Što je za nju sreća, zašto bismo svi trebali meditirati, što sluša i gleda, ali i zašto ne prati politiku, otkrila nam je Marija Grgurević, vlasnica holističkog fitnes studija Elixir Vitae u Župi dubrovačkoj.
Kako započinjete svoj dan, što ne preskačete?
Jutarnji ritual kave ili čaja te pola sata meditacije, tišine sa sobom. Taj mir mi je važan da se resetiram na radne postavke.
Možete li započeti dan bez kave?
Mogu, bar jednom godišnje prestanem piti kavu neko vrijeme, no s vremenom joj se opet vratim. Bilo bi je idealno ne piti nikako, ali volim taj ritual baš.
A koje su vaše rutine pred odlazak na spavanje?
Nakon devet ne odgovaram više na pozive ni poruke koliko god je to moguće. Neko vrijeme provedem bez ekrana – pisanje, slušanje, meditacija, zahvalnost. Gledam zaspati do deset. Taj dio dana je jako važan za obnovu tijela. Uglavnom više ne gledam filmove upravo zato da ne bih ostajala budna do kasno i punila podsvijest dodatnim materijalom za procesuiranje. Tu i tamo se na nešto navučem, ali odmah osjetim razliku u energiji i prestanem s tim što prije.
Zašto biste svima preporučili meditaciju?
Baš to energetsko čišćenje podsvijesti nam je bitno. Prezatrpani smo inputima, treba nam ta tišina da bi se obnovili i resetirali. Petnaestak minuta prije sna navečer i odmah nakon buđenja ujutro čini veliku razliku u osjećaju dobrobiti i slijedu događaja kroz dan.
Mislite li da je vaš stil života zaslužan za vašu mladolikost?
Hvala na komplimentu. Ne osjećam se više baš tako mladoliko, ali se istinski trudim zadržati vitalnost. Važno mi je da se osjećam dobro. Kad je energija protočna i tijelo izgleda vitalno i mladoliko. Tu najviše pomaže redovna vježba, izbjegavanje šećera i alkohola, te redovna duhovna praksa. Također jako vodim računa o svojim hormonima. Biokemija je ključ, sve to utječe na um i stanje svijesti. Kako se hormoni krenu mijenjati, treba početi svjesno održavati balans kroz prehranu, suplemente i ljekovito bilje. Puno se može napraviti, žene ne znaju dovoljno o tome. Ja to već godinama pratim i učim svakodnevno. Čim počnem zapostavljati bilo koju od tih osnovnih disciplina, vidi se na meni.
Dobivate li više komplimenata od žena ili muškaraca?
Hm… ne znam. Nismo mi ovdje baš nešto od komplimenata, ali dogodi se. Više od žena, sigurno, mi jedna drugu bolje vidimo i podržavamo. To je nešto što se trudimo kultivirati u Elixiru, tu podršku među ženama i prilike da jedna drugoj svjesno damo zrcaljenje onog najboljeg u nama. To je jako važno, osobito u godinama kad nismo više toliko „na meti“ muškaraca.
Znate li se s komplimentima nositi? I zahvaliti se?
Pa nisam tu nešto briljantna, moram priznati. Ali shvaćam važnost toga pa se trudim…
Puštate li lako ljude u svoj život?
Da. Jako volim nove ljude, nova poznanstva, nove razgovore, nove perspektive… to je možda čak i najvažniji dio mladolikosti… otvorenost prema novim stvarima. Joga ljuljačke su mi tu puno pomogle, doslovno osjećam da mi fizički održavaju neuroplastičnost mozga i otvorenost prema novim iskustvima.
Koje su prema vašem mišljenju najveće prednosti života u manjim sredinama?
Zajedništvo. Povezanost među ljudima. Osjetljivost prema drugima i otvorenost prema svim generacijama jer je sve isprepleteno na beskrajno puno načina. Nema te iluzije odvojenosti, i kad to želiš i kad ne želiš…!
A koje mane?
Pa baš to isto, nemoguće je igdje kročiti, a da se ne isprepliću isti ljudi i razni konteksti. To nas nekad drži u fiksnim ulogama i znatno ograničava širenje kapaciteta i rast kroz nove uloge i iskustva.
Kako je danas biti žena u Hrvatskoj, mislite li da smo u prednosti od ostatka svijeta?
Pa ne mislim da smo u prednosti, ne… Patrijarhalno društvo još drži svoj utjecaj, ljudi su jako odvojeni od sebe. I muškarci i žene. Nitko više ne zna kako bi to trebalo izgledati. Žene se trude sve više biti svoje, ali puno je tih očekivanja i obaveza ugrađeno u najdublje postavke. Treba se sa svim tim izboriti, teret je veliki. No, brzinom svjetlosti se to sve mijenja. Mislim da ide na bolje svugdje, ali da će neko vrijeme biti kaotično i zbunjujuće.
Osjećam da će promjena doći kad se u potpunosti vratimo poštovanju i ljubavi prema ženskom principu u svim njenim aspektima. To je moja misija i posao kako ga ja vidim. Najprije u sebi i od sebe, naravno. Svi smo zaboravili što to uopće znači i kako to izgleda. Nakaradno je trenutno, ali to je dio procesa.
Možete li se ponovno zamisliti u Americi u kojoj ste proveli dio života?
Da, mogu, ali ne sad. Ovo što zajedno kreiramo ovdje je važno.
Što vam od tamo najviše nedostaje?
Sloboda i lakoća kreiranja i postojanja. Nema toliko definicija ni očekivanja u postavkama, pa se ta lakoća osjeća na staničnom nivou. Ovdje je neka gustoća kreirana tisućljećima straha i borbe za preživljavanje. Ali sve ima svoje. Nije nigdje idealno. Amerika je trenutno u kaosu. No mislim da će se tamo najprije primiti paradigma novog doba.
Kakvu glazbu slušate u autu?
Jako mi je bitno da je sve što slušam i gledam visoke vibracije, iscjeljujuće, kreativno ili inspirirajuće. Jako puno ljudi sad kreira glazbu sa svjesnom namjerom da u svijet šalje stvaralačke misli i iscjeljujuće frekvencije. Spotify je prepoznao što volim i neiscrpan je izvor novih kreacija. Volim elektronsku glazbu koja odražava buđenje čovječanstva a za bazu ima korijene tradicionalne glazbe iz vremena kad su ljudi poznavali ritam i zvuk kao sredstva za harmoniziranje i podizanje vibracije. Nepresušan izvor inspiracije mi je taj osjećaj da se svijet budi iz svog tisućljetnog sna i to čujem u novoj glazbi.
Koje biste nam podcaste preporučili pratiti?
Jako volim slušati Marinu Bitorajac, od podcasta na hrvatskom… a na engleskom pratim Dr. Hubermana i Laru Briden kao izvore cutting edge znanja o optimiziranju zdravlja baziranih na znanstvenim istraživanjima ali s holističkom perspektivom. Mene jako zanima i astrologija, nekoliko evolucijskih astrologa pratim svakodnevno. Čini mi se jako korisno u ovom sveopćem kaosu čuti stvari iz perspektive kolektivne evolucije svijesti. Tu volim Ari Moshe Wolfea i Molly McCord.
Tangira li vas dnevno- politička situacija u zemlji?
Ja jako cijenim ljude koji imaju „stomak“ za raditi u toj domeni na promjenama i dugoročnoj viziji boljeg sistema, ali ja to stvarno ne mogu, nemam taj kapacitet. Žao mi je zbog toga, jasno mi je koliko nas je tu potrebno, pa se trudim podržavati one koji imaju snage iz dana u dan živjeti u „rovovima“.
Kako komentirate što u Vladi imamo samo dvije žene?
Taj sustav nema ništa žensko, bazira se na najnižim plemenskim instinktima (u se-na se-poda se, sebi-svome, zadovoljština-sad-ili-odmah), stoga nije čudno, ne pripadaju u tome žene, to nije naš dizajn. Trebamo promjenu paradigme iz temelja.
Za koju biste knjigu rekli da vam je promijenila život?
Hm… Zanimljivo pitanje, prvi put da sam ovo povezala… Knjiga koja me je probudila i odvela na ovaj put mind-body integracije i iscjeljivanja bila jedna od prvih knjiga Deepaka Chopre – Ageless body, Timeless mind. Tad mi je bilo 19 godina! Valjda sam već tada nesvjesno znala svoju misiju… Premoćno! Nikad se do sad nisam svjesno prisjetila te knjige ali eto, očito sve što prođe kroz naš svjesni um programira naš nesvjesni um i naš put. Zato trebamo paziti čime ga punimo.
Biste li rekli da sad samu sebe do kraja poznajete?
Ma ne, nikako… Tek kad u potpunosti spoznamo božansko u sebi možemo reći da se do kraja poznajemo. Ne smatram se nešto posebno naprednom u tom smislu. Ali znam svoj put, to je važno.
Što nitko ne zna o vama, a sad ćete nam otkriti?
Evo jedna fora stvar… bavim se odnedavno astrokartografijom i ovog ljeta namjeravam jedan bombastični eksperiment da vidimo drži li to vodu… Više o tome uskoro!
Što je za vas sreća?
Ljubav. Kad osjećam ljubav u svom srcu.
Na čemu ste zahvalni?
Na prilici da živim svoj autentični život i priču, da radim što volim, da dijelim što osjećam i vidim, i da to ima svoje mjesto, publiku i svrhu. Okružena sam ljudima koji me vide i koje ja vidim. To je jako veliki dar, svjesna sam toga i vrlo zahvalna. I za DuNet, naravno. Istinski sam sretna što smo na istom „timu“ za očuvanje zdrave zajednice koja svjesno kreira svoju realnost. Dubrovnik ima taj potencijal i hvala Bogu da nas tu toliko ima. Nismo ni svjesni koliko nas je i ni ne vidimo da to ipak hvata maha. Ja to sve više vidim i baš sam sretna.
