Dubrovnik se polako budi iz zimskog sna i s najavom još jedne turističke sezone ponovno se aktualiziraju brojna pitanja? Jedno od važnih pitanja je imaju li mladi ljudi mogućnost upisati svoju djecu u dječje vrtiće kako bi mogli raditi i osigurati svojim obiteljima egzistenciju i dostojanstven život u našem Gradu koji je najbolji i prvi po mnogočemu pa tako i po cijenama i troškovima života, piše gradski vijećnik Maro Kristić na društvenim mrežama.
Objavu prenosimo u cijelosti.
“Svake godine isti scenarij, svi sanjaju obećani besplatan vrtić i sigurno upisno mjesto za svoje dijete, a kada se probude dočeka ih hladan tuš i spoznaja da su samo sanjali i da će jedan od roditelja morati biti teta čuvalica, dok drugi radi, jer nemaju svi bake i djedove. O mukama u obiteljima gdje samo jedan roditelj odgaja dijete ili više njih je bolje ne govoriti.
Teta čuvalica, ako je i pronađete košta kao mjesečna rata stambenog kredita pa su mnogi roditelji očajni i bez ikakvog rješenja. Opravdano se postavlja pitanje jeli na ovaj način Grad Dubrovnik potiče demografiju ili iseljavanje? Dodjeljujemo visoke poticaje za svako novorođeno dijete, a onda ta ista djeca nemaju mogućnost upisa u dječji vrtić koje bi trebalo biti jedno od osnovnih prava i standard u vremenu u kojem živimo. A gdje je po tom pitanju Dubrovnik u 21. stoljeću?
Prvo smo potpuno zdravu djecu podijelili na cijepljene i necijepljene i necijepljenima onemogućili upise u vrtiće. Nakon toga je obećano da više neće biti lista čekanja i da će vrtić za svako dijete biti besplatan. U međuvremenu se dogradio i proširio vrtić Palčica, uredio novi vrtić u Mokošici , iznajmili su se prostori u Solitudu i Docu za nove vrtićke grupe, a zahvaljujući dobroj volji crkve i bespovratnim sredstvima na Gorici će se u prostorima Biskupijskog dvora također otvoriti vrtić. Na Konalu se također planira skupo uređenje vrtića u prostoru u vlasništvu Pravoslavne crkve koji se morao zatvoriti zbog loših uvjeta. Prostora više nego ikad, a opet veliki redovi čekanja i nezadovoljni roditelji, jer je ponestalo odgajateljica, a iste se ne mogu dovesti iz Bangladeša i Nepala.
Sve ovo vrijeme dok su se gradili i uređivali novi vrtići u iznajmljenim prostorima i bez kontrole rasipao javni novac debelo potplaćene i podcijenjene odgajateljice su odlazile iz vrtića i mijenjale poslove, jer od svoje plaće nisu mogle normalno živjeti. Sada imamo dovoljno prostora i vrtiće u tuđim zgradama koje skupo plaćamo, a nismo u stanju zaposliti nekoliko odgajateljica, osigurati im primjerene plaće i omogućiti roditeljima da upišu svoju djecu u iste.
Koliko smo loši u procjenama i biranju prioriteta najbolje govori informacija da će se tek sada pri sveučilištu u Dubrovniku otvoriti odgovarajući studij za stjecanje zvanja odgajatelj. Reakcija na razini trenutačne reputacije dubrovačkog sveučilišta. Krilatica im je Semper primus, semper mellior! ( Uvijek prvi, uvijek najbolji!), a u stvarnosti je na žalost prilično suprotno. No, nikada nije kasno, ali nije dovoljno samo otvoriti studij za neko zvanje koje je postalo deficitarno, treba ga prethodno učiniti atraktivnim za studiranje i dovesti materijalna prava odgajateljica na primjerenu razinu.
Uložili smo i ulažemo milijune javnog novca u tuđe objekte u kojima plaćamo skupe zakupnine, a nismo riješili problem. Zaboravili smo na čovjeka koji je temelj svega! Stoga apeliram na gradsku upravu da najžurnije iznađe način da poveća plaće i zaposli dovoljan broj odgajateljica kako bi se sva djeca s listi čekanja u Gradu i Mokošici čim prije upisala u vrtiće.
Istodobno predlažem da Grad razmotri mogućnost kupnje zgrade T – coma na Ilijinoj Glavici iz koje su nedavno iselili službenici MUP-a te da se u tom prostoru u budućnosti uredi veliki gradski vrtić sa svim potrebnim sadržajima te da se odustane od skupe i promašene prakse ulaganja u tuđe prostore i plaćanja visokih zakupnina”, poručuje Kristić.
