Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik i Galerija Flora organiziraju i pozivaju na izložbu članova Fotokinokluba Marin Getaldić, posvećenu dragom kolegi i prijatelju, Antoniu Lolu Škoriću, koji nas je napustio krajem prošle godine u 62. godini života.
Lolo je nosio Dubrovnik u sebi – kroz misli, uspomene i umjetnost. Ovom izložbom želi mu se odati počast kroz prizore njegova voljenog grada te ga ispratiti na način koji bi mu bio najbliži – slikom, emocijom i sjećanjem.
Posebno mjesto u postavu zauzima njegov portret, djelo Željka Tutnjevića, koji nas podsjeća na njegovu prisutnost, osmijeh i duh.
Pridružite nam se u ovom susretu s Lolom kroz fotografije, emocije i uspomene.
Izlažu: Mislav Bilić, Igor Brautović, Stijepo Brbora, Marijana Carević, Nikola Duper, Kristina Kobojević, Lukša Kalafatović, Josip Marčić, Amela Marin, Vladimir Stojićević, Antonio Lolo Škorić, Zoran Škrabić, Željko Šoletić, Željko Tutnjević.
Antonio Lolo Škorić – život u fotografiji
Antonio Škorić rođen je u Dubrovniku 30. srpnja 1963. godine, a njegov interes za sakupljanje pojavio se još u najranijem djetinjstvu – već s pet godina bio je član filatelističkog društva. Osim poštanskih maraka i kovanica, ubrzo se zainteresirao i za fotografiju, što nije bilo iznenađenje s obzirom na to da su mu roditelji bili vlasnici fotografskog obrta – prvo u Cavtatu, zatim kratko na Korčuli, a naposljetku u Lapadu. U tom obiteljskom okruženju razvila se njegova ljubav prema fotografiji, koja ga je pratila do kraja života.
Prve fotografske korake izvan obiteljskog okruženja, kao i mnogi Dubrovčani tog doba, napravio je u Fotokinoklubu Marin Getaldić. Osamdesetih godina prošlog stoljeća postao je slobodni fotoreporter, surađujući s Vjesnikom, Dubrovačkim vjesnikom i omladinskim listom Laus. Tijekom tih godina snimio je velik broj fotografija, brižno čuvajući negative koji danas predstavljaju vrijedan vizualni zapis Dubrovnika tog razdoblja.
Iako je tijekom Domovinskog rata prekinuo profesionalnu fotografsku karijeru, njegova strast prema fotografiji i sakupljanju starih fotografija nikada nije prestala – naprotiv, s godinama je jačala. Svoju ljubav prema povijesti i umjetnosti pretočio je u antikvarijat Aspalathos u Splitu, gdje je pronašao svoj pravi ambijent.
Sam je znao reći da, koliko god pokušavao pobjeći od fotografije, ona je uvijek trčala za njim. Prije nego što se skrasio kao vlasnik antikvarijata, okušao se u raznim poslovima – bio je jedan od pokretača Radio Lausa, vodio videoteke u Gružu, Lapadu i Montovjerni te bio suvlasnik agencije za nekretnine.
Njegova osebujna ličnost ostala je dosljedna unatoč svim promjenama svjetonazora, trendova, tehnologija i društvenih okolnosti. No, dvije su ljubavi uvijek bile njegov životni kompas – fotografija i Dubrovnik.
(autor teksta: Ivan Viđen)