Kad vam gosti kažu da im je naš izlet s “četvorkama” highlight boravka u Dubrovniku, onda znate da se isplatila svaka minuta vašeg umora, ljetne iscrpljenosti i povremenog “kaosa” u životu – riječi su Marije Šapro koja s djecom vodi obiteljsku agenciju “Konavle Travel”. Sezona u ovoj vrijednoj konavoskoj obitelji još uvijek traje i Marija se zbog toga ne žali. Ove godine rade za 30-tak posto bolje nego lani, a, nada se ona, lošije nego dogodine.
-Uvijek treba težiti boljim rezultatima, iako i mi osjećamo sve probleme koji postoje oko radne snage. Valja pokušavat sve rješavat u krugu obitelji i dobro je dok se to može – posve iskreno govori, dodajući kako je u svemu tome uvijek bitno zadržati kvalitetu i ponuditi gostima ono što će im predstaviti ovaj kraj kroz doživljaj i okuse domaće kuhinje.
-Nakon izleta koji organiziramo s našim “četvorkama” organiziramo klasični konavoski objed s predjelom u kojemu ponudimo lokalne namirnice, potom peku koja ih oduševi i onda neki od domaćih kolača. Sve mora biti spravljeno na način da kad kušaš, kažeš “k’o da je napravila moja mama ili baka” – slikovito priča Marija ističući da ima sreću što o turističkoj ponudi i smjeru u kojemu treba ići isto razmišljaju i njena djeca koja su joj najveća podrška.
A, svojom ustrajnošću u poslu koji je njen prerano preminuli suprug Krešo pokrenuo 2012. godine, Marija uvijek iznova otkriva i zanimljivu “pozadinsku” priču o povezanosti vozila Renault 4 i Konavala.
Postala je ta priča već pomalo i legendarna, a seže u drugu polovinu 20. stoljeća kada je gotovo svaka konavoska kuća u dvorištu imala parkiranog jednog, a poneka i dva „mala diva“.
Mali div – pravi je pojam koji objedinjuje sve karakteristike ovog francuskog vozila koji se proizvodio od 1961. do 1994. budući su ga krasile izdržljivost, štedljivost i funkcionalnost, bio je udoban za vožnju po gradu, a iznimno koristan za život na selu gdje se koristio za odlazak u baštine ili prijevoz poljoprivrednih proizvoda do place. Renault ili četvorka, kako mu se tepalo od milja, bio je iznimno prilagodljiv i pogodan za način života kakav se nekad vodio u Konavlima, a nerijetko bi se posjedovala dva – jedan za „finije“ prigode, a drugi za rad u polju.
Kad bi se preklopila stražnja sjedala u njegovom bi se prtljažniku moglo, primjerice, prevesti i preko 300 kilograma voćaka, a inače, kabina je nudila komfor i za pet putnika. Prednji pogon predstavljao je još jednu novost u auto industriji kao i mjenjač u stilu kišobrana, a da su Francuzi s njime pogodili ukus brojnih kupaca diljem svijeta svjedoči i podatak da ih je u spomenutom razdoblju, proizvedeno preko 8 milijuna.
Koliko je Reanault 4 ostavio emotivni trag u konavoskim obitelji svjedoči i sličica kako su ga i ne tako davno, birali mladi konavoski parovi kao prijevoz do crkve gdje su jedno drugome izricali svoje sudbonosno da.
Hommage automobilu koji je stekao ogromno povjerenje konavoskog čovjeka, jer ga nikad ne bi ostavljao na cjedilu, a bio je udoban, skroman i funkcionalan, odao je prvi Krešo Šapro 2012. realizirajući svoju ideju da ih stavi u funkciju turističke ponude ovog plodonosnog ruralnog kraja. Kad se prvih osamnaest preuređenih automobila s otvorenim krovom i obojanom karoserijom našlo na cesti, u koloni, jedno iza drugoga, nije bilo vozača niti prolaznika koji nije svoj pogled zaustavio na njima. Bila je to atrakcija kojom je Šapro tada potaknuo i povezivanje nekoliko krajeva Hrvatske koje su imale potencijal za razvoj ruralnog i agroturizma. Automobili su, naime, preuređivani u slavonskoj radionici te je njihov put do najjužnijeg hrvatskog, konavoskog kraja poslužio za promoviranje i nešto manje isticanih regija. Povezale su se Baranja, Istra i Konavle te do današnjih dana traje razmjena iskustava, znanja i prijateljstva ljudi sa sličnim interesima i turističkim vizijama.
Nakon prerane smrti Kreša Šapra kojega i danas nazivaju vizionarom ruralnih Konavala, malu obiteljsku agenciju Konavle Travel nastavlja voditi njegova supruga Marija, uz neizmjernu podršku svoje obitelji, osobito troje djece koji nisu htjeli napustiti očevu ideju i uloženi trud u kreativni turistički proizvod. Marija će, u svakom razgovoru koji je “vrati” u to tužno vrijeme njenog života, iskreno i otvoreno priznati kako joj je bilo izuzetno teško sabrati se, te nastaviti s poslom nakon preranog i iznenadnog odlaska svog supruga koji je bio u njihovoj obitelji spiritus movens. Valjalo je izaći iz „sjene“ i preuzeti potpunu odgovornost za život i obiteljski posao. Uspjela je.
U ovu sezonu ušli su s nekoliko novouređenih vozila više, sveukupno je na raspolaganju njihovim gostima 28 „četvorki“ koje izazivaju ushit svih koji ih iznajme za izlete na neku od vinskih, gastro ili povijesno kulturnih tura koje organiziraju kroz cijelu Dubrovačko- neretvansku županiju.
Njihovo oduševljenje ne splašnjava ni kada im se priopći da njihovi Renault 4 nemaju hlađenje, nego da im je „klima mediteranska“, pa se zna podići i do paklenih tridesetak u zraku, a i da za pokrenuti ih i voziti treba savladati ili se podsjetiti rukovanja mjenjačem-kišobranom.
Stoga se, prije izazova i uzbuđenja kretanja na put s automobilima starim nekoliko desetljeća, detaljno upoznaju s načinom njihova upravljanja. Sigurnost i briga da vozila budu u besprijekornom stanju, imperativ je broj jedan u poslovanju obitelji Šapro.
Nemali je broj gosta koji se i po nekoliko puta vraćaju vožnji „malog diva“ po prelijepim mjestima hrvatskog juga, nerijetko se kroz otvorene krovove vide ispružene ruke ushićenih turista koji snimaju i fotografiraju kolonu u kojoj se kreću, budući zbilja tako obojan i iscrtan vozni park obitelji Šapro, izgleda kao niska šarenih bombončića na cesti.
Uglavnom, nitko se s izleta koje obitelj Šapro organizira, ne vraća ravnodušan i razočaran. Dapače.
Vožnja Renaultima 4 među kojima je najstariji iz 1988., doživljaj je koji se pamti poput egzotike nekih starih vremena koju su potisnuli suvremeni automatici ugodno rashlađenih kabina.
A dobrom doživljaju rado se ljudi vraćaju.
Način na koji se nekad živjelo danas već pomalo postaje egzotika. Pa tako i ove ture s “malim divom”.
Osobno poznajem gospođu Mariju.
Kapa do poda