Suosnivačica Muzeja crvene povijesti, dizajnerica Kristina Mirošević naša je ovotjedna gošća u rubrici Od A do Ž.
Prošlost ili budućnost?
Budućnost.
Tradicionalno ili moderno?
Moderno.
Omiljeni izložak u Muzeju crvene povijesti vam je?
Legendarni Kiosk K-67 slovenskog dizajnera Saše J. Mächtiga čiji su modularni oblici dopuštali spajanja i neograničene konfiguracije i varijacije, a kao potpuna novost na tadašnjem tržištu predstavlja jedno od kultnih obilježja jugoslavenskog industrijskog dizajna. Danas se jedan primjerak, osim u Muzeju crvene povijesti, a nakon velike izložbe ‘Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia, 1948–1980’ nalazi i u stalnom postavu MOMA-e u New Yorku.
A koji sa sobom nosi najoriginalniju priču?
Puno ih nosi jako originalne priče poput lopte koju je potpisao Dražen Petrović i ostali članovi Portland Trail Blazers-a, ali za mene to je ipak, već spomenuti, kiosk K67 radi kojeg smo obišli gotovo čitavu Hrvatsku, ali do kojeg nikako nismo mogli doći na način koji bi bio legalan, i za kojeg nam je trebalo godina dana kafkijanske procedure da bi ga na kraju ipak uspjeli otkupiti i dopremit iz Ludbrega u Dubrovnik.
Da možete ponovno birati, biste li upisali industrijski i grafički dizajn?
Vjerojatno bih. Interdisciplinarni i interfakultetski ustroj fakulteta Studij dizajna pri Arhitekturi u Zagrebu mi je pružio obrazovanje na Arhitekturi, Strojarstvu, Drvnim tehnologijama, Akademiji likovnih umjetnosti te Filozofskom fakultetu i na taj način obuhvatio obrazovanje iz društveno-humanističkog, umjetničkog, tehničkog i komunikacijskog područja, te mi je dao odličnu podlogu za kasnije upisivanje i Grafičkog fakulteta te daljni profesionalni razvoj.
Nakon Baby Lasagne, tko vam je imao najbolju pjesmu na Eurosongu?
Nakon našeg Baby Lasagne najbolji mi je bio diskvalificirani Nizozemac Joost Klein sa pjesmom Europapa. Veselog takta, iako pomalo tužne priče u pozadini, u stilu žanra 90-ih za mene je pravi primjer eurovizijske pjesme.
Što biste voljeli da ste znali u dvadesetima, a znate sada?
Ne bih voljela ništa znati, svako razdoblje života nosi svoje posebnosti, a iz grešaka se, tko takve lekcije zna iskoristiti, najbolje uči.
Kako ste se osjećali kad ste napunili 30.-tu?
Odlično, bila je velika festa.
A kad je Muzej crvene povijesti punio svojih prvih pet?
Ponosno.
Na što najviše trošite?
Tehnologiju, robu i gulozarije.
Cipele ili torbe?
Teško pitanje, možda ipak cipele.
Koji vam je omiljeni domaći dizajner?
Puno ih je, ali s obzirom na recentno dodjeljivanje nagrade Vladimir Nazor za životno djelo i priliku da sam ga imala osobno upoznati i surađivati na velikoj retrospektivnoj izložbi koju je prošle godine postavio Muzej crvene povijesti i Dubrovačka baština u Lazaretima rekla bih – Boris Ljubičić.
Čovjek nevjerojatne inteligencije i apstraktnog promišljanja oblikovao je brojne vizualne identitete koji su itekako zapamćeni u kolektivnoj memoriji za vrijeme Jugoslavije (Mediteranske igre, Yassa, Franck, Labud…), ali i kasnije kad je odigrao ključnu ulogu u stvaranju brojnih projekata koji su oblikovali vizualni identitet suverene Republike Hrvatske – HRT, Croatia Airlines, Ministarstvo kulture, Institut Ruđer Bošković, Leksikografski zavod Miroslav Krleža… te svima najpoznatije ‘hrvatske kockice’
A koji dubrovački slikar?
