Regionalni centar za izgradnju zajednice i razvoj civilnog društva – DEŠA Dubrovnik organizirao je u utorak u Lazaretima panel raspravu o socijalnom i radnom uključivanju žena „Žene: priroda i društvo“.
Govoreći o ‘muškim i ženskim zanimanjima’, predstojnica Hrvatskog zavoda za zapošljavanje Područne službe Dubrovnik Katarina Krile istaknula je kako su muškarci i žene na tržištu rada od 2014. godine zakonski izjednačeni i zabranjena je diskriminacija.
„Do 2009. godine je postojao zakon prema kojem žene nisu smjele raditi određene poslove. Postoje poslovi u kojima je puno veći broj radnika muškaraca ili žena. Kroz povijest je došlo do promjena. Zanimanja u medicini i obrazovanju su u zadnjih 50-ak godina postala dominantno ‘ženska’. Neke promjene se još nisu dogodile. Zanimanja u tekstilnoj industriji su tradicionalno dominantno ženska i tradicionalno loše plaćena. U evidenciji nezaposlenih RH ima nešto više žena, njih 53 posto, i ta se razlika posljednjih godina smanjuje. U našoj županiji je trenutno razlika još manja – 51 posto, zbog povoljne situacije na tržištu rada. Žene su značajno više zastupljene u dugotrajnoj nezaposlenosti“, objasnila je Krile.
Posebno je istaknula značaj cjeloživotnog obrazovanja, koje povećava mogućnost prilagodbe na promjene i otpornost na tržištu rada, što je posebno važno u vremenima brzih promjena i krize.
„HZZ nudi mogućnost skoro besplatnog obrazovanja za odrasle za tražena zanimanja. Žene puno više koriste vaučere i sklonije su cjeloživotnom obrazovanju. Najveći interes iskazuje se za internetski marketing, a kod muškaraca za vozača viličara. U poduzetništvu je manja zastupljenost žena. U državi je to oko 40 posto, a u našoj županiji razlika je nešto manja, ali manji su i brojevi. Muškarci značajno više idu u poduzetništvo u sektoru građevine“, navela je Krile.
Psihologinja u Obiteljskom centru Područnoj službi Dubrovačko-neretvanske županije Anita Milanović Lambeta istaknula je kako, premda borba za ravnopravnost traje već duže vrijeme, i dalje postoji druga smjena i ona je dominantno ženina.
„Istraživanja pokazuju da su svi poslovi u obiteljskoj sferi – kućanski poslovi, skrbnički poslovi, mentalni rad i organizacija obitelji – domena ženskog rada. Istraživanja i stručna iskustva ukazuju kako je roditeljstvo primarno ženska uloga. Postoje istraživanja koja ukazuju na veće uključivanje oca, ponajprije kroz sportsko zabavne aktivnosti, ali većina hrvatskih obitelji funkcionira tako da je roditeljstvo primarno ženina uloga ili obaveza. Potrebno je uložiti više napora i u politikama, kako bi došlo do ravnomjernije raspodjele i većeg uključivanja oca u odgoj jer bi to bilo na dobrobit i majke i djeteta i samog oca“, smatra Milanović Lambeta.
Dodala je kako žena podnosi značajno veći teret u kućanstvu i obitelji pa se to ogleda i u poslovnoj ulozi te čak pola žena prema novijim hrvatskih istraživanjima navode kako ne uspijevaju uskladiti posao i obiteljske uloge.
„Brojne su teškoće kroz koje se to očituje. Žene rade pod značajno većim stresom, moraju usporiti razvoj karijere ili potpuno od njega odustati kako bi zadovoljile potrebe obitelji, što je prioritet velikoj većini žena. Zaposlene majke nailaze na brojne prepreke zbog majčinstva koje se na neki način ‘kažnjava’ smanjenim prihodom i smanjenim prilikama napredovanja. Ovu pojavu koju nazivamo kazna za majčinstvo prepoznali su i stručnjaci i potvrđena je istraživanjima“, istaknula je Milanović Lambeta.
