Zimski period u Konavlima prepun je slavlja i veselja, a među njima Božić čini krunu događanja. U jesen, kako završavaju poljoprivredne aktivnosti sve češće se nižu dani posvećeni različitim svecima. Većina tih dana se slave kao krsna imena konavoskih obitelji. Oko Božića odvijala se i većina svadbi i zaruka. Nije ni čudo jer je predindustrijska poljoprivreda svakodnevno zahtijevala veliki broj ruka, pa se u poljoprivrednoj sezoni nije imalo vremena za slavljenja. Sve svetkovine koje kalendarski padaju u period van poljoprivredne sezone posebno i svečano su obilježavane. Upravo zato u tom periodu ih je puno više nego u ostatku godine.
Čitavo svetkovno vrijeme do početka korizme Konavljani su mjerili do Božića i od Božića. Božić je bio godišnja prekretnica u svakom pogledu. U vremenima prije kalendara kojima se danas koristimo, Božić je bio dragocjeni orijentir. Njegova pozicija u godišnjem kretanju oko sunca otprilike je zimski solsticij, kad je noć najduža što može biti, a od Božića svaki sljedeći dan je duži. Tako se živjelo s idejom da Božić zapravo donosi svjetlo u svakom pogledu.
Božić se u Konavlima iščekivao još od ljeta i to tako da se dane odbrojavalo u „tricama”. Trica predstavlja period od otprilike tri tjedna i počinje se odbrojavati 15.8. na blagdan Velike Gospe. Tri tjedna nakon Velike Gospe dolazi Mala Gospa (8. 9.), pa Mijovdan (sv. Mihovil 29. 9.), pa Lučin dan (sv Luka, 18. 10.), pa Mratinjdan (sv. Martin, 11. 11.), pa Nikojdan (sv. Nikola, 6. 12.) i tri tjedna iza je Božić (25. 12). Konavljani su i svoj poljoprivredni kalendar organizirali na ovaj način pa se znalo što se u kojoj trici sadi, a što bere, a i što se iz svake trice ostavlja za Božića.
Svetci iz ovog perioda najčešće su obilježavani u konavoskim selima kao krsna imena, pa su tako u ovom periodu česte svečanosti po selima. Od dana Svi svetih (1.11.) povećava se broj slavlja, a Svi sveti se ponekad nazivaju Prvi Božić. Od Svih svetih do Božića navečer prije dana svetkovine obavezno se peku prikle. (Navečer, jer su u stara vremena dani počinjali s noći, ne s jutrom kao što je to danas.) Prikle se tako do Božića peku najmanje 9 puta – Svi sveti, Sv Martin, Sveta Kate (25. 11.), Sv Nikola, Sveta Luce (13. 12.) Djetinci, Materice, Očići i Badnji dan (24. 12.). Taj običaj prati izreka devet baba po ledu se valja. (babe su velike prikle).
Badnji dan je dan posta, završnih radova, čišćenja i kićenja kuće. Muški iz kuće odlaze ubrati badnjak, a žene čiste kuću i pripremaju je za nadolazeći Božić. Nakon čišćenja, kuća se korunava, unosi se zelene grančice lovora koje se stavljaju iza svetačkih slika, oko vrata i na trpezu. Svježa zelen u kući još je jedan prkos zimi i mraku. Iz iste potrebe je proizašao današnji običaj kićenja jelke poznat u cijelom zapadnom svijetu. Za stare Konavljane Božićno kićenje bilo je korunavanje. Zabilježeno je da se dvadesetih godina kitilo cijelo stablo lovora u kućama trakama od krep papira. Od drugog svjetskog rata u svim kućama se počinju kititi borovi.
Božić u kuću ulazi s badnjakom. Badnjak je komad hrastova drva od pola metra do metra i po dužine, ovisno koliki može stati u kuću. U kući ostaje sljedećih petnaest dana na ognjištu, odnosno na mjestu gdje se kuha i gdje stalno gori vatra. Stari je običaj uz badnjak postavljati i male komade drva koji se nazivaju veselice, a stavlja se onoliki broj koliko je muške djece u kući.
