U sklopu performativnog programa projekta „Vidljive“ u četvrtak, 23. svibnja u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik održan je performans „Noli me tangere“ splitske suvremene umjetnice Nine Kamenjarin, ovogodišnje finalistkinje „Nagrade Radoslav Putar“.
Preuzimajući dobro poznati latinski izraz u naslovu performansa, koji u prijevodu znači „ne dodiruj me“, Kamenjarin se referira na mogućnost ostvarivanja direktnog kontakta s umjetnošću, odnosno (ne)mogućnost dodirivanja umjetničkih radova unutar muzejsko-galerijskih institucija. Ulazi u kontakt s radovima umjetnica izloženima u galerijskom prostoru, skrivajući se ispod, iza, do radova, skoro pa i dodirujući ih, pružajući poštovanje radu kolegica koje su je inspirirale i potaknule u vlastitom izražavanju, istovremeno provocirajući uobičajene muzejske prakse “ne dodirivanja” propitujući tradicionalan institucionalni pristup predstavljanja i komunikacije s radovima. Kao kiparica po obrazovanju, Kamenjarin drugačije promišlja važnost upoznavanja i dodirivanja materijala i teksture u razumijevanju i doživljaju određene skulpture ili instalacije. Unatoč jasnim razlozima protiv masovnog dodirivanja osjetljivih radova u muzejskim kolekcijama, neke institucionalne norme i pravila otvoreni su za propitivanje.
„Skrivam se na otvorenom i lagano šapućem riječi “Noli me tangere, Nina” samoj sebi i radovima, postavljam se kao jedan od eksponata stapajući se s radovima umjetnica kao da me nitko ne vidi, ukazujući na hermetičnost pristupa i odnošenja prema ženskim izlagačkim praksama. Nina ne diraj! NE! NE! Možda ipak samo malo? Ma ne… ma samo vrškom prsta? Možda? Možda.“
Kroz svoje djelovanje na sceni Kamenjarin pokušava analizirati ulogu i utjecaj pojedinca na okolinu i obratno – na koji način funkcioniramo kada se pokušamo odmaknuti od okruženja svoje okoline, od kuda i proizlazi autoričina potreba izražavanja u prvom licu kroz radove, misli i zapažanja. Bavi se aspektima osobnog identiteta sebe kao umjetnice, kiparice, performerice i radovima ispituje granice izražavanja kroz različite medije. Polazeći od osobnog iskustva, kreće se prema širem društvenom i psihološkom kontekstu te na humorističan ili naglašeno ironičan način ukazuje na predodžbe nekih univerzalnih i aktualnih problema.
Performans je dio izvedbenog programa projekta „Vidljive“ koji je osmislila kustosica Ana Škegro (MSU, Zagreb). Međuinstitucionalni projekt i izložba „Vidljive“ nastao je u suradnji Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Umjetničke galerije Dubrovnik, Muzeja likovnih umjetnosti Osijek i Galerije umjetnina u Splitu.
Biografija:
Nina Kamenjarin (1991. Split) diplomirala je 2016. na temu „Simbioza skulpture i performansa“ na Umjetničkoj akademiji u Splitu pod mentorstvom Vlaste Žanić, Lorena Ž. Kuljiša i dr.sc. Blaženke Perica. Preko Erasmus programa studirala je „Produkt und Komunikationsdesign“ u Njemačkoj. Osim kiparstvom bavi se performansom, videom i drugim medijskim praksama. Izlagala je u Hrvatskoj i u inozemstvu na brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Dobitnica je nekoliko nagrada i priznanja, uključujući Essl Art Award 2015. u Austriji i jednu od tri jednakovrijedne nagrade na Trijenalu kiparstva u Zagrebu 2018. Aktivna je članica HULU-a i HZSU-a. Trenutno radi i djeluje u Splitu.