Sociologinja dr. sc. Nikolina Hazdovac Bajić s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Dubrovniku za DEŠU je izradila istraživanje „Zaštita i prava žrtava nasilja u obitelji“, prema kojem broj prijavljenih slučajeva nasilja u obitelji stalno raste, kako nasilja u mladenačkim vezama, tako i u brakovima, prema djeci i prema starijim osobama.
„Najčešće nasilje vrše muškarci nad svojim vjenčanim i nevjenčanim partnericama. Istraživanje je pokazalo da naša županija ima objektivne nedostatke zbog geografske i administrativne podijeljenosti. Nedostaje financijskih sredstava, usluga, osobito u ruralnim dijelovima, kao i stručnjaka u sustavu, a samim tim je opterećenje na onima koji rade veće. Civilni sektor nedovoljno je razvijen i centraliziran u većim središtima, u Dubrovniku, a šira populacija nije dovoljno senzibilizirana i educirana o problemu nasilja u obitelji i reakciji na njega“, upozorila je Hazdovac Bajić.
Istaknula je kako je problem nasilja u obitelji skriven u privatnoj sferi i samim tim pomiče granice privatnog i javnog, a njegova pojava povređuje u našem društvu cijenjenu instituciju obitelji.
„Potrebno je intenzivno raditi na senzibilizaciji javnosti i osvješćivanju da nasilje u obitelji nije pojedinačna i privatna stvar nego strukturalni problem čija je prevencija i rješavanje kolektivna i društvena odgovornost, a svi smo kao građani dužni reagirati na njegovu pojavu“, poručila je Hazdovac Bajić.
Dodala je kako su žene žrtve nasilja u obitelji često ekonomski ovisne o zlostavljaču, ali budući da se u najvećem broju slučajeva radi o ženama s djecom, one trebaju i ostalu logistiku i pomoć kad se odluče prijaviti nasilje.
„Često ih okolina od koje trebaju pomoć, a to su obitelj, prijatelji ili susjedstvo, okrivljava ili traži razlog nasilja u samoj žrtvi. Nadalje, tretman institucija u sustavu žrtve ocjenjuju kao hladan ili nezadovoljavajući, nedovoljno odgovoran i osjetljiv prema žrtvi. Dakle sustav ne odgovara uvijek na potrebe žrtava na primjeren način. Postoje kratki spojevi u međuresornoj suradnji koja u mnogim slučajevima funkcionira neformalno ili polu-formalno. Prema iskazima žrtava, iskustva s pojedinim službama u sustavu su neujednačena, one kažu da ovisi na koga naletite. Često ne dobiju jasne upute ili povratne informacije pa ‘lutaju’ kroz sustav. I sam zakonski okvir koji se tiče nasilja u obitelji je kompliciran, što stvara dvojbe i neujednačenu praksu. S druge strane i žrtve su ponekad izgubljene, nedovoljno informirane i nemaju povjerenja u sustav. Stoga veliki dio slučajeva nasilja u obitelji ostaje neprijavljen ili nakon što se odluče prijaviti, žrtve se povuku i koriste blagodat nesvjedočenja“, istaknula je Hazdovac Bajić i dodala da, kako bi se što bolje pružila potpora žrtvama nakon što prijave nasilje, treba stalno educirati ljude iz sustava i širu javnost, ali i raditi na unapređenju međuresorne suradnje i sprječavanju pogrešaka do kojih povremeno dolazi jer mogu imati pogubne posljedice.
Profesorica hrvatskog i latinskog jezika i književnosti u Gimnaziji Dubrovnik Anđela Džamarija istaknula je kako su u hrvatskom školstvu zastupljenije žene nego muškarci jer se uloga nastavnika ili odgojitelja više povezuje uz ženski spol.
