i umjetnik osjetio dok je fotografirao. Za mene je to odlika odličnog fotografa.
RAZGLEDNICE
Oduševila sam se kada me nekoliko prijatelja i poznanika, ali i potpunih stranaca, kontaktiralo u želji da moje fotografije na neki način integriraju u poklone dragim osobama na drugim krajevima Hrvatske, ali i svijeta. Želeći im ispuniti želje i razveseliti drage im ljude, napravila sam manju seriju razglednica koje kao motiv sliku imaju upravo neke od mojih najljepših fotografija. Ideja se pokazala izrazito uspješna, a potražnja za razglednicama sve više i više raste. Nadam se da će i primatelji tih mini umjetničkih djela kroz njih osjetiti jednaku ljubav kao i ja dok sam ih stvarala.
