Hrvoje Jurić i njegova Ena prije manje od sat vremena uputili su se s Prevlake na put dug 1 300 kilometara. Čovjek i pas na bicikli će po prvi put prijeći jadransku stazu od Prevlake do poluotoka Kamenjak, kraj Pule. Bit će to prava avantura nakon koje će staza Via Adriatica Bike dobiti svoje GPS koordinate i svim turistima i avanturistima poslužiti kao putokaz, kroz polja, brda, planine i divljine Hrvatske. Za Hrvoja i Enu, koja ga u stopu prati zadnjih 6 godina, ovo će biti tek manja ruta s obzirom na to da su već odvozili 133 dana dug put oko svijeta.
Hrvoje je iz mjesta Vrbica, kraj Đakova, po struci je ekonomist i nakon što se okušao u raznim poslovima u struci i van struke, shvatio je kako mu nedostaje vremena za ono što stvarno voli, a to je priroda i planinarenje. 2011. odlučio je dati otkaz i iako dotad biciklu i nije baš često vozio krenuti iz Vrbice prema Puli. Bio je to početak. Sljedeće godine odvažio se na put kroz Europu, koji je trajao 104 dana, a osim avantura i fotografija, zabilježio ga je i u knjizi pod naslovom „Marijanov put“.
Nakon toga počeo je voziti za najvećeg proizvođača bicikli i postao njihov ambasador te u ekstremnim zimskim uvjetima na prosječnoj temperaturi od -15 prešao rutu od Osla do najsjevernije točke Europe Nordkappa. I tu je rutu zabilježio u knjizi „Cestom leda do kraja svijeta“.
I kad je već odvozio do „kraja svijeta“ i to dva puta, pa onda i od Londona do Istanbula, krenuo je i na put oko svijeta, koji kaže usprkos prekrasnim doživljajima neće skoro ponoviti.
-Putovali smo Ena i ja 133 dana, 6 sati i 3 minute oko svijeta ili 29.061 kilometar. Najviše mi jeu sjećanju ostala kanadska divljina Yukon i Britanska Kolumbija, ali i Rusija, iako sam na krajnjem istoku, blizu Vladivostoka, zbog njihove komplicirane birokracije skoro završio u zatvoru, a zbog nesavjesnih vozača jedva sam izbjegao nesreće na cesti i to tri puta. Rusija je ujedno bila i najteža dionica rute sa svojih 7 vremenskih zona. U Kanadi sam pak bježao od medvjeda. Ma nisam baš bježao, ali su se oni stalno pojavljivali na putu, jednom je bilo njih sedam uz cestu, a dogodilo mi se da mi put presiječe i krdo jurećih bizona. Ne bih to ponovio, jer bila je to prava organizacijska mora, kaže ovaj 34-godišnjak.
Na domaćem Via Adriatica Bike terenu ima cijelu mrežu Trail Anđela, ljudi koji su spremni pomoći, ako zatreba, pružiti svaku pomoć od mjesta za spavanje, hrane, vode, do struje, koja će mu trebati jer planira cijelu stazu snimiti, kako kamerom, tako i dronom te točno ucrtati GPS koordinate, kako bi danas sutra drugi biciklisti mogli sigurno krenuti na ovaj put.
-Krećem s Prevlake biciklom prema Kuni konavoskoj. Izbjegavam magistralu i prometnije ceste, gdje je god moguće vozit ću makadamskim cestama kroz prirodu. Dok ja vozim, Ena je u prikolici koju vučem iza bicikla. Na makadamskim stazama pustit ću je da uz mene trči, a za planinarenje, bicikl ostavljam u Kuni, a nas dvoje se penjemo na Sniježnicu, vraćamo se i krećemo dalje. Onda krećem prema Srđu, pa prema Svetom Iliji kraj Orebića, pa trajektom Trpanj – Ploče, pa prema Makarskoj, opisuje Hrvoje rutu.
On procjenjuje sada da će mu trebati mjesec i pol dana da stigne do Kamenjaka i da će u tom razdoblju prijeći oko 1 300 kilometara.
-Ideja je da ruta Via Adriatica Bike bude staza kojom će moći prolaziti turisti, profesionalci, ali i rekreativci i obitelji s djecom te da se može kombinirati bicikliranje s planinarenjem. Zato je super što Ena ide sa mnom u prikolici. Primarno je da ucrtam rutu. Ucrtavanje staze zabilježit ću kamerom, a kasnije ću pripremiti videomaterijale koje ću predstaviti u Njemačkoj, Norveškoj, Sloveniji i Austriji. Bicikliranje kroz prirodu sve je veći trend u turizmu. Mislim da bi i kod nas trebalo malo više na tome poraditi, kaže.
Hrvoju želimo sretan put i dobro vrijeme, a njegovu avanturu možete pratiti putem Facebook stranice Via Adriatica BIKE, a kroz cijelo putovanje pratitelji mogu sudjelovati u nagradnim natječajima i osvojiti vrijedne nagrade.