„Riječ je o slabije plaćenom poslu, a često i o nevidljivom i samozatajnom radu na koji su u prosjeku obrazovane žene spremnije pristati od obrazovanog muškarca. Uloga nevidljive potpore mladima u njihovom cjelokupnom razvoju slabo se prepoznaje i vrednuje u društvu, pogotovo ako znamo da postignuća nisu tako vidljiva kao npr. u građevini, arhitekturi ili pravu. Ulogu tihog podupiratelja tradicionalno lakše prihvaćaju žene, što je odraz njihove uobičajene uloge u obitelji“, objasnila je Džamarija i dodala kako se na nastavi lektire kroz razgovor i postavljanje pitanja osvještava položaj brojnih fiktivnih likova žena te se uspoređuje sa suvremenošću.
„Od likova Lucije Stipančić i Pavle Beneše, koje su žrtve vlastitih obitelji, što protiv svoje volje, što svojevoljno, preko velikih likova iz povijesti književnosti u kojima se i djeci samoj nameću zaključci da se životni izbori tih likova, bili oni dobri ili loši, promatraju na puno stroži način nego izbori muškaraca. Tako Tena Josipa Kozarca nije smjela mijenjati muškarce, a Ana Karenjina nije smjela učiniti preljub. Često postavljamo pitanje koliko smo se pomaknuli od društvene klime prikazane u tim romanima iz 19. stoljeća i zaključujemo da donekle jesmo, ali očekivanje da žena bude moralno čišća od muškarca postoji i danas – grijesi preljuba ili ‘slobodnijeg’ ponašanja i danas se teže praštaju ženskom spolu“, smatra Džamarija i dodaje kako u razbijanju stereotipa učenici sami otvaraju pitanja i potiču raspravu.
Kad je riječ o školskim obvezama, Džamarija ističe kako su one iste za učenice i učenike, ali je odnos prema obvezama drukčiji.
„Uz iznimke na obje strane, iskustvo me uči da su djevojke sklonije temeljitijem učenju i većoj odgovornosti prema školskim zadacima, dok je kod mladića vidljivija želja da do rezultata stignu zaobilaznim putem i ‘frajerskim’ ponašanjem koje uključuje slobodniji stav i otpor koji je dijelom povezan i uz dob. Kada govorimo o prijestupima, nema načelnih razlika kao ni onih ‘na papiru’. Međutim, postoji neizrečeno ili izrečeno očekivanje da se djevojke ponašaju pristojnije. Ako bi djevojka opsovala na satu, doživjela bi puno veću osudu nego mladić jer se takvo što od njih jednostavno ne očekuje“, poručila je Džamarija.
Govoreći o doprinosu udruga radnom i socijalnom uključivanju žena izvršna direktorica DEŠE Dubrovnik Ana Cvjetković istaknula je kako je riječ o poprilično nehomogenom području, čiji je rad često uvjetovan potrebama javnosti s jedne i potrebama donatora i financijera s druge strane.
„Financiranja su projektna, što dovodi do nemogućnosti dugoročnog planiranja rada udruga, kao i zapošljavanja novih, ali i zadržavanja starih radnika. Socijalne usluge država prebacuje na udruge. Praksa kroz natječaje nam pokazuje da se država uvelike povlači iz određenih socijalnih usluga, koristi udruge civilnog društva za izmještanje usluga iz vlastite odgovornosti, posebice socijalnih, poput pomoći žrtvama nasilja, osobama s invaliditetom, asistenata u nastavi ili pomoći u kući. Naravno da to izmiještanje ne mora nužno biti
loše, ali bi trebalo sa sobom donijeti stabilnije financiranje i u tom slučaju bi udruge mogle napraviti daleko više i u radnom i socijalnom uključivanju žena. Velike udruge, kao što je DEŠA zalaganjem i trudom zaposlenika i članova održavaju socijalne usluge na životu“, poručila je Cvjetković.
