Gotovo svako selo u Konavlima ima svoju vilinu špilju, vilinu kuću, vilinu kamaru ili neki drugi skroviti predio u kojem obitavaju vile. Zanimljivo je da špilje i jame, koje su po svojoj prirodi mračne i tajanstvene, nisu bile dom strašnog lorka, tenca ili tintilinića, barem što se imena tiče, već vila.
Kada spomenemo vile, potaknuti današnjim interpretacijama istih, najčešće pomislimo na mala bića s prozirnim krilima koja ispunjavaju želje i čine samo dobra djela. No, to je sve zahvaljujući filmskim divovima poput Disneyja koji su popularizirali svoju inačicu vile.
Naime, prema predaji ovih naših krajeva, vile nisu ni dobre ni loše, one samo jesu. Izgled im varira od područja do područja, a najčešće su to prelijepe mlade žene duge zlatne kose s ponekom životinjskom karakteristikom, kao na primjer kopitima. Prema predaji, otac im je zmaj pa zato ni ne čudi činjenica da stanuju većinom po špiljama i jamama, kao što je recimo u špilji Šipun obitavao zmaj Boaz.
U prijašnja su se vremena ljudi i vile susretali često, stoga u Konavlima o vilama ima mnogo kazivanja zapisanih sredinom 20. stoljeća. Ljudi su sretali vile u svakakvim situacijama, bilo u šumi ili na putu. Ti slučajni prolaznici često su spašavali vile iz „zapetljanih“ situacija, zbog čega bi dobili razne poklone, no samo ako je to odrađeno pravedno i pravo, u protivnom ishod nije bio povoljan po spasiocu. Na špilje i jame u kojima su obitavale gledalo se kao na mjesta u koja se ne zalazi te su ih se svi klonili jer je bio dovoljan jedan krivi korak ili pogled da cijela priča završi pogubno. Kako kažu, moglo se dogoditi da čovjek nagazi na vilinsko kolo pa tako oboli ili umre.
A špilja i jama bilo je posvuda. Tako je zapisano da se viline jame i špilje nalaze u stijenama poviše Lovornog, kraj Dunava u dubokoj pećini gdje su mještani donosili hranu vilama, a one bi je prihvaćale svojom dugom kosom; u stijenama poviše Sokola; kod Đurovića u Močićima; u šumi Lokvica poviše Konavoskih stijena; kod Molunta na brežuljku Kuka i tako dalje.
No, do sada su evidentirane i istražene samo dvije konavoske viline špilje. U selu Vignje nalazi se mala skrovita špilja koju mještani zovu Vilina kamara, a u Tušićima je poznata Vilina špilja, koja je ujedno i zaštićena pod ekološkom mrežom Natura 2000 (HR2000186). Zaštićena je jer je tipski lokalitet za dvije špiljske životinjice: Virpazaria pageti kleteckii i Cyphophthalmus silhavyi. Virpazaria je mali špiljski pužić, dok je Cyphophthalmus vrsta špiljskog pauka koja se zbog svoje slabe rasprostranjenosti i ugroženosti nalazi u Crvenoj knjizi špiljske faune u Hrvatskoj.
Nisu viline špilje poznate samo u Konavlima, jedna od naših najpoznatijih arheoloških špilja dubrovačko-neretvanskog područja upravo je Vilina špilja poviše izvora Omble. Radi se o sustavu podzemnih kanala dugih preko 3 km u kojem su pronađeni ostatci Ilirskog svetišta, datirani u 4. i 3. st. pr. Kr. No, i prije nego je postala ilirsko svetište, Vilina špilja, još poznata kao Vilin stan i Vilina kuća, služila je kao tipično prapovijesno povremeno stanište u razdoblju od 6200. do 1500. g. pr. Kr., što je također potvrđeno arheološkim nalazima. Naime, zadnjih godina se arheološkim istraživanjima Viline špilje intenzivno bave Dubrovački muzeji predvođeni kustosom Domagojem Perkićem.
Danas je predaja o vilama i vilinim špiljama još uvijek živa u narodu, no susreti ljudi i vila sve su rjeđi i rjeđi jer, kako kažu, kad se počelo bještimat, one su pobjegle od naroda ća.
Objavljeno u Samonikle priče iz prirode
