Spravljamo se za festu, našu festu. Festu u Gradu, festu sv. Vlaha. I sjećamo se divnih stihova našeg pjesnika, našeg majstora od riječi, velikog Luka Paljetka i njegovog zapisanog Tihog noćnog razgovora tete Áne s njezinim i našim parcem svetim Vlahom:
Neka te ne zaboli ruka na kojoj grad
naš držiš, nigda, nigda, premda ti nije lako,
moj sveti Vlaho, ima svakakvijeh nas, što ćeš,
i teškijeh i lakih, ovako i onako,
lijepijeh, grubih, zlijeh, dobrijeh — ni svi prsti
na ruci tvojoj nijesu jednaci; vele mlad
baš nijesi, kako ni ja, zato si mudar, hoćeš
rijet, i tako i jes, s godištima, po vrsti,
sve dođe; ti si vazda s nama i vazda pronat,
ne smetaju ti daždi ni žege, da te zebe po ruci splela bi ti
rukavicu, ma tebe
ne mori studen nego brige, a od njih konat
ne može se učinit… ja nâjviše ti, sram
nije me, volim tvoju festu, znaš, kad po gradu
nose ti ruke, noge, glavu, a ti to sâm
sve ozgo gledaš, gledaš i nešto sve u bradu
govoriš, pa kad pušte golubice i číčat
svi počnu gledajući koja na koju stranu
odlećet će, to volim nâjviše ti, zabalat
dođe mi, a ne mogu, ma isto ću grličat
poć’ ti se, nekako ću niz ulicu se skalat,
i valja mi izbrojit barjake, nego stanu
preda me pa me smétu — prostimibože, sméli
i tebe bi… na Stradun skupi se onda cijeli
naš grad što lî na ruci sveđ držiš ga sa svim
što u njemu je, dunkve i sa mnom, ja ti cić
toga ko u bumbaku, kad zaspim, mirno spim
i svunoć, sve do dzore spavam ti kako tić,
i zato neka tâ te ruka na kojoj Grad
naš držiš ne zaboli nigda, nigda, nigda
(1994)