Legendarni dubrovački doajen šansona Ibrica Jusić, koji je svojim ponoćnim serenatama i gitarskim recitalima ostavio neizbrisiv trag na Dubrovačkim ljetnim igrama, u ovom jubilarnom festivalskom izdanju izvest će program pod nazivom Od Shakespearea do sevdaha sutra, 5. kolovoza s početkomu 22 sata u atriju Kneževa dvora.
Kako je zapisao kolumnist, glazbeni kritičar i novinar Branimir Pofuk, svaki izbor pjesama, pa tako i za ovaj sutrašnji koncert, u slučaju Ibrice Jusića predstavlja svojevrsni autoportret, ulomke iz autobiografije, ali istovremeno i antologiju u kojoj nam skladatelj i pjevač uvijek iznova vadi svoje srce i pruža nam ga na žicama svoje gitare i u svome glasu.
Posebno značenje na samom početku koncerta imat će pjesma Ponoć u kojoj Ibrica Jusić, u ovom slučaju autor stihova i glazbe, identificira mjesto na kojem je sve počelo, znamenite i drevne dubrovačke skaline koje su bile i ostale njegov dom iz kojeg odlazi na sva svoja gostovanja, pa tako i ovo večerašnje u stotinjak metara udaljeni Knežev dvor.
Na programu će se, između ostalih, naći još i pjesme Dubrovačka jesen, Dubrovačka proljeća, Zbogom, malena, Što te nema, Caruso, Avec le temps, Ljubi san vašu ‘ćer, Trubač sa Seine, Balada iz pregrađa, U svakom slučaju te volim, Pismo ćali i brojne druge, koje su obilježile dvije velike obljetnice umjetnikova djelovanja – 60. godina svog umjetničkog djelovanja te preko 50 godina djelovanja na Igrama.Ibrica Jusić rođen je u Dubrovniku gdje je i započeo svoju plodonosnu karijeru zapjevavši 1965. godine na skalinima, mitskome mjestu svoje karijere. Na poziv skladatelja Pere Gotovca odlazi u Zagreb. Debitirajući na Zagrebačkom festivalu 1968. god. osvaja prvo mjesto sa pjesmom Celuloidni pajac. Na istom je festivalu trijumfirao i dvije naredne godine sa skladbama Osobenjak (1969) i Mačka (1970). Onda mu je, kako sam kaže, Zagreb postao uzak, te odlazi u Pariz gdje stiče prva međunarodna iskustva nastupajući u najprestižnijim pariškim kabareima. Ipak, svakog ljeta vraća se u svoj Grad i na Skalinima održava svoja tradicionalna ponoćna koncertna druženja s vjernom publikom. Koristeći ljetne dolaske u Grad, 1971. počinje surađivati s Dubrovačkim ljetnim igrama te s prigodnim songovima P. Gotovca sudjeluje u kultnim predstavama Igara- Edward II, Columbo i Aretej (u režiji G. Paara). Piše glazbu i nastupa u predstavi Životopis Miha Pracata (1977). Iste godine održava svoj samostalni recital u Kneževom dvoru, što je s obzirom na elitni prostor ujedno bilo i službeno priznanje njegovoj artističkoj vrijednosti. Idućih godina koncertira u gotovo svim poznatijim svjetskim dvoranama, izdaje hvaljene nosače zvuka te neumorno sklada na stihove Paljetka, Cesarića, Šantića, Antića, Šekspira, Brechta, Britvića, Zuppe zbog čega su ga prozvali čarobnjakom pjevanog stiha. Najvažniju hrvatsku diskografsku nagradu Porin za životno djelo dobio je prije pet godina, ali njegova priča i pjesma nastavljaju se živo i snažno.
