Blagdansko vrijeme, razdoblje koji većina ljudi doživljava kao vrijeme radosti i okupljanja s obitelji, za mnoge može biti izvor duboke depresije i usamljenosti. Iako se blagdani često predstavljaju kroz prizmu sreće i zajedništva, realnost je za mnoge suprotna, što može dovesti do osjećaja izolacije i tuge – piše Tomislav Senečić za naturala.hr
Motivacija za pripadanjem i osjećajem sigurnosti
Ljudskim bićem upravljaju dvije vrste motivacije. Prva je motivacija za povezanošću, bliskošću, intimom i ljubavi. Ova vrsta motivacije proizlazi iz potrebe da reguliramo svoje emocionalne potrebe s drugim ljudima. U strukturi našeg selfa, bliski i afirmativni odnosi u kojima smo zrcaljeni ljubavlju i prihvaćanjem ne stvaraju samo ugodu, već su i nužni za naše psihičko zdravlje. Ova vrsta odnosa daje nam osjećaj pripadanja i prihvaćanja od zajednice, što nam pruža osjećaj sigurnosti.
Sigurnost je temeljni osjećaj koji daje stabilnost našoj psihičkoj strukturi i dio je naših bioloških osnova, te je vezan uz mehanizam preživljavanja. Pripadanje zajednici u tom biološkom kontekstu daje nam sigurnost da ćemo preživjeti, što nam na psihičkoj razini daje duboki osjećaj mira potreban za svakodnevno funkcioniranje i građenje sposobnosti da susretnemo život. Taj duboki osjećaj sigurnosti koji proizlazi iz pripadanja zajednici temeljni je resurs u stvaranju otpornosti na stres.
Na psihološkoj razini, pripadanje nam je potrebno za stjecanje osjećaja vlastite vrijednosti. Nakon sigurnosti, osjećaj vrijednosti drugi je važan čimbenik za stabilnost našeg selfa i preduvjet za kvalitetan život. Osjećaj vrijednosti ne možemo izgraditi sami od sebe; za to nam je potrebno zrcaljenje drugih. Osjećaj nepripadanja stvara osjećaj bezvrijednosti i dovodi nas u očaj, stvarajući dojam da nismo vrijedni ljubavi. Život bez ljubavi i otvorenosti u srcu protivno je našoj stvarnoj prirodi i put je u patnju.
Ako su naša prva razvojna životna iskustva bila takva da nismo imali dovoljno dobar osjećaj bliskosti i brige unutar naše primarne obitelji, možemo razviti osjećaj da druga ljudska bića nisu emocionalno dostupna. Ovdje pričamo o iskustvima nemogućnosti primarnih skrbnika da se posvete djetetu s punom brigom i pažnjom. Razlog tomu može biti preopterećena majka, razni oblici zanemarivanja djeteta, napuštenost ili emocionalna nezrelost roditelja.
S obzirom na to da je potreba za povezivanjem temelj sigurnosti i naša glavna biološka osnova, dijete ostaje nezbrinuto, urušava se unutar sebe i našim sistemom počinje dominirati tuga, strah i očaj. Sva ta iskustva razvijaju osjećaj usamljenosti i kasnije postaju dobra podloga za razvoj depresije.
Blagdansko vrijeme kod mnogih može naglasiti osjećaj usamljenosti
Kod mnogih ljudi blagdansko vrijeme može naglasiti taj osjećaj usamljenosti. Dok obitelji i prijatelji planiraju okupljanja, oni koji su sami mogu se osjećati isključenima, što dodatno pogoršava osjećaj izoliranosti. U takvim trenucima, želja za pripadanjem i ljubavlju može postati posebno intenzivna, a njihovo neispunjenje rezultira dubokom tugom. U većini slučajeva ne moramo nužno biti sami da se osjećamo usamljeno i izolirano. Možemo i dalje biti u kontaktu s našom primarnom obitelji ili prijateljima, ali rana iskustva u takvim situacijama se aktiviraju i osjećamo se sami, iako smo okruženi ljudima.
