Trima penganim jajima koja su se našla u javnom prostoru Grada oduševljeni su i Dubrovčani i brojni gosti koji su pronašli novi motiv za lijepu razglednicu iz Dubrovnika. Njihovom izradom ponovno su na svoju kreativnost skrenule pažnju dvije naše sugrađanke, Ana Čučević i Dubravka Tullio, sjajne mlade žene koje osmišljavaju i odlične programe u Prirodoslovnom muzeju gdje rade. Njihov uspjeh proizlazi i iz međusobne podrške i sličnog svjetonazora koji dijele. A Uskrs je i za jednu i za drugu vjera u – čudo. Porazgovarali smo s Dubravkom Tullio.
Dakle, dvometarska jaja su oduševila ljude u gradu, zasad su tri, za pretpostaviti je da će ih iz godine u godinu biti sve više, ali, kako ste se osjećale kad ste se našle pred tim divovskim bijelim jajima, sa zadatkom da ih ispengate po primorski?
-Rado smo prihvatile zadatak koji nam je predložen od Grada Dubrovnika. Volimo kreativne izazove i uživamo ih stvarati i realizirati. Ove godine smo oslikale tri jaja, a za dogodine smo već dogovorile nastavak. Sa strahopoštovanjem smo pristupile izradi, koja je nosila veliku odgovornost, strpljenje i fizičku spremu. Iako smo imale ograničen vremenski rok i specifične uvjete rada, zadovoljne smo rezultatom.
Jeste li ikad pengale jaja za uskrs uobičajenom tehnikom, i kako ste izabrale “mustru”? Što je bilo najizazovnije?
-Nismo nikad pengale jaja voskom iako nas je upravo ovo iskustvo potaknulo da se iskušamo i u toj tradicionalnoj tehnici koju bismo voljele naučiti. Za ovaj projekt inspirirao nas je katalog Dubrovačkih muzeja Pome i pengana jaja dubrovačkog kraja u kojem smo pronašle ornamente, odnosno šare koje se tradicionalno koriste