Istaknula je kako je DEŠI uvijek cilj omogućiti socijalizaciju žena svih životnih dobi, umanjiti njihov osjećaj isključenosti, ojačati njihov osjećaj svrsishodnosti, sigurnosti i važnosti, izgraditi njihove kapacitete kroz raznovrsne edukacije kako bi ojačale svoja znanja, vještine i sposobnosti.
„Ove stečene vrijednosti mogu involvirati u privatni ili poslovni život, ali ono što je sigurno je da će postići bolju kvalitetu života. Tu smo i za sve žene u potrebi kojima ćemo pomoći u skladu sa mogućnostima udruge – dodatno obrazovanje, razmjena znanja i iskustava, savjetovanja, financijska podrška, psihološka i pravna savjetovanja, ohrabrivanje za ulazak u poduzetništvo. Sve su to usluge koje su dostupne baš svima u DEŠI. Nas je prošle godine na različitim programima posjetilo 1.110 korisnika, od toga 773 žene! Iskustvo nam je pokazalo da veći dio naših korisnica nisu upoznate sa mogućnostima koje mogu ostvariti u zajednici, bilo da se radi o dodatnom obrazovanju, zapošljavanju ili socijalnim uslugama. Stoga smo prikupili sve informacije te izradili Vodič za radno i socijalno uključivanje žena koji je dostupan na našoj web stranici“, rekla je Cvjetković i dodala kako je kroz 32 godine postojanja udruge DEŠA kroz redovno ili pridružno članstvo prošlo više od 8.000 žena, od toga 70-ak redovnih članica koje su dale nemjerljiv doprinos radu udruge.
„Taj društveni učinak je, nažalost, nemjerljiv. Svi smo svjedoci da je doprinos žena u bilo kojem području često neprepoznatljiv, nevidljiv, ali je temelj opstanka zajednica. Mi svakodnevno oblikujemo zajednicu, unatoč brojnim izazovima s kojima se suočavamo. Mi smo nositeljice obiteljske skrbi, čuvarice tradicije i identiteta, ali istovremeno poticateljice inovacija i sve to dok smo i dalje suočene s dubokim neravnotežama u pristupu resursima, pravima i mogućnostima. Ali bez obzira na to, mi u DEŠI smatramo da je svaki dan nova prilika za naše osnaživanje kako bi se mogle nositi s izazovima. Važno je da gajimo partnerstvo i povezujemo, da smo solidarne jedna prema drugoj i da se ne bojimo iznositi svoje ideje. Na takav način ćemo se najbolje boriti za svoja prava, jer borba za ravnopravnost nije nikome ništa oduzela, već je svima donijela napredak. I baš za to su udruge savršeno mjesto gdje se mogu realizirati različite ideje jer se udruge vrlo lako prilagode, u kratkom roku prepoznaju problem, uvide potrebu i bez puno filozofiranja realiziraju aktivnosti i iznesu promjenu“, poručila je Cvjetković.
Na javnoj raspravi aktivno su sudjelovali i učenici Gimnazije Dubrovnik: Paula Previšić, Aurora Gentili te Ivan Regjo. Učenici Gimnazije Dubrovnik su doprinijeli ovoj raspravi svojim gledištima i iskustvima u obrazovnim institucijama, kao i u društvu u cjelini. Naveli su potrebe za dubljim razumijevanjima i obradi područja neravnopravnosti žena i muškaraca unutar odgojno – obrazovnog sustava. Svoja gledišta su prikazali filmovima u svojoj produkciji, s kojima su potkrijepili svoja razmišljanja i uvjerenja.
Moderator panel rasprave bio je Baldo Marunčić. Panel rasprava „Žene: priroda i društvo” organizirana je u okviru programa: “PowerOn-a”, kojeg financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Partneri u provedbi ovih projekata su Hrvatski zavod za zapošljavanje Područna služba Dubrovnik, Grad Dubrovnik i Obiteljski centar Područna služba Dubrovačko-neretvanske županije.
