Pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku prof. dr. sc. Mato Brautović dobitnik je godišnje nagrade Kruno Prijatelj za znanost zbog iznimnog doprinosa u istraživanju dezinformacija, popularizaciji znanosti i edukaciji u području digitalnih medija. Što su najčešće dezinformacije na internetu? Zašto ljudi radije vjeruju u teorije zavjera nego u istinite informacije, kako umjetna inteligencija može zavarati, a kako poslužiti u otkrivanju lažnih vijesti? Sve to i puno više saznajte u razgovoru.
Voditelj ste Centra za provjeru informacija i građansku otpornost (DU-CHECK) Sveučilišta u Dubrovniku i koordinator regionalnog središta za borbu protiv dezinformacija Adria Digital Media Observatory (ADMO). Možete li našim čitateljima objasniti o kakvom je tijelu riječ i što ono točno radi?
-Riječ je o dva kompetitivna projekta financirana iz EU fondova, čiji je cilj borba protiv dezinformacija kroz različite aktivnosti i s različitim partnerima. U slučaju DU-CHECK-a, koji je financiran kroz NPOO, odnosno program NextGenerationEU, uspostavili smo centar za digitalne istrage tj. fact-checking i zajedno s partnerima, Društvom knjižničara i Audiovizualnim centrom Dubrovnik, pokušavamo educirati građane različitih generacija na području Dubrovačko-neretvanske županije o medijskoj i informacijskoj pismenosti. Posebno smo ponosni na dio projekta koji kroz mrežu knjižničara provodi edukaciju osoba starijih od šezdeset godina jer je ta skupina građana izostavljena iz drugih programa medijske pismenosti. Ako se taj model pokaže uspješnim, pokušali bismo ga primijeniti na cijelu Hrvatsku.
ADMO uključuje devet partnerskih organizacija, od francuske novinske agencije France Press i poduzeća Xwiki, regionalne televizijske kuće N1, preko Fakulteta političkih znanosti, Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, do organizacija Gong i Oštro. ADMO je dio europske mreže središta koja se bore protiv dezinformacija, European Digital Media Observatory (EDMO), i zadužen je za Hrvatsku i Sloveniju te uključuje znanstvena istraživanja fenomena dezinformacija, provjere činjenica i digitalne istrage, kampanje medijske i informacijske pismenosti te monitoring provedbe samoregulatornog akta Code of practice on disinformation i Akta o digitalnim uslugama.
Kakvo je stanje s dezinformacijama u hrvatskim i drugim regionalnim digitalnim medijima?
Online svijet je prepun dezinformacija, ali ih je trenutno manje nego što ih je bilo tijekom pandemije Covid-19. Rezultat je to cijelog niza faktora. Kao prvo, građani su manje usmjereni na takve informacije jer se bave „ozbiljnijim“ stvarima ili su svjesniji problema. Nadalje, platforme provode cijeli niz mjera za označavanje i uklanjanje dezinformacija, a također postoji i cijeli niz multisektorskih projekata i inicijativa koje su usmjerene na borbu protiv dezinformacija. Nedavno završeni izbori za Europski parlament zorno prikazuju da ta sinergijska borba pomaže u smanjenju utjecaja i širenja dezinformacija.
Koje su to informacije, koje su najčešće dezinformacije? Jesu li možda vezane uz zdravlje, svijet poznatih, crnu kroniku?
Tematski je vrlo teško izdvojiti koji narativi dominiraju kada su dezinformacije u pitanju. Svakako, riječ je o temama koje su vezane uz događaje poput izbora, rata u Ukrajini, klimatskih promjena, ali su vezane i uz migrante, manjine, klasične teorije zavjera i sl. Primjerice, tijekom izbora za Sabor, jedan od dominantnih narativa bila je korupcija u hrvatskoj vlasti. Tako se društvenim mrežama širio video oglas u kojem su premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović obećavali ekstremnu zaradu ukoliko se kupe dionice INE. Iako je u pozadini bila klasična internetska prevara, narativ je bio dezinformacijski i koristila se predizborna kampanja za njegovo širenje. Važno je spomenuti kako je za izradu tog sadržaja korištena umjetna inteligencija kako bi se klonirali glasovi premijera i predsjednika te sinkronizirali njihovi govori s arhivskim video snimkama.
Zašto je važno otkriti dezinformacije i kad neke otkrijete, kako onda postupate, objavljujete li negdje rezultate svog istraživanja ili šaljete upozorenja medijima?
Ne samo da je potrebno otkriti i upozoriti na dezinformaciju, već je neophodno to napraviti u što kraćem roku kako bi se upozorili građani i platforme. Rezultate objavljujemo na našim web stranicama te u sklopu EDMO platforme. Također, redovito šaljemo izvješća za medije te za potrebe Europske komisije. Dodatno educiramo preko našeg partnera N1, koji realizira mjesečne emisije te izvještaje prenosi na svojim mrežnim stranicama. Naši partneri AFP i Oštro dio su partnerskog programa Mete te kroz njihov sustav mogu prijaviti određene sadržaje kao dezinformacije, nakon čega bi Meta trebala takve sadržaje označiti, smanjiti im doseg ili ih čak ukloniti. Tijekom izbora za Europski parlament, postojao je poseban EDMO task-force za izbore koji je mogao direktno kontaktirati platforme i predložiti uklanjanje sadržaja.
Koliko ljudi radi na Sveučilištu u Dubrovniku na provjeravanjem informacija?
