Tko ga dobro poznaje, reći će da je pravi bibliofil. Luka Bošković nam je odabrao knjige koje su na njega ostavile jak dojam i o kojima je razmišljao dugo nakon što ih je pročitao. Dobre ideje kad ih pomanjka i ne znate što sljedeće uzeti u biblioteci!
Han Kang – Vegetarijanka
Popis započinjem s onim najaktualnijim, ovogodišnjom korejskom Nobelovkom, Han Kang i njenim najpoznatijim romanom „Vegetarijanka“, za kojeg je 2016. dobila prestižnu nagradu International Booker. Na ovu knjigu sam naletio slučajno, prije nekoliko godina, a priča ide ovako – glavna junakinja usne zastrašujuću noćnu moru nakon koje se odluči na potpuni preokret u svom životu, prelazak na vegetarijanstvo. Kroz oči njenog muža, sestre i šogora svjedočimo potpunom raspadu, kako glavne junakinje, tako i cjelokupnih obiteljskih odnosa. Kang sa živopisnim opisima i surovim narativom uspijeva potaknuti razmišljanje u nama o našim vlastitim uvjerenjima i svim teškim posljedicama koje proizlaze iz njih.
Laszlo Krasznahorkai – Sotonski tango
Ovaj veliki mađarski književnik radnju svog prvog romana smješta u malo mađarsko selo, gdje cijela galerija likova živi zajedno u nekoj vrsti labave zadruge. Jedne noći, dok većina mještana boravi u lokalnoj krčmi i čeka zagonetnog Irimiasa da dođe, malu djevojčicu pronalaze mrtvu u selu. Krasznahorkai majstorski, u proustovski dugim rečenicama, jezgru i bit ovog romana uspijeva prebaciti s tog šokantnog događaja na lik Irimiasa i na sve ono što on utjelovljuje, pa tako on za ove grešne i siromašne seljake predstavlja Mesiju koji će im možda donijeti tako dugo očekivano spasenje. Spasenje od siromaštva, spasenje od njih samih, spasenje od grijeha. Ovo je roman o svevremenskim stvarima, o izgubljenosti, suludim nadanjima i dubinama ljudske duše, zbog čega će se Krasznahorkai dugo čitati i nakon nas.
Kristijan Novak – Slučaj vlastite pogibelji
Kristijan Novak možda je, trenutno, najpopularniji hrvatski pisac. Njegove knjige su najčitanije i najnagrađivanije. S pravom. Kao i u „Ciganin, ali najljepši“ i „Črna mati zemla“, Novak u središte zbivanja stavlja obične ljude (u ovom slučaju srednjoškolsku profesoricu i lokalnog policajca) i nepravdu koju doživljaju od strane društva u kojem se nalaze. Kroz slučaj samoubojstva policajca, Novak postavlja niz pitanja pokušavajući doći do razumnog odgovora što ga je dovelo do tog čina, pritom razotkrivajući korupciju, nasilje i zlo. Knjiga je napisana po istinitom slučaju i ono što nam Novak kroz nju poručuje je veoma jasno – moramo se pobrinuti da ovakve slučajeve nikad ne zaboravimo.
Danijela Crljen – Strah od kupine
Lijep je osjećaj kad pročitaš knjigu od nekog koga poznaješ, pogotovo ako je riječ o iznimno dobroj osobi s velikim književnim talentom. Danijela je upravo takva osoba. Njen roman prvijenac je obiteljska saga više generacija koja se prostire na cijelo 20. stoljeće, u kojem nelinearnim tijekom radnje pratimo život cijele jedne obitelji. Likovi su istodobno i divlji i plahi, i samouvjereni i sramežljivi, puni dalmatinskog inata i prkosa, te ih često zatičemo u teškim životnim situacijama, situacijama u kojima ih je najlakše osuđivati a najteže razumjeti. Riječ je o velikom hrvatskom romanu našeg doba, a tko god voli obiteljske romane, „Strah od kupine“ mora pročitati. Danijela je upravo izdala i svoj drugi roman, „Deset tisuća koraka“, koji će, ne sumnjam, biti i bolji od prvog.
Jose Saramago – Ogled o sljepoći
Ovaj roman posebno je bio čitan za vrijeme COVID-19 pandemije. Razlog je jednostavan – dosta čitatelja je ovu knjigu i Saramagov prikaz epidemije sljepoće i izolacije bolesnika nakon dijagnoze povezalo s lockdownom i izolacijom COVID-19 pandemije. Izuzetno vješto napisana knjiga, često bez zareza i točaka, svoj vrhunac doživljava u događajima koji se odvijaju u improviziranoj karanteni (napuštena umobolnica) gdje se odvoze bolesnici. Veoma brzo se karantena pretvara u zasebno mikro društvo gdje izlazi sve ono najgore u ljudima i gdje traje surova borba za preživljavanje. Saramago skriveno postavlja pitanje do koje mjere smo spremni ići da bi naudili drugima, a spasili sebe.
