Piše: don Marinko Šljivić
U došašću (adventu) običavamo kupiti ili pak sami izraditi Adventski vijenac koji krasi naše obiteljske stolove tijekom cijeloga došašća, mnogi od nas tijekom nedjelja došašća prije samog obiteljskog objeda pale Adventsku svijeću, neki to pak čine i dan ranije u subotu.
Taj naš Adventski vijenac ima četiri svijeće, koje god da su boje i kako god ih mi tumačili, jedno je sigurno: nema vijenca bez kruga i bez svijeća. Krug predstavlja vječnost, on je savršen i nema mu početka niti kraja, a svijeće su svjetlost. One predstavljaju pobjedu nad tamom koja simbolizira zlo. Najčešće se vijenac ukrašava zimzelenim raslinjem kako bi se oslikao neprekinuti ciklus života, stavljaju se i božikovina i tisa koje simboliziraju besmrtnost. Bodljikavi listovi božikovine podsjećaju na Kristovu krunu od trnja, a postoji i legenda prema kojoj je Isusov križ bio načinjen od božikovine. Kao simbol života i uskrsnuća stavljaju se još i orasi, sjemenke mahuna te češeri bora.
Uoči druge nedjelje došašća palimo drugu Adventsku svijeću koja je poznata i kao betlehemska svijeća i simbolizira mir.
Četiri svijeće predstavljaju četiri tjedna adventa, pripremajući vjernike za radostan dolazak Isusa Krista, ali postoje i druga tumačenja vezana za svijeće na Adventskom vijencu. One imaju duboko simboličko značenje. Svaka svijeća osim što predstavlja jedan od četiri tjedna adventa, zajedno simboliziraju i 4.000 godina, biblijsko vrijeme od stvaranja Adama i Eve do rođenja Isusa Krista. Ova simbolika podsjeća vjernike na iščekivanje Mesije i Božićne radosti.
Betlehemska svijeća, koja simbolizira mir, podsjeća nas na važnost unutarnjeg mira koji dolazi s vjerom i pripravom za Kristov dolazak. Ova svjetlost na adventskom vijencu donosi nadu i podsjeća nas na radost koja će obasjati svijet s rođenjem Božjeg sina na Božić.
Valja napomenuti još nekoliko tumačenja simbolike svijeća. Prema germanskoj tradiciji svijeće označuju četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak. No druga pak tumačenja govore da su one oznake godišnjih doba, treći spominju da ih se može povezati s četiri evanđelista (Matej, Marko, Luka i Ivan).
Druga svijeća se naziva betlehemskom, jer su Josip i Marija, po predaji u ovom periodu uoči rođenja Isusa upravo na putu prema Betlehemu kako bi obavili popis po naredbi cara Augusta.
Nije lako upaliti niti zadržati svjetlo, ali upornost i dobrota te jasan cilj koji čovjek u sebi nosi, čovjeka vode prema onome božanskome svjetlu koje nas je prosvijetlilo. Gledajući svijeću koja gori, možemo s pravom reći da smo mi ta svijeća, dok ona gori, daje svjetlost i toplinu, ali i nestaje. Tako je i s našim životima. Smisao našega života, našeg „svijetljenja“ i našeg nestajanja po godinama koje pribrajamo svome vijeku, jest svijetliti s drugima i za druge.
Stoga neka ovo betlehemsko svjetlo da našoj svjetlosti jačinu koju nam je Krist podario, jer je On svjetlost koja prosvjetljuje svakog čovjeka. I mi, dok svijetlimo drugima, svjedočimo da smo odraz vječnog, nebeskog svjetla, stoga neka nam Bog da milost da možemo svaki dan svoga života paliti onu svjetlost koja je zapaljenja na početku našega života, dijeliti je drugima i tako druge razveseljavati i činiti život ljepšim, iščekujući da nam na koncu naših života zasja ona vječna svjetlost u nebesima.