Kad padne mrak 24.12. na Badnji dan, badnjak ulazi u svaku kuću uz prigodni govor. Unosi ga domaćin kuće u pratnji nekoga od muške djece. Pozdravlja kuću i zaziva blagoslov. Obred unošenja badnjaka uključuje obred posipanja badnjaka pšenicom, vinom i krštenom vodom kako bi kući zazvali blagoslov „goja i mira” za sve ukućane. Kad se badnjak stavi na svoje mjesto i blagoslovi, muški iz kuće izlazu i pucaju iz pušaka ili prigodnih bombica, pa se po buci u susjedstvu zna gdje je badnjak već stigao.
Nakon unošenja badnjaka odlazi se na polnoćku, misu u kojoj se slavi Božić. Putem do crkve ulazi se u kuće pjevajući kolende, prigodne napjeve tipične za ovo doba godine. Nakon polnoćke ljudi se razilaze po susjedstvu, opet posjećuju svoje suseljane i prijatelje i čestitaju. Nakon polnoćke dozvoljeno je sve jesti, pa se u noći po kućama poslužuje „glava”- kuhana svinjska glava koju se još na Badnji dan stavilo kuhati za božićnu menestru. Slavi se, nazdravlja i veseli. Svi su zajedno u slavlju, i oni koji su bili u svađi i oni koji su bili u miru.
U Konavlima je bilo važno do Božića sve svađe pomiriti, sve nesporazume izgladiti i sve dugove vratiti. Smatralo se da Božićno vrijeme daje poseban blagoslov nakanama mira i pravde, pa su tako nakon polnoćke svi slavili zajedno. Ako nekome netko i nije oprostio, morao se u ovo vrijeme držati kao da jest.
Na Božić se oblačilo čistu i svečanu odjeću i uvijek se pokušalo obući i nešto novo, nikad do tad nošeno. Djevojke su od Mratinja dana užurbano završavale svoje vezove, košulje, modrine i bječve kako bi na Božić sebi priskrbile bar neki novi odjevni predmet.
Kad bi svanulo jutro, narod se opet okupljao na misi u matici. Nastavljalo se s veselim pjevanjem i čestitanjem. Nakon mise slijedi Božićni ručak na kojemu je zelena menestra obavezno jelo. Od kolača obavezan je pandišpanj, mantala, kotonjata, štrudel i svega je u izobilju. U popodnevnim satima mladost iz kuće odlazi po seoskim kućama čestitati starijima, a stariji ukućani čekaju čestitare uz svoja ognjišta. Hrane je toliko da se i sljedeća dva dana jede isto.
Konavljani kažu: O Božiću lijepo li je na te i tri dane po te, a najljepše na te!
Sveti dani nakon Božića traju do Vodokršća, odnosno dana Sveta tri kralja (6. 1.)koji se još naziva i Zadnji Božić. U tom periodu slave se Stjepan dan (26. 12), Ivan dan (27.12.), pa tko slavi krsno ime na te dane još će pripremati jela i proslavljati krsno ime. Nakon toga Dan nevine dječice (28. 12.) ili poznatiji u konavoskoj predaji kao Mladjenci. Taj dan bio je omiljeni dan za zaruke i sklapanja brakova. Slijedi Stara godina, Nova godina i sve svete feste završavaju na Vodokršće.
Od Vodokršća do Korizme najhladnije je doba godine. Svete feste su završile, a počinje vrijeme poklada, pučkih veselja i rastrošnosti prije korizmenog odricanja, nove poljoprivredne sezone i novog životnog ciklusa.
Slike: Serija Božić u Konavlima, naslikao Slavko Tomerling (1892. – 1981.)
Objavljeno na : Prijatelji konavoske baštine