Na Sveučilištu u Dubrovniku na provjerama dezinformacija trenutno radi troje ljudi u sklopu DU-CHECK projekta. Međutim, treba napomenuti kako je kroz partnerske organizacije uključeno više od 100 ljudi koji rade na provjeri činjenica na 26 jezika.
Kako Vam se građani mogu javiti i prijaviti moguću dezinformaciju?
Građani dezinformacije mogu prijaviti putem web stranica admohub.eu ili du-check.eu te direktno na društvenim mrežama.
S obzirom na količinu informacija, kojima smo na internetu svakodnevno izloženi, mnogima nije baš lako prosuditi što je istinito, a što ne? Kako znati kome, kojem mediju vjerovati?
Niti jednu informaciju ne treba uzimati zdravo za gotovo, pogotovo ako je riječ o informacijama koje mogu utjecati na naše zdravlje, financije ili političke odluke. Ipak, za pretpostaviti je da su informacije točnije ako dolaze iz službenih izvora, mainstream medija ili od stručnjaka. Čim je riječ o nepoznatim izvorima, pseudo medijima i samozvanim stručnjacima, takve informacije treba izbjegavati ili ih je neophodno provjeriti.
U kriznim situacijama, kao što je bila korona, informacije su jako bitne, ali često je teško prosuditi što je točno istina, a što nije, osobito što ni institucije nisu imale odgovore na sva pitanja. U toj nesigurnosti dezinformacije su procvjetale. Poprilično je poljuljano povjerenje u institucije, ali i u medije, ne samo u Hrvatskoj. Smatrate li da se ta situacija trebala drugačije komunicirati prema građanima? Zašto su teorije zavjere “pale” na tako plodno tlo?
Okolnosti straha i neizvjesnosti stvaraju plodno tlo za širenje dezinformacija i teorija zavjera. U takvim situacijama, ljudi često traže objašnjenja kako bi normalizirali stanje, hvatajući se za bilo što što im može pružiti osjećaj razumijevanja i sigurnosti. Postoji cijeli niz psiholoških i kognitivnih objašnjenja zašto ljudi vjeruju u teorije zavjera. Bitno je napomenuti da, kada osoba počne vjerovati u jednu teoriju zavjere, vrlo brzo može početi vjerovati i u druge, što može dovesti do sve dubljeg uranjanja u svijet dezinformacija. Količina dezinformacija i njihov utjecaj na građane tijekom pandemije Covid 19 su i bile dodatni poticaj Europskoj komisiji, ali i nacionalnim vladama, da pokrenu cijeli niz projekata i mjera za efikasnu borbu protiv dezinformacija.
S pojavom umjetne inteligencije i njezinim zapanjujućim sposobnostima da prema fotografiji i glasu, može generirati video i foto sadržaje, koje je teško prepoznati kao manipulaciju, osobito je to primjetljivo na izborima. Jeste li pratili izbore za EU parlament i parlamentarne izbore u RH? Jeste li primijetili takve manipulacije?
Kao što sam već prethodno spomenuo, jedan od glavnih problema s dezinformacijama jest upotreba umjetne inteligencije u njihovoj proizvodnji. Alati poput ChatGPT omogućuju vrlo brzo kreiranje dezinformacija i prilagodbu jezika i sadržaja publici. Također, mogu generirati glas, sinkronizirati govor te kreirati fotografije i video sadržaje.
Iako vodeći fact-checkeri u Hrvatskoj nisu uspjeli detektirati upotrebu umjetne inteligencije za kreiranje dezinformacija tijekom izbora za Sabor, naš tim u sklopu DU-CHECK projekta je identificirao 19 primjera dezinformacija koje su kolale u travnju i svibnju ove godine, a odnosile su se na hrvatsko govorno područje. Treba napomenuti kako je istraživanje provedeno na razini EU pokazalo da se broj dezinformacija povećao neposredno pred EU izbore, dok se istovremeno broj dezinformacija generiranih umjetnom inteligencijom smanjio.
Kako će se Adria Digital Media Observatory i DU-Check dalje širiti?
Pripremamo se za prijavu za nastavak ADMO-a za još 2,5 godine jer projekt završava u lipnju 2025., dok će se u sklopu DU-CHECK-a provjeravati informacije do kraja 2025. godine. U međuvremenu ćemo tražiti sredstva za nastavak rada tog centra kroz projektno širenje na područje RH. Svakako, najveći problem su stručni suradnici specijalizirani za ovu problematiku. Takve stručnjake nije lako pronaći te ih je potrebno školovati kako bi mogle provoditi digitalne istrage. Zbog toga provodimo cijeli niz edukacija za naše studente, od kojih će dio zasigurno pronaći svoje radno mjesto u sklopu ADMO-a ili DU-CHECK-a.
Koja je uloga novinara u društvu, danas kad svatko na internetu može biti “novinar”?
Samo zato što ste nešto objavili na društvenim mrežama ne čini vas novinarom. Novinar pri objavi sadržaja mora poštovati profesionalne standarde poput točnosti, uravnoteženosti i objektivnosti. Uvjeren sam da građani cijene kvalitetan sadržaj i da su ga spremni platiti. Nažalost, u hrvatskim je medijima primat preuzela brzina i klikovi, a ne kvaliteta i poštivanje profesionalnih standarda. Mediji su zaboravili na edukativnu ulogu koju imaju u društvu te su “sebi pucali u nogu” usmjeravanjem na takav poslovni model i educiranjem publike da teži takvom sadržaju.
