Vlahušić: Privatni smještaj spašava od siromaštva građane Dubrovnika i gradski proračun

Privatni smještaj spašava od siromaštva građane Dubrovnika i gradski proračun, te čini deset posto bruto domaćeg proizvoda Hrvatske, piše u priopćenju za medije gradski vijećnik Andro Vlahušić. Svjedočimo svojevrsnom ideološkome ratu koji se zadnjih mjeseci vodi privatnoga smještaja u Republici Hrvatskoj. Predvode ga malobrojni hrvatski političari sa lokalne i nacionalne razine. Ističu samo negativne strane privatnoga smještaja, a zanemaruju pozitivne učinke, te se o njima uopće ne priča. O pozitivnim učincima privatnoga smještaja ne govori ni turistička i gospodarska struka, političari, ni mediji. Stotine tisuća obitelji u Hrvatskoj koji se bave iznajmljivanjem svoje imovine, osjećaju se kao socijalistički kulaci, koji su se na svojoj zemlji bavili poljoprivrednom proizvodnjom, piše Vlahušić te se pita koliko privatni smještaj zarađuje u Dubrovniku za građane i proračun, te koliko zarađuje u Republici Hrvatskoj?

Ove godine privatni smještaj u Dubrovniku ostvariti će  dva milijuna noćenja, te činiti nešto iznad 40 % svih turističkih noćenja u gradu Dubrovniku. Dnevna potrošnja turista koji odsjedaju u privatnom smještaju iznosi  najmanje 160 eura dnevno, a zbog ogromne inflacije cijena ugostiteljskih usluga i cijena hrane vjerojatno i desetak eura više. Dva milijuna noćenja puta 160 eura čini 320 milijuna eura ukupne potrošnje u Gradu Dubrovniku. Vlasnici privatnih apartmana od te svote dobiju oko 40  milijuna eura, 20  eura po noćenju i gostu, dok se 280 milijuna potroši u destinaciji Dubrovnik na ostale turističke sadržaje.

Gradski proračun grada Dubrovnika, izvorna sredstva, bez nacionalnih i europskih sredstava iznosi 80 milijuna eura na godišnjoj razini. Kako je turizam jedina gospodarska djelatnost u Dubrovniku, polovica proračuna ili 40 milijuna eura je proračun vezana uz turizam. Privatni smještaj sa dva milijuna noćenja puni gradski proračun sa  16 milijuna eura godišnje.

Na nacionalnoj razini, Republika Hrvatska prema podacima Hrvatske narodne banke i ostalih financijskih institucija imati će bruto društveni proizvod od 80 milijardi eura, te će ove godine biti veći od lanjskoga za 3.2 posto. Turizam je najvažnija gospodarska grana u Hrvatskoj, jer čini 20 posto ili 16 milijardi eura ukupnoga bruto društvenoga proizvoda, najveći postotak u Europskoj uniji. Dok privatni smještaj u Dubrovniku čini 40 % svih noćenja , u Republici Hrvatskoj iznosi i preko polovice svih noćenja. Slobodno se može reći da privatni smještaj u Hrvatskoj donosi deset posto BDPa godišnje ili 8 miljardi eura građanima Hrvatske.

Privatni smještaj je najveći pojedinačni izvoz roba i usluga proizvedenih u Hrvatskoj. I to na kućnim vratima u svim Jadranskim naseljima, te brojnim gradovima u kontinentalnoj Hrvatskoj. 

Zapitajmo se kako bi život grada Dubrovnika i Republike Hrvatske izgledao bez ovih prihoda. U Dubrovniku, bez privatnoga smještaja broj stanovnika smanjio bi se za više tisuća , jer mjesta za posao u hotelima nema za sve, kao  ni u javnoj upravi koja je uz turizam jedina preostala gospodarska djelatnost. Proračun bi ostao bez petine prihoda ili 16 milijuna eura, čime bi se zaustavili svi socijalni i razvojni projekti koje financira izvorni proračun grada.

Hrvatski bruto društveni proizvod ove godine bio bi manji za 6 posto, umjesto rasta od 3.2 posto. Država bi bila u dubokoj recesiji, ne bi bilo novaca za plaće u javnoj upravi, mirovinskome i zdravstvenome fondu. Umjesto šesto tisuća praznih stanova, imali bi za par godina osamsto tisuća praznih stanova.

Kao svaka snažna gospodarska djelatnost, privatni smještaj donosi i neke negativne posljedice. Povećava inflaciju zbog snažne turističke potražnje, smanjuje broj slobodnih stanova za najam hrvatskih građana, onih koji su ostali u Hrvatskoj i koji se nemaju namjeru iseliti, uzrokuje prometne gužve, opterećuje komunalnu infrastrukturu tijekom tri mjeseca ili sto dana koliko traje turistička sezona za privatne iznajmljivače.

Teško je procijeniti financijske efekte štete na nacionalnoj razini, ali u gradu Dubrovnku sa sigurnošću mogu reći da se svi štetni elementi privatnoga smještaja mogu riješiti sa manje od deset posto sredstava koje privatni smještaj ostavi u gradu Dubrovniku.

Broj podstanara u gradu Dubrovniku, kao i mladih  koji još žive sa roditeljima, te onih koji plaćaju visoke kredita stana kreće se oko 1 500 obitelji, sa oko 4 tisuće građana Dubrovnika.

Privatni smještaj u gradu Dubrovniku ove godine ostaviti će 320 milijuna eura , a u proračunu 16 milijuna eura. Povećajmo za pedeset posto subvencije podstanarstva svim obiteljima, te proširimo njihov broj, uvedimo subvencije kredita obiteljima čija rata kredita opterećuje kvalitetu života istih, financirajmo projekte Živoga grada, kroz otkup stanova u povijesnoj jezgri i izgradnji stanova za mlade i deficitarna zanimanja.

Programi koje navodim, kao i brojni drugi ne mogu biti od deset posto sredstava, koje privatni smještaj doprinese gradu Dubrovniku i Republici Hrvatskoj.

Umjesto koordiniranih napada sa lokalne i nacionalne razine na privatne iznajmljivače, recimo im Hvala, a zarađeni novac usmjerimo prema pojedincima i obiteljima koji  nemaju imovinu za iznajmljivanje i koji imaju nedostatna primanja za život u Dubrovniku i Hrvatskoj, zaključuje Andro Vlahušić.