Visoki upravni sud donio je presudu i rješenje kojima se hotelu Admiral u Slanome zabranjuje da bez koncesije upotrebljava ili koristi pomorsko dobro na način koji ograničava ili isključuje njegovu opću upotrebu. Prema presudi pomorsko se dobro mora, po prijetnjom prisilnog izvršenja vratiti u prvotno stanje, a mora se omogućiti njegova opća uporaba.
Sukus je to odluke koju je, povodom žalbe Dubrovačkog primorja d.o.o., donijelo vijeće Visokog upravnog suda, sastavljeno od sutkinje ovog suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, te članica vijeća Eveline Čolović Tomić i Ane Berlegeni Fellner, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nele Petrović. Ovom je odlukom potvrđena pravomoćnost presude Upravnog suda u Splitu.
U obrazloženju se navodi da je Dubrovačko primorje d.o.o. uložilo žalbu pozivajući se na bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Tvrtka je tvrdila da na predmetnoj lokaciji nije proveden postupak utvrđivanja i evidentiranja granice pomorskog dobra te da granica pomorskog dobra na tom području nije evidentirana u katastru i zemljišnoj knjizi.
“Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika, prema kojem je, u pravilno provedenom postupku, naloženo tužitelju uklanjanje protupravnog zahvata u prostoru, tj. uklanjanje kamenih zidića te željeznih vrata i ograde, postavljenih bez valjanog odobrenja (koncesije), a kojim protupravnim zahvatom je tužitelj ograničio opću upotrebu pomorskog dobra – obale, koja se nalazi ispred hotela i većim dijelom predstavlja kompleks hotela Admiral”, navodi se u obrazloženju.
“Osnovni prigovor tužitelja jest da u odnosu na čestice 3083 i 3086, na temelju navedene Uredbe, granica pomorskog dobra nije upisana u zemljišnim knjigama, zbog čega nema osnove za donošenje osporenog rješenja. Međutim, podaci iz spisa predmeta daju dovoljnu osnovu za zaključak da je predmetni protupravni zahvat izveden na kopnenom dijelu pomorskog dobra – morskoj obali, koja se po sili zakona neosporno smatra pomorskim dobrom. Stoga, budući da se područje morske obale po samom zakonu smatra pomorskim dobrom, neprovođenje utvrđivanja granice pomorskog dobra temeljem predmetne Uredbe, odnosno njegov upis u zemljišne knjige, nije od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika, jer se radi o upisu deklaratornog značenja”, navodi se u obrazloženju.
Sud je također utvrdio da tužitelj žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava te da stoga nije pronašao osnove za usvajanje žalbe.
Osim što mora omogućiti opću uporabu pomorskog dobra i vratiti ga u prvotno stanje, odnosno ukloniti kamene zidiće sa željeznom ogradom i željezna dvokrilna vrata, Dubrovačko primorje d.o.o. mora platiti sudske troškove.
Presudu koju nam je ustupio Igor Legaz možete pogledati ovdje.
Izjeo vuk magare.