Marija Grgurević: Bila sam nedavno u Brotnicama i vidjela taj veličanstveni stećak

Bila sam nedavno u Brotnicama i vidjela taj veličanstveni stećak. Nešto me pozvalo da odem baš tamo i da to vidim izbliza. Stećke nisam baš proučavala, mada me oduvijek fasciniraju i stanem ih pogledati gdje god naiđem na njih.

Napisala: Marija Grgurević

Zbunjuju. Stvore neki kratki spoj u razmišljanju, ali odem dalje i zaboravim na njih do sljedeće prilike.

Uvijek se ispred njih iznova zapitam kako su i zašto gladni težaci i mali plemići Dubrovačkog primorja, Konavala, Bosne i Hercegovine išli raditi megalite od nekoliko tona u srednjem vijeku? I kako to da su na njima simboli iz antike, a ne kršćanski? I zašto kolo na njima izgleda kao Grčko, Vlaško ili Albansko, a ne Konavosko ili Primorsko.

Ovaj put me nešto ponukalo dublje potražiti odgovore pa sam pretražila Internet, pročitala par knjiga i odslušala posljednje YouTube dokumentarce na tu temu.

Pošto nisam ni genetičar, ni povjesničar, ni arheolog, ni etnolog, osjećam se slobodnom prepričati što mi se tu čini zanimljivo, iz holističkog desnog mozga, ne iz linearnog znanstvenog, upravo zato jer se u znanosti i struci to „ne radi“.

Meni kao laiku to ne urušava neki stručni ugled, a treba što više govoriti o svim tim nesuvislicama koje se prenose kao službena povijest jer nas se životno tiču. Važne su za naš identitet, osjećaj zajedništva i svrhe.

Zašto da sad, kad konačno imamo svoju Akademiju znanosti i umjetnosti, u nedogled i bez  kritičkog razmišljanja ponavljamo iste „znanstvene“ teorije koje nemaju nikakvog smisla, a usput nas marginaliziraju i ponižavaju, samo zato što su nekad davno na mala vrata politike ušle u naše školske knjige i enciklopedije.

Dakle, ako čitate dalje, čitate stvari koje su meni budile daljnji interes za istraživanjem, ne službenu povijest „bečke škole“.  

Nipošto ne držim da je ovo neka dokazana istina, već samo da je bar podjednako uvjerljiva kao i priča o stećcima iz srednjeg vijeka i nama kao narodu barbara koji je ovdje odnekud došao tog relativno nedavnog stoljeća sedmog.

Stećci su megaliti, veliko kamenje koje teži puno više nego što bismo mi i danas, sa svom našom tehnologijom, lako pomakli, a kamoli donijeli na vrhove brda i kamenjara. Svrha mu se baš i ne zna sigurno.

Najviše se povezuju s grobljima, ali moguće je da su izvorno bili kamene oznake granica između teritorija, zavjetna mjesta i/ili žrtvenici. Vezuju se uz gomile. One su mjesta ukopa, ali jednako tako i mjesta ceremonije, davanja žrtava božanstvima, plemenskih suđenja i pravnih razmirica u prisustvu predaka pokopanih u gomile.

Megaliti se često nalaze baš tamo gdje po genetskim istraživanjima dominira „dinarska“ haplogrupa I2a, kao što je slučaj ovdje u našoj županiji gdje je preko 50% muškog stanovništva tog porijekla. To je jedna od najstarijih haplogrupa u Europi, a ovdje u Dinarskim dijelovima Balkana je najgušća i tu je u kontinuitetu nalaze od paleolita (koji je završio prije nekih 12.000 godina).

(Ženske haplogrupe su drugačije i žene se nisu toliko selile a „davale“ su se u druga plemena, ili otimale, pa je iz njih teže donositi zaključke o porijeklima naroda.)

Osim stećaka u megalite se ubrajaju i zidovi građeni od ogromnog, savršeno klesanog kamenja kao recimo u Daorsonu kod Stoca, i stare „lokve“ ili bunari građeni u grupama od ogromnih klesanih komada kamena.

Odrasla sam kraj grupe takvih lokvi sa stećcima oko njih, pa mi vjerojatno interes za njih budi neko genetsko sjećanje. Kažu da je to prapovijesni način gradnje bunara. Uvijek ih je išlo po nekoliko u uskom krugu, zbog fizike koja meni nije baš jasna, a mislim ni modernim graditeljima.

Većina stećaka nema ukrase, ali oni koji imaju vrlo su impresivni. Otvoreno je i dalje pitanje jesu li klesani izvorno ili naknadno, pa nas možda zato toliko zbunjuju. Kažu da su izvorne dekoracije isklesane iz tog kamena, a naknadne uklesane primitivnom površinskom obradom. Ali možda su sami stećci stariji i od toga, teško je znati.

Svakako, čak i većina tih koji su naknadno klesani također imaju simbole koji nisu iz srednjeg vijeka nego iz neke rane antike kad su ovdje živjeli i cvali ti narodi koje skupno zovemo Iliri, po grčkim zapisima, a u nedostatku izvornog imena.

Na stećku u Brotnicama je polumjesec i rozeta, iznad glave žene koja bi mogla biti Konavoka. Za njih kažu da su simboli Venere i Afrodite, a izvorno feničanske božice Tanit.

Nisam znala za Tanit, pa sam potražila vizuale. Na izvornim feničkim stelama frapantno je slična lijepo počešljanoj Konavoki, sa štirkanim povezom na glavi, a njen polumjesec iznad glave me asocirao na konavoske naušnice.

O Feničanima sam zadnje čula od jednog američkog antropologa koji kaže da su to biblijski Kananci koji su se širili zapadno i sjeverno pod pritiskom onih Hebreja iz Biblije koji su se vratili iz Egipta i koji su prihvatili judaizam (što navodno nisu svi). Smatra da je dio njih, osim Mediteranom, s vremenom naselio i zavladao sve do Crnog mora i Britanskog otočja, gdje im se povijesno grubi trag. No daleko od toga da su nestali, nakon toga se vjerojatno stapaju u druge narode i imena.

Kaže i da je njihovo podrijetlo jedno od plemena Izraela, pleme Dana.  Europa je dobila ime po jednoj od njihovih kćeri ili božica, što daje zanimljivu rezonantnost njegovoj ideji.

To bi, dakle, bio neki period u drugom tisućljeću prije nove ere. Ti bi Kananci bili došli s haplogrupama J2 i E-V13, kojih ovdje i danas ima, mada u malim postotcima, obje zajedno su nekih 10-15% lokalnog muškog roda  (za red veličine: Slavenske R1a istraživanja u Dubrovniku nalaze 13% posto).    

Domagoj Nikolić, u svojoj prvoj knjizi o stećcima, „Ilirija sveta zemlja“ po biblijskim citatima i narodnim predajama kaže da su ti I2a „starinci“ bili divovskog rasta, priprosti ali plemeniti, i da ostaju u sjećanju naroda kao Dive i Divi, Vile (Vele) i Orijaši.

Nikolić izvodi zaključak da su ti „novi“ pokušali istrijebiti „starince“ ali da nisu uspjeli, već su se s njima pomiješali i polagano ih potiskivali u brda, te da su se naizmjenično s njima tukli i ženili. Što donekle odgovara stanju na terenu danas, većina tih I2a starosjedilaca su rodom „s brda“ i slove kao najviši ljudi u Europi (Dalmatinci, Hercegovci, Crnogorci).

No, iskopavanja starih gomila Cetinske kulture iz Brončanog doba, gdje su neki od najmasivnijih stećaka, te među grobovima koji su pripadali Liburnima i Japodima, pronašla su muškarce koji pripadaju isključivo u J2 haplogrupu. Ti „došljaci“ se svrstavaju u izvorne seobe prvih anatolijskih poljoprivrednika, koje su krenule već 6000 prije nove ere.

Nikolić predlaže moguću dataciju stećaka iz tog vremena, u svrhu kamena graničnika ili mjesta gdje su se razrješavali sporovi između starosjedilaca i novih, i/ili prinosile žrtve (trebe).  

Kako je jezik na neki način najžilaviji bastion „arheologije“, zaintrigiralo me vidjeti ima li u tim starim semitskim jezicima nekih prepoznatljivih korijena. Nema puno, ali ima zanimljivih.

Bacite oko ako ste već imali strpljenja doći do kraja ovog teksta, čija je jedina namjera potaknuti neko novo razmišljanje, možda inspirirati neki drugačiji odnos i poštovanje prema sebi, svojoj baštini i svom jeziku.

San bi naravno bio inspirirati interes stručnjaka za dublje istraživanje i svježe premise, sad kad su nam dostupni novi alati poput DNK analize, carbon datiranja, i kompjuterske analize paralela jezičnih korijena, mitova, predaja, toponima i slično.  Ako i ne, možda vas bar potakne da se prošetate do Brotnica, pa opet dobro.

Etimologija iz semitskih jezika    https://www.ahdictionary.com/word/semitic.html

‌nhr
Common Semitic noun *nah(a)r‑, river   NERETVA

‌brr
To be(come) clear, pure, white, from Arabic barrī, open (of land), rural, from barr, open area  BROTNICE, BROTANJ (kao čistina u brdima)

‌bhw
Central Semitic, to be(come) empty, deserted. BIOKOVO

‌dwr
To turn, circle, dwell.   DAORSON

‌dyn
To judge.  DINARA

‌ḏhb
Central Semitic noun *ḏahab‑, gold.  DUB, DUBROVNIK

‌hrs
Central Semitic, to crush, break. HRSKATI

‌ḥwl
West Semitic, to go around, turn, change. HVALA

‌ḥwr
Central Semitic, to be(come) white.  HVAR

‌lbʾ
Common Semitic noun *labʾ‑, *labīʾ‑, lion.    LAV

‌lblb
West Semitic root, to sprout, bud, be(come) soft. lulav, from Mishnaic Hebrew lûlā, sprout, palm branch, from liblēb, to bloom.            LULA (ime za cvijet narcis u Dubrovniku)

‌lwq
Arabic root, to soften.  LOKRUM (which softens the sea hitting Dubrovnik from the south)

‌lwz
Early Aramaic noun *lawz‑, almond (tree).  LAUS

‌mt
Common Semitic noun *mut‑, man. from Hebrew mətûšelaḥ, from mətû‑, archaic bound form of *mōt, man. MATO

‌my1
Northwest Semitic *mīy‑, who?.  MIJO, MIHO

‌plx̣ To cleave, till, work. fellah, from Arabic fallāḥ, peasant, farmer, from falaḥa, to cleave, cultivate, till.   VLAH

pqr
Common Semitic, to long for.  POKORA
from Arabic faqīr, poor, from faqura, to be(come) poor.

‌prš
Northwest Semitic, to make distinct, to separate.  PRŠTATI

‌qbl
Common Semitic noun *qabl‑, front, whence West Semitic denominative verb qbl, to receive.  KABAO, KABAL (imena planinskih vrhova)

gabelle, from Arabic qabāla, tax, tribute;  GABELA

‌qdm
cadmium, Cadmus, from Greek Kadmos, from Phoenician *qadm, front, east.

‌qnw
Common Semitic noun *qanaw‑, reed (trstika). KONAVLE
from Greek kanna, reed, from a Semitic source akin to Akkadian qanû, Aramaic qanyā, Hebrew qāne, all meaning “reed.”
‌qr
West Semitic *qry, to meet; noun *qart‑, *qary(at)‑, *qiryat‑, village, town (*-(a)t‑, feminine suffix).  KOTOR (KATARO), KORCULA (KORKYRA)

‌qrb
To be(come) near, draw near. KRBAVSKO POLJE

‌rʾš
Common Semitic noun *raʾš‑, head, top.  RAŠA
from Amharic ras, head, chief, prince.

‌‌rḥb
West Semitic, to be(come) wide, large.  RAB

‌rgm
To say, speak, call, shout, contest, lay claim to. TRG, TRGOVAC, TRGOVIŠTE

from Arabic tarjumān, translator, from Aramaic targəmānā, from Akkadian targumannu, interpreter, either from Akkadian ragāmu, to speak, call, contest, or from an earlier Semitic verb in a derived stem, *t-rgm, to speak to one another, translate.

from Mishnaic Hebrew targûm, translation, from Aramaic targəmā (< *targumā), back-formation from targəmānā (see above).

‌rwm West Semitic, to be(come) high, exalted.  RAMA, ROMA ‌rzz Arabic root, to fix, stick, insert. RISAN ‌sdr To arrange, put in order. ZADAR Seder, from Hebrew sēder, order, arrangement, Seder, akin to Mishnaic Hebrew sādar, to arrange, order.   ‌sgd or śgd. Aramaic root, to bow down, worship. SEGED

‌śrb
West Semitic, to drink, absorb. SRBIJA

‌śrr
Common Semitic noun *śarr‑, prince, king. ŠAR PLANINA

‌šbṭ
To strike, beat. ŠIBATI

‌šlṭ
To dominate, rule, have power over. ŠOLTA

‌šlp
West Semitic root, to precede, line up. ŠIPAN, SILBA

‌šm
Common Semitic noun *š(i)m‑, name.  ŠIMUN

‌šmʿ
To hear.  ŠUM, ŠUMET, ŠUMA, ŠUMITI

‌ṭyr
Central Semitic, to fly. TIRENA, TIRANA, TARA
from Arabic (an-nasr) aṭ-ṭāʾir, the flying (eagle), from ṭāʾir, flying, active participle of ṭāra, to fly.

‌ṭrp
Central Semitic, to tear, pluck, seize. DRPNUTI, DRPITI