Predstavljanje nove knjige Vedrana Mezeia “Treći ključ” bit će uskoro upriličeno u Ljetnikovcu Beterina u Župi dubrovačkoj. Nakon odlomka iz knjige koji se odnosio na život povijesne dubrovačke ličnosti, Marojice Kaboge koji je fascinirao autora, donosimo još jedan. Među povijesnim likovima iz vremena Dubrovačke Republike uz vjeran prikaz biografskih detalja iz njihova života, našla se i skromna djevojka Lucija Trtoman koja je glavni ženski lik. Vedran nam je otkrio i zašto je tome tako:
O Luciji Trtoman se vrlo malo zna. Njezino ime ostalo je zapisano u spisima Kaznenoga suda u Dubrovniku na osnovi prijave dvojice soldata nakon što je 6. svibnja 1726. g. ova kći Petra Trtomana iz Bana, tada još gotovo djevojčica, pobjegla iz Grada od svoga pohotnog gospodara Džore Bosdarija. Kako bi vratio odbjeglu sluškinju, Bosdari je za djevojkom poslao vojnika Stjepana Marića koji je pak zamolio mlađega kolegu Nikolu Mazavca da je pokuša sustići. Nikola ju je uhvatio kraj mjesta Čibača u Župi dubrovačkoj te je prisilio da se vrati s njime u Grad. Djevojka je preklinjala za milost znajući što je čeka ako se opet vrati svome gospodaru:
– Ja sam sirota, ja mu neću moć ugoditi službom – ponavljala je plačući, ali vojnik je ostao nepopustljiv.
– Ne mogu te pustiti nego valja da ideš!
Kada su karavanskim drumom prolazili pokraj crkvice svete Orsule, odakle se uskom cestom sa strmih litica pružao pogled na Grad, djevojka je zastala, na glavu stavila svoj konavoski koret i bacila se u provaliju ispod puta. Gospodar Džore nije bio pozvan na svjedočenje, a nakon što su sudci pregledali njezino mrtvo tijelo, Lucija je pokopana i slučaj zaključen.
Ovaj događaj opisan je u knjizi Vjerenice i nevjernice autorice Slavice Stojan koja je proučavala sudske zapisnike u Državnom arhivu u Dubrovniku prolazeći kroz razdoblje 1600. – 1815. godine. Knjiga obiluje svjedočanstvima obespravljenih djevojaka i žena o brojnim slučajevima fizičkoga nasilja, vrlo često silovanja, po čemu se Dubrovnik nije značajno razlikovao od ostalih sličnih sredina toga vremena. Stojan u svom djelu ističe kako jednom izgubljena čast, a s njome i ugled u društvu u kojem je djevojka živjela, više se ničim nije mogla povratiti, čak ni onda kada je bilo nesporno da je do obljube došlo prisilom i da se djevojka nije mogla othrvati volji gospodara odnosno dvojice ili više napasnika. Mjesto na kojemu je Lucija odlučila skončati život ima i duboko simbolično značenje. Naime, crkvica izgrađena u 11. stoljeću pored nekadašnjega istočnog prilaza Gradu posvećena je svetoj Orsuli, odnosno Ursuli, mučenici poznatoj kao zaštitnici djevica.
U spomen na Luciju Trtoman, glavni ženski lik povijesnog dijela Trećega ključa nosi njezino ime, dok svi ostali detalji nisu povezani sa stvarnom osobom. Knjiga je svojevrsna posveta svim obespravljenim djevojkama i ženama koji su na sličan način skončale život. Ipak, Luciju iz romana ne prati ovako tragična sudbina. Riječ je o djevojci kojoj će jedan neočekivani susret na karavanskoj cesti u rano jutro pred Veliku trešnju zauvijek promijeniti život…