Ovo mi je jako teško i nezahvalno pitanje, ali s obzirom da smo privatno bliske, a i posjedujem neke od njihovih radova izdvojila bih, ne slikara već tri mlade slikarice Ivu Laterzu Obuljen, Wandu Mitrović i Klaru Knego koja od kojih svaka ima vrlo specifičan stil.
Koja zemlja u kojoj ste bili je ostavila na vas najviše dojmova?
Vjerojatno Njemačka, volim uređene sustave.
Istražite li prethodno destinaciju ili se prepustite i krenete kud vas put odnese?
Moram priznat, iako bi to bilo pametnije, osim nekih ključnih točaka mog interesa, nemam koncentracije za detaljno istraživanje i slaganje itinerara prije dolaska u destinaciju nego se prepustim odabiru osoba koje to rade bolje od mene, a to najčešće bude moj partner Krešo.
Crveno ili bijelo vino?
Kako kad, sad sam u fazi bijelog vina.
Večera na otoku uz more ili brunch u gradu?
Definitivno brunch u gradu, pogotovo kad se nađem s prijateljima u Zagrebu.
Serija koju biste svima preporučili pogledati?
Black Mirror. Antologijska britanska serija koja duboko ulazi u etičku problematiku modernog društva kroz svoje distopijske priče (svaka epizoda je priča za sebe) i tehnologiju koja je često prikazana na mračan i zastrašujući način. Od više etičkih problema koje serija istražuje, poput pitanja privatnosti i nadzora, etike umjetne inteligencije, moralnih posljedica tehnološkog napretka itd. meni osobno je najzanimljivija bila tema transhumanizma, poput prijenosa svijesti u digitalne medije ili tijela. Ove priče postavljaju pitanja o identitetu, duši i što znači biti čovjek.
Knjiga koju ćete ovo ljeto čitati na plaži?
Nedavno sam u Milanu posjetila Pirelli Hangar Bicocca i permanentnu site-specific instalaciju Anselma Kiefera ‘The Seven Heavenly Palaces’ (sedam betonskih tornjeva visine 18 m). To kompleksno djelo na mene ostavila izuzetno veliki dojam – toliki da sam kupila knjigu koji detaljno govori o njoj odnosno o tih ‘Sedam nebeskih tornjeva’ koji predstavljaju metafizičke principe koji odgovaraju različitim razinama ljudske participacije u božanskom te emocionalnim situacijama koje karakteriziraju svakodnevni život svakog pojedinca. S obzirom da sam često obuzeta projektima i u nedostatku vremena, ta knjiga će morat pričekat plažu.
Znate li već što ćete pogledati na Ljetnim igrama?
Od predstava Kafeteriju, Ekvinocijo i Oluju, a od koncerata Jordi Savall & Hespèrion XXI te Opera Gala sa jednom od najvećih opernih zvijezda današnjice, bugarskom sopranisticom Sonyom Yonchevom.
Koja vam je pjesma u posljednje vrijeme „na repeat“ ?
Pink Floyd – Set The Controls For The Heart Of The Sun
Planirate li posjetiti neki glazbeni festival ovog ljeta ili imate u planu neki koncert?
Već idućeg tjedna putujem na Rammstein u Beograd, u lipnju u Zagreb na Body Count i legendarnog Ice T-ja, a nakon toga svakako na nekoliko koncerata koji su ovog ljeta najavljeni na Orsuli za koju mi je iznimno drago da se ponovno pokrenula.
S kojom vas osobom vezuje dugogodišnje prijateljstvo i koji je razlog da toliko dugo traje?
Puno je dragih i kvalitetnih osoba s kojima me veže dugogodišnje prijateljstvo, ali ono najjače je sa mojom sestrom Petrom s kojom stvarno imam jedan posebno prisan i jedinstven odnos.
Kako biste sebe opisali u tri riječi?
Znatiželja, inovacija, ambicija
Fotografije: Miho Skvrce
