15.8 C
Dubrovnik
Petak, 4 travnja, 2025
NaslovnicaLifestyleUjević o Dubrovniku: Mrtav, jer starine i promet stranaca nisu jedino čime...

Ujević o Dubrovniku: Mrtav, jer starine i promet stranaca nisu jedino čime se treba oduševljavati

Na današnji dan rodio se 1891. u Vrgorcu veliki hrvatski pjesnik Tin Ujević. Njegovi stihovi utkani su u hrvatsku kulturu. No Ujević je osim stihova pisao i putopise,eseje…

Manje je poznata činjenica kako je Ujević pisao i o Dubrovniku i to nakon što je 1933. sudjelovao na povijesnom IX. susretu PEN-a u Gradu na kojem je pod predsjedanjem Herberta Georga Wellsa, osuđen nacizam, paljenje knjiga i progon pisaca koji nisu podupirali Hitlera.

Ujević je tada stanovao u konačištu „Sunce“ koje se nalazilo neposredno pokraj pravoslavne crkve, a od 1928./29. bilo je u vlasništvu obitelji dubrovačkog glumca Miše Martinovića, odnosno njegove majke Perice.

Ujević je Dubrovniku posvetio nekoliko svojih eseja. Osim o povijesti i dubrovačkim piscima, pisao je i o ozračju Grada koje se osjećalo u tim 30-ima. Evo nekoliko kratkih citata, koje je o Dubrovniku zapisao Tin Ujević.

„U Dubrovniku osjećate onu vilinsku sugestiju kojom obiluju lijepi predjeli inozemstva.“

„Mrtvi (grad). I još kako. Jer starine i promet stranaca nisu jedina dva predmeta kojima se treba oduševljavati… I ne tvrdim da nedostaju talenti, raspoloženja. Ali nema suvremenog ambijenta i – organizacije…”

“Što ćemo! U besjedi rodjenih Dubrovčana uvijek se pomalo osjeća prizvuk žaljenja za republikom svetoga Vlaha, koja je propala postavši živi anakronizam u praskozorju vijeka pare i elektriciteta”.

Augustin Tin Ujević djetinjstvo je proveo u Vrgorcu, Imotskom i Makarskoj. U Splitu je pohađao klasičnu gimnaziju. Upisao je Filozofski fakultet u Zagrebu. U metropoli se družio s  Krešom Kovačićem, Ljubom Wiesnerom i Antunom Gustavom Matošem. Počeo je objavljivati pjesme i kritike, ali se 1911., nakon oštre polemike, razišao s Matošem. Napustio je i dotadašnja pravaška uvjerenja te se okrenuo jugoslavenskom integralizmu. S tih je pozicija nastupao u Beogradu 1912. pa je u Hrvatskoj uhićen i osuđen na desetogodišnji izgon. God. 1913. emigrirao je u Pariz, odakle je pjesme i članke slao hrvatskim časopisima pa mu je 1914. deset pjesma uvršteno u antologiju Hrvatska mlada lirika. Ondje nakratko ulazi u Legiju stranaca.

Nakon izbijanja rata priključio se političkim krugovima oko Jugoslavenskog odbora, ali je 1917. suradnja prekinuta, a Ujević ostao bez materijalnih sredstava i do 1919. živio u teškoj oskudici. Nakon povratka iz Pariza nakratko se zadržao u Zagrebu, odakle je otišao u Beograd, gdje je, s kraćim prekidima, ostao sve do 1929. Nakon odlaska iz Beograda živio je u Sarajevu od 1930. do 37. Potom je tri godine proveo u Splitu, a od 1940. do smrti živio je u Zagrebu. 1938. prvi put je prihvatio je stalno radno mjesto u »glasilu hrvatskih namještenika« Pravica, a nakon uspostave NDH radio je kao prevoditelj u Ministarstvu vanjskih poslova. Od 1945. do 50. bilo mu je zabranjeno javno djelovanje pa mu je posljednja i najopsežnija izvorna zbirka pjesama Žedan kamen na studencu, pripremljena 1944., izišla tek 1954. Umro je 12. studenoga 1955. godine u Zagrebu. 

O njegovom bohemskom životu po kavanama Zagreba, Beograda i Sarajeva pričaju se razne priče. Činjenica je da je živio od svog pisanja, a da je uvijek bio u oskudici. A njegova životna filozofija sažeta je u pjesmi Igračka vjetrova.

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Danas objavljeno

Dubrovnktv.net

Najnoviji komentari

NJORGANJE