Naš video intervju s Nikom Kapetanićem, autorom knjige “Crkva svetog Vlaha na otoku Sušcu”, izazvao je divnu reakciju na Lastovu, u lokalpatriotskoj ribarskoj obitelji Ivice Lešića. Zašto ih je priča o otoku Sušcu i tamošnjoj crkvici duboko dirnula i kakvo je čudo doživjela njegova obitelj u strašnoj neveri ispod stijena Sušca?
– Naša reakcija na knjigu gospodina Nika primarno je izazvana time što mi crkvicu
na Sušcu od davnina znamo kao crkvicu sv. Marije. Isto to potvrđuje arhiv naše otočke župe, dok, s druge strane Višani tvrde da je to crkvica sv. Mihovila, te je tako upisano u karte i GPS, a što je netočno. Isto tako znamo od davnina da je na toj crkvici bio kip sv. Vlaha koji je oštećen. U svojoj knjizi gospodin Niko potvrđuje da je to crkvica sv. Marije i sv. Vlaha, što objašnjava i otkud kip sv. Vlaha na njoj. Tako objašnjenje smatramo istinitim i logičnim. Za nas Lastovce to je uvijek bila crkvica sv. Marije na koju Dubrovačka Republika stavlja kip sv. Vlaha, te dodaje ime sv. Vlaha – pojašnjava Ivica Lešić.
Ivica je izdanak lastovske obitelji Lešić (Arkaš) koja je od davne prošlosti, a on spominje vrijeme od 700.- tinjak godina, povezana s morem, životom pomoraca, a kasnije ribara.
– I danas nas je opet nekako život iz nekih drugih zanimanja vratio moru, te smo kao profesionalni ribari zarađivali svoj kruh, da bismo s vremenom došli do većeg plovila s kojim danas uz ribarstvo radimo turističke i ribolovne izlete – priča Ivica, dodajući:
– Jako smo povezani s otokom, ja kao rođeni Lastovac, a isto tako i moja supruga Helena koja se doselila i zavoljela ovaj otok kao da je njen. Smatramo se velikim lokal patriotima, pa tako i u najtežim momentima naše egzistencije nismo otišli s otoka, nismo to ni pomislili, već smo se okrenuli moru i danas nam se to isplatilo, te smo uzdigli dvoje prekrasne djece kojima smo prenijeli ljubav prema Lastovu, moru, kulturnoj baštini i tradiciji tako da i oni planiraju svoj život gradit na rodnom otoku.
Povezanost njegove obitelji s otokom Sušcem je ribarenje.
– Moj djed s očeve strane je za vrijeme Italije, a i nakon Drugog svjetskog rata, odlazio na Sušac kao član ribarske družine, ribariti srdele za potrebe tvornice za preradu ribe na otoku Lastovu. Znao je pričati kako su i Višani tada ribali na Sušcu te da bi ih uvijek ganulo kad bi oni pjevali hrvatske pjesme, a oni, Lastovci bi im se pridružili, jer na matičnom otoku Lastovu je bilo zabranjeno govoriti hrvatski i pjevati hrvatske pjesme. S druge strane moje obitelji, majčine, bili su ribari porijeklom Talijani te su ribarili oko Sušca u privatne svrhe. Imali su u posjedu leut od nekih 12.-ak metara s kojim su kasnije, nakon Drugog svjetskog rata, pobjegli u Italiju kao azilanti.
Upravo s tim leutom za jedne nevere i vjetrovite noći dogodilo se čudo. Nekako su se uspjeli usidriti u uvali Dol na Sušcu koja je „vrila“ od nevremena kao i sve druge uvale na otoku, te nisu imali sigurnu luku. Usidrivši leut, bacili su se u more da isplivaju na obalu, te odu u uvalu Portić gdje je živjelo nekoliko obitelji pastira kod kojih su se mislili skloniti. Smatrali su da će olujno more do jutra strgat konope i razbiti leut od stijene. Kad su isplivali na obalu, proradila im je savjest da se treba vratit na leut i spasit iz njega sliku sv. Nikole, kojem su se utjecali, te mu bili zahvalni što su se uopće dokopali kopna. To je obavio najmlađi sin, bacivši se u more i iz leuta je uspio iznijeti sliku sveca. Sutradan ujutro došli su opet do uvale, uvjereni da će naći samo skršene ostatke leuta, međutim našli su ga čitavog kako se ljulja na još uvijek uzavrelom nemirnom moru. Njihova sreća je bila neizmjerna, pa su to čudo pripisali sv. Nikoli koji im je sačuvao brod, kao što su oni sačuvali njegovu sliku.
Zašto im je kao Lastovcima toliko bitan i važan otok Sušac?
– Lastovcima je bitan otok Sušac najprije iz povijesnih razdoblja, jer je uvijek bio dio Lastovskog otočnog arhipelaga, kao jedan od 46 otoka oko Lastova čime se mi Lastovci jako ponosimo. Isto tako, dobar dio Lastovaca je direktno vezan s otokom Sušcom, što kroz život na njemu kao pastiri, a što kao ribari i lanternisti. Osim toga, određeni Lastovci imaju parcele na tom otoku. Na tom otoku se nalazi polje koje su obrađivali, te tri lokve koje su održavali. I dan-danas Sušac je Lastovcima bitan, ne samo zbog ribarenja, nego i stoga što je otok Sušac i dio Parka prirode Lastovsko otočje, te je zadnji u nizu Lastovskog otočja sa zapadne strane.
Iako je udaljeni pučinski otok, Sušac se ne mora samo gledati na fotografijama ili satelitskim snimkama, do njega se ljeti može brodom, s Lastova nekih dva sata lagane plovidbe.
-Ljeti imamo cjelodnevne izlete na Sušac svake subote i ovisno o vremenu do Sušca nam trebaju nepuna dva sata. Otok izgleda prekrasno, sa razvedenom južnom stranom, mnoštvom lijepih uvalica, s visokim brdom koji se izdiže na njemu, jako pošumljen, za razliku od kršovitog niskog dijela otoka, što stvara kontrast nevjerovatne ljepote. Na otoku živi po jedan dežurni svjetioničar i pastir sa stadom od dvjestotinjak ovaca i nešto koza. Koliko smo upoznati, znamo za tri obitelji koje imaju tamo zemlju u posjedu, a trebalo bi ih biti i više, ali bi to trebalo istražiti i vidjeti u katastarskom arhivu.
TV INTERVJU: Do Crkvice sv. Vlaha na Sušcu Kapetanić je došao istražujući dubrovačke granice