S obzirom na to da naša prva iskustva govore o tome da drugi ljudi nisu emocionalno dostupni, na dubokoj nesvjesnoj razini vlada uvjerenje da nema nikoga za nas. To duboko uvjerenje sprječava nas da uvidimo da uistinu postoje ljudi kojima je stalo do nas, što samo pogoršava patnju. Psihoterapija može uistinu pomoći osobama koje pate od osjećaja usamljenosti (depresije) da uvide da njihovo stanje nije potpuna realnost, već više refleksija njihovih ranih iskustava koja zbog neriješenosti prelijevaju u sadašnjost. Zbog tih ranih iskustava bitno je uvidjeti da sami sebe izoliramo i kreiramo svoju bolnu stvarnost, a ne okolina i događaji.
Druga vrsta ljudske motivacije dolazi iz potrebe za autonomijom. Kao što imamo prirodnu potrebu za povezivanjem radi osjećaja sigurnosti, također imamo drugi snažni biološki impuls da se odvojimo, budemo svoji i stvorimo tzv. autonomno ja. Autonomno ja je postignuće našeg razvojnog procesa i temelj je za osjećaj moći, autonomije i perspektive odraslog. Često imamo osjećaj da ta dva impulsa isključuju jedno drugo, što u osnovi nije točno. Pravo je životno umijeće integrirati potrebu za pripadanjem i otvorenosti za ljubav s osjećajem snage, neovisnosti i autonomije. Rijetki ljudi imaju prirodni kapacitet za tu vrstu cjelovitosti i tu mislim da je psihoterapijski rad uvelike bitan kako bismo mogli dovršiti i aktivirati te bio-psihološke zadanosti. U čestim slučajevima prekrivamo tugu i osjećaj usamljenosti autonomijom i snagom koja ne dolazi iz prirodnog mjesta, već iz kompenzacije, što onda stvara još dublji osjećaj usamljenosti i patnje.
Komplicirani obiteljski odnosi mogu biti izvor stresa tijekom blagdana
Ne smijemo zaboraviti da komplicirani obiteljski odnosi mogu biti izvor stresa tijekom blagdana. Dinamika obitelji, posebno ona ispunjena nesuglasicama i neriješenim konfliktima, može dovesti do povećane napetosti i depresije. Umjesto da blagdani budu vrijeme za povezivanje, oni često postaju podsjetnik na rane i nesređene odnose. To je prilika da se suočimo sa svime što nije bilo zdravo za nas unutar naše obitelji i da na taj način dobijemo uvid kako nas je to odredilo za život. Dobivanjem uvida imamo priliku za popravak štete koja je nastala intrapsihički i interpersonalno, tako što možemo konfrontirati članove naše obitelji i dati priliku za iscjeljenje obiteljske traume.
Terapijskim radom, pojedinci mogu naučiti kako se nositi s obiteljskim konfliktima i kako postaviti zdrave granice. Cilj je pomoći klijentima da prepoznaju destruktivne obrasce u obiteljskim odnosima i razviju načine za njihovo prevladavanje. Terapeut može raditi s klijentima na unapređenju komunikacijskih vještina kako bi poboljšali odnose s članovima obitelji. Psihoterapija također može pomoći klijentima da prepoznaju i izraze svoju čežnju za promjenom. Čežnja za boljim obiteljskim odnosima, većom povezanošću i smanjenjem osjećaja usamljenosti može biti važan motivacijski faktor u terapiji. Terapeut pomaže klijentima da prepoznaju te želje i razviju konkretne korake za njihovo ostvarivanje.
Nerealna očekivanja, društveni pritisak i stvarnost blagdanskih proslava
Ništa manje bitno, društveni mediji i popularna kultura često prikazuju idealizirane slike savršenih blagdanskih proslava, što može stvoriti pritisak i osjećaj neuspjeha za one čiji blagdani nisu tako savršeni. Nerealna očekivanja mogu dovesti do osjećaja neadekvatnosti i depresije, osobito kada vlastiti doživljaji ne odgovaraju idealu. Potrebno je raditi na dekonstrukciji idealizirane slike i pronaći zadovoljstvo u prihvaćanju vlastitih doživljaja realnosti.
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
foto: ilustracija
