Afera vezana uz kuću / Villu Dubrovnik Old House na adresi Palmotićeva 24 u povijesnoj jezgri, a koju već niz godina turistički iznajmljuje obitelj Bonačić, dobiva svoj nastavak i to otvaranjem sudskog spisa, na traženje Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja koji polažu (su)vlasničko pravo na tu nekretninu.
Iz Dubrovačkih muzeja su više puta dosad naglašavali kako sve poduzete radnje provode radi zaštite svoje imovine, zbog čega sve nove informacije do kojih dođu i koje utvrde, dijele s DORH-om i dubrovačkom javnošću. Tako je bilo i ovog puta, a posebno svjetlo na cijeli slučaj baca upravo uvid odvjetnika Dubrovačkih muzeja u sudski spis u kojemu nema nikakvih dokaza kojima se potkrijepljuje donesena presuda iz 1998., a na koju se cijelo vrijeme obitelj Bonačić poziva. U cijeloj aferi koja ukazuje na “čudne okolnosti” donošenja presude za Bonačiće, pod povećalom je svakako izostanak žalbe državnog odvjetništva u cijelom postupku.
U priopćenju iz Dubrovačkih muzeja stoji:
Dana 14. ožujka 2025. god. putem našeg punomoćnika odvjetnika u Dubrovniku zatražili uvid u spis predmeta Općinskog suda u Dubrovniku P-783/98 (koji se odnosi na zgradu 2127 k.o. Dubrovnik) što nam je 16. travnja 2025. god. i omogućeno te je punomoćnik izvršio uvid u spis.
Dubrovački muzeji su od punomoćnika, osim kompletnog uvida, posebno zatražili da uvidom u spis utvrdi sljedeće:
– je li gđa. Katica Bonačić kod davanja suglasnosti za otkup tu suglasnost ovjerila kod javnog bilježnika?
-je li u toj suglasnosti (ako ista postoji?) navedena čestica zemlje 2612 zk.ul. 703 (prethodno krivo utužena čestica!) ili je navedena čestica 2127 zk.ul. 575?”
Tužitelj Žarko Bonačić je, putem punomoćnika, u tužbi podnijetoj Općinskom sudu 26. lipnja 1998. god. naveo slijedeće:
„Dokaz: Odluka o priznavanju stanarskog prava od 28. lipnja 1991. god.”
„Tužitelj je sin nositeljice stanarskog prava i član njezinog obiteljskog domaćinstva, te mu je majka dana 6. ožujka 1997. god. dala suglasnost za otkup predmetnog stana”. „Pregled suglasnosti”
„Taj Fond je proveo izračun cijene stana po kojem će cijena stana biti isplaćena jednokratno u cijelosti, a iznosi 12.642,36 kn ili 6.142,63 DEM. (koja je ovo računica ako je tečaj jedne DEM krajem 1998. god. bio 3,7397 HRK? – isto je i u presudi” tč. 2. Ugovora o kupoprodaji?)
„Dokaz: Pregled Izračuna uloženih sredstava za sanaciju ratom nastalih oštećenja, te pregled izračuna cijene stana broj 206/1-98″
„Dokaz: pregled zk izvadka, kopije katastarskog plana, saslušanje stranaka, a po potrebi i drugi dokazi.”
Sud je 26. listopada 1998. god. presudio te je u OBRAZLOŽENJU te „presude naveo doslovno sljedeće:
“… radi se o nacionaliziranoj imovini, te je tuženik pod 1. pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.” (tuženik ad. 1. je FOND!)
„Radi utvrđivanja pravnoodlučnih činjenica za razrješenje ovog spora sud je pregledao isprave priložene u spis.”
Gdje su dokazi?
Uvidom u spis naš odvjetnik utvrđuje sljedeće:
– Uz tužbu, osim punomoći, nije dostavljena ni jedna isprava. Dakle, uz tužbu nije dostavljen ni ugovor o korištenju stana, ni izračun cijene, ni suglasnost stanara Katice Bonačić za kupnju stana članu domaćinstva Žarku Bonačiću. Apsolutno nijedan dokaz.