William Faulkner – Krik i bijes
„Krik i bijes“ klasik je američke književnosti, Veliki američki roman i jedno od najznačajnijih djela 20. stoljeća. Faulkner tehnikom struje svijesti (čiji je začetnik uz Jamesa Joycea i Virginiju Woolf) pripovijeda o aristokratskoj obitelji Compson s američkog Juga i njenom potpunom raspadu. Iz prvog lica troje djece i njihove kućne pomoćnice, saznajemo i samo stanje društva na američkom Jugu 1920.-ih godina. Faulkner kroz raspad ove obitelji, snažno prikazuje i moralni, emocionalni i intelektualni raspad cjelokupnog svijeta oko njih. Faulknerovo stvaralaštvo bavi se ovakvim temama i u svojim drugim romanima, od kojih su najznačajniji „Svjetlost u kolovozu“ i „Kad ležah na samrti“.
Frank Herbert – Dina
S obzirom da sam veliki ljubitelj znanstvene fantastike, ovaj popis nije mogao proći bez nje. Negdje sam naletio na jedan citat o ovoj knjizi: „Ono što je Gospodar prstenova učinio za žanr fantasyja, to je Dina učinila za znanstvenu fantastiku“. I to je točno. Smješten daleko u budućnost, ovaj roman prikazuje veliko intergalaktičko carstvo u kojem se smjestio planet Dina, na kojem se nalaze velika nalazišta melangea, najvrijednije supstance u svemiru, kao i borbu Velikih kuća za prevlast nad planetom. Iako je riječ o SF, Herbert u jednu priču spaja sve – fantastiku, političke intrige, tehnologiju, filozofiju, pa čak i okoliš. Za svakoga tko voli ovu tematiku, Dina je nezaobilazno štivo.
Karl Ove Knausgard – Jutarnja zvijezda
Nakon što je s „Mojom borbom“ u književnost uveo novu formu romana i postao globalni fenomen, Knausgard nam se 2020. predstavlja s novim petoknjižjem od kojeg je „Jutarnja zvijezda“ prvi dio. Jedne noći u kolovozu na nebu se ljudima ukaže blistava zvijezda. Fenomen je to koji pokušava odgonetnuti devet ispočetka naizgled nepovezanih likova. Knausgardovi likovi su prepuni tjeskobe, teških životnih situacija i problema, pa im on tako zvijezdu „dostavlja“ u ključnim momentima njihovih života. Ova knjiga je ujedno i nordijski noir i filozofski i egzistencijalistički roman, prepun religiozne simbolike i prenesenog značenja, vrijedan čitanja svakog slova.
Orhan Pamuk – Zovem se crvena
Pamuk je jedan od pisaca koji najbolje prikazuje sukob Istoka i Zapada, što je posebno vidljivo u njegovom najpoznatijem romanu „Zovem se crvena“. Ovaj turski Nobelovac radnju smješta u 16. stoljeće u srednjovjekovni Istanbul gdje sultan Murat III. naručuje oslikanu knjigu koja će biti prikazana stilom tadašnjih velikih europskih slikara. Na početku jedan od iluminatora biva ubijen, pa možemo reći da je riječ o povijesnom krimiću, iako je ova knjiga puno više od toga. Prepuna razmišljanja i razgovora o religiji, umjetnosti, povijesti, književnosti, ovo je definitivno jedna od najvažnijih knjiga turske književnosti i obvezan naslov za sve ljubitelje povijesti.
Haruki Mukarami – Slon nestaje
Najznačajniji japanski predstavnik magičnog realizma. Ova zbirka 17 kratkih priča prepuna je nevjerojatnih likova i fascinantnih događaja. Čitamo tako o bračnom paru koji tijekom noći hvata tolika glad da odluče opljačkati McDonalds, o čudnim „TV ljudima“, o ženi koja pati od nesanice pa potom zapadne u stanje polusvijesti… Murakami je čitateljima posebno blizak, jer koristeći nadrealne elemente, opisuje ljudska stanja koja su nekad prisutna u svima nama, stanja samoće, gubitka, zbunjenosti i boli. Oko Murakamija se često vode rasprave i polemike, pa dosta čitatelja navodi kako se on ili obožava ili nikako ne podnosi, sredine nema. Ja sam, eto, među ovim prvim.
