Milano je zasigurno jedna od najpoznatijih svjetskih destinacija. Grad mode, ali i nezaobilazno mjesto bogate talijanske povijesti i kulture, ostavlja bez teksta, ili – inspirira da napišete tekst o njemu. Na put sam išla s Klarom i Nikoletom i moram priznati da su slike njihovih ruku djelo, s obzirom na to da je moj mobitel u stanju raspadanja.
Napisala: Marija Kitin
Dan prvi – 23. rujna
Prva stvar koju je važno spomenuti jest povratna avionska karta iz Zagreba u obližnji Bergamo, koja nas je koštala svega 30 eura, a zatim i shuttle bus do Milana (18 eura za povratnu kartu), a koje smo kupili oko dva mjeseca prije polaska. Let je trajao jako kratko, pedesetak minuta, što je meni bilo savršeno jer me strah letenja, ipak imam samo 23 godine. Iskreno, naš aerodrom u Čilipima je daleko ljepši.
U Milanu su nas dočekali moji prijatelji Vincenzo i Roxana, koje sam upoznala na štandu Turističke zajednice ovog ljeta i usput se s njima sprijateljila. Odveli su nas do smještaja dvadesetak minuta udaljenog od centra grada, odnosno pola sata podzemnom željeznicom.
Naš smještaj zapravo je bio nekadašnji samostan, dražesna kamena građevina, a sada je očito stambena jedinica. Unutar građevine nalazi se lijepi klaustar, a zidovi su ukrašeni umjetninama. Na taj način smo čak i u smještaju došli u doticaj s djelićem talijanske povijesti.
Drugi dan (24. rujna) bio je rezerviran za izlet u mjestašce Bellagio
Podzemnom željeznicom krenuli smo do glavnog željezničkog kolodvora za cijenu od 2,20 eura, a karte je vrlo lako kupiti na automatima na ulazu. Moram reći da je njihova Metropolitana vrlo dobro organizirana.
Naime, postaje su prepune smjernica, a na svakom peronu nalazi se karta s imenima stanica. Ono što morte utvrditi jest vaš smjer kretanja, odnosno zadnju stanicu i spremni ste za polazak. Jako je zgodno što se poviše svakih vrata također nalazi lista stanica, a označene su i moguće lokacije za odgovarajuća presjedanja. Razglas govori koja je sljedeća, odnosno trenutna stanica, a kad se vrata otvore, na zidu vidite ime stanice te smjernice za daljnje kretanje. Svaka linija označena je bojom (zelena, crvena, ljubičasta, žuta i plava), pa tako npr. crvena linija vodi do katedrale, itd.
Vlakom smo se uputili do stanice Varenna-Esino za samo 14,80 eura (povratna karta koja se također može kupiti na automatu). Polazak je kasnio petnaestak minuta, ali poznato je da se nitko nikad nije vozio u vlaku koji je krenuo na vrijeme.
Vožnja traje oko sat vremena, a zatim se ide na trajekt. Treba samo slijediti masu ljudi koja ide na isto mjesto, što je dobra strana popularnosti ovog mjesta. Također, trajekti polaze jako često, pa čekanje nije problem, a karta košta oko 9 eura (povratna, a nitko je nije ni provjerio). Dvadesetak minuta kasnije došli smo na taj dražestan poluotok za kojeg iskreno mislim da je savršeno mjesto za mirovinu; miran, lijep, a čaša rosea vas dođe šest eura, uz što dobijete i nešto za grickanje.
Vrijedi obići i samu Varennu, a kada to napravite, shvatite zašto je popularna. Definitivno izgleda kao filmska lokacija.
Dan treći -25. rujna
Treći dan, centar grada. Metropolitana nas je ostavila ispred čuvene katedrale, odnosno Duoma. Odmah pokraj nalazi se corso Vittorio Emanuele II, poznat po svojim luksuznim trgovinama. Mi smo samo razgledavali, naravno. Ako ikad dobijem na lutriji, tijekom sljedećeg posjeta možda nešto i kupim. Ovdje pogotovo, ali i općenito u centru, jasno vam je zašto je Milano grad mode. I muškarci i žene vrlo su elegantno obučeni, a tjedan mode očito im traje čitavu godinu.
Ulaznicu za katedralu platili smo 20 eura, a uključuje penjanje na vrh i obilazak unutrašnjosti, kao i posjet muzeju (zatvoren srijedom, što smo saznali u srijedu, ali, karta vrijedi tri dana). Iskreno, karta vrijedi svakog centa, njihova katedrala je remek-djelo koje se gradilo čak pet stoljeća.
Posjetili smo i Museo del Novecento, muzej s umjetničkim djelima, a ulaznicu ćete, uz predočenje studentske iskaznice, platiti svega tri eura. Ako vas ne zanimaju toliko umjetnička djela, posjetite ga bar zbog nevjerojatne prilike za divljenje katedrali na jednom od katova.
Popila sam cappuccino u Cafezalu, a moj novčanik je postao siromašniji za 2 i pol eura, a mislim da je za ovu lokaciju to dobra cijena. Ipak, imajte na umu da se u Italiji u ugostiteljskim objektima obično naplaćuje usluga, najčešće pola do 1 i pol eura po osobi. Ovo mjesto je posebno zanimljivo jer možete vidjeti prostoriju u kojoj pripremaju vlastitu marku kave i pizzu. Ljubitelji kave će uživati.
Dan četvrti – 26. rujna
Najprije smo obišli Castello Sforzesco, gdje će se studenti opet razveseliti jeftinijoj karti od šest eura. Dvorac, odnosno muzej u unutrašnjosti, je ogroman i sadržava jako puno objekata, od kojih neki datiraju duboko u jedanaesto i dvanaesto stoljeće. Više puta u obilasku mislila sam da tu muzej završava, ali sam se isto toliko puta prevarila; pravo mjesto za vas ako vas zanima povijest.
Posjetili smo i akvarij, ali mogu vam reći da je ovaj naš dubrovački jednako velik, i to je to.
A zatim – mjesto zbog kojeg mi rastu zazubice. Ručali smo u Pizziumu u ulici Arco, gdje svaka pizza nosi ime neke talijanske regije. Tako sam, geografski i doslovno u Lombardiji, uživala u regiji Friuli Venezia Giulia. Zatim je pobijedila moja želja za slatkim i probala sam najbolji cheesecake u životu, i to od pistacija. Kao završnu preporuku ovom restoranu, reći ću vam da smo pizze, pića i cheesecake za tri osobe platili svega sedamdesetak eura.
Nadalje, neizostavna destinacija vas koji volite povijest umjetnosti je Pinacoteca di Brera, a sa studentskom iskaznicom kartu ćete platiti svega dva eura. Mjesto koje smo bezbroj puta spominjali na studiju talijanistike, a sad mi je jasno i zašto.
Dan peti – 27. rujna
S obzirom na to da nam je let bio tek navečer, imali smo cijeli dan za razgledavanju. Naša sljedeća destinacija – Navigli, gdje smo uživali u kafiću Zog.
Moj prijatelj Vincenzo preporučio mi je još jednu deliciju, takozvanu pizzu frittu i mjesto Zia Esterina Sorbillo. Tijesto podsjeća na uštipke, ali okus podsjeća na raj.
Ljubitelji svega rozog, Barbie ili samo kafića općenito, uživat će u EL & N, gdje sam probala kavu s pistacijama i ostala zadivljena. Neizostavna lokacija za posjetiti u blizini je takozvani Bosco verticale, remek-djelo talijanske, ali općenito i svjetske, moderne arhitekture.