– Državno pravobraniteljstvo RH je u svom odgovoru na tužbu od 9. srpnja 1998. god. napisalo 3 rečenice, od kojih druga rečenica glasi: “Tuženi se opreza radi, protivi tužbi i tužbenom zahtjevu jer je ista dostavljena bez ijednog dokaza iz kojeg bi bila vidljiva osnovanost istog.”
– Unatoč tome, Državno pravobraniteljstvo nije izjavilo žalbu protiv presude koja je odvjetniku Vidoviću i Državnom pravobraniteljstvu uručena 27. studenog 1998. god.
Prijedlog za ispravak presude je podnesen sudu 11. prosinca 1998.god.
– Sud je “ispravio” presudu (postupajući suprotno zakonskim propisima, iako nije pogriješio sud već je nekretnina pogrešno od strane tužitelja navedena u tužbi i radilo se o utuženoj potpuno drugoj nekretnini, a umjesto da uputi tužitelja na novu tužbu Sud “ispravlja” presudu!) rješenjem od 14. prosinca 1998. god., koje je uručeno Državnom pravobraniteljstvu 21. prosinca 1998. god., a odvjetniku Vidoviću 15. siječnja 1999. god.
– Ni protiv ovog rješenja Državno pravobraniteljstvo nije izjavilo žalbu.
Iz odgovora na tužbu Državnog pravobraniteljstva od 9. srpnja 1998. god. vidi se da je tužba dostavljena BEZ DOKAZA što znači i da je presuda” u predmetu P-783/98 donesena bez ijednog dokaza.
Ovdje nije samo u pitanju to što nitko nije provjerio zemljišnoknjižno stanje odnosno nije dostavio nama kao suvlasniku ni tužbu, ni „presudu” ni „ispravak” već se očito radi o kriminalnim radnjama koje imaju i te kako štetne posljedice po imovinu ove ustanove!
Dubrovački muzeji nikada nisu osporavali stanarsko pravo pok. Katice Bonačić ni članove njenog porodičnog domaćinstva, ali ponovno se naglašava da su nakon nemogućnosti otkupa stana, temeljem statusa zaštićenog najmoprimca trebali ostvarivati svoja prava kao i desetine tisuća građana u RH, a ne uputiti se u ovakve nedozvoljene radnje.
Uvid u predmet P-783/98 potvrdio je sve ono što Dubrovački muzeji i ostali suvlasnici tvrde od početka, a gospodin Žarko Bonačić sve radnje koje su slijedile (dozvola iznajmljivanja, tzv. “etažiranje”, prijedlog za pojedinačni ispravni postupak i sl.) zasniva upravo na toj presudi”!
DORH-u dostavljeni dopunski materijali
Temeljem ovog Dubrovački muzeji su 18. travnja 2025. god. Općinskom državnom odvjetništvu dostavili odgovarajuću dopunu Informacije od 8. travnja 2025. god.
Na traženje Dubrovačkih muzeja od 7. ožujka 2025. god. kojim se od Upravnog odjela za poduzetništvo, turizam i more DNŽ tražilo ukidanje Rješenja za pružanje usluga u domaćinstvu (apartmani) u zgradi 2127 k. o .Dubrovnik (Ž. Bonačiću) odnosno ako se to ne prihvati onda da se Dubrovačkim muzejima kao suvlasnicima zgrade dostavi navedeno Rješenje kako bi mogli poduzeti odgovarajuće korake u upravnom postupku, do danas nije odgovoreno!
Usmeno je 9. travnja 2025. god. sugerirano da zatražimo odgovor u skladu sa odredbama Zakona o pristupu informacijama što smo istog dana i učinili.
Ni na ovaj zahtjev do danas nema odgovora, iako se radi o uputi kako bi se izbjeglo da Dubrovački muzeji svoja prava realiziraju kroz upravni postupak!
Postavlja se pitanje – ako je ovakav postupak prema ovoj Ustanovi, kako bi onda prosječni građanin mogao doći do svojih prava?
Dopis Dubrovačkih muzeja možete pročitati i ovdje.
VIŠE o temi:
VIDEO/ KRONOLOGIJA: Zašto se obitelj Bonačić nije uspjela uknjižiti na stan/apartman u Palmotićevoj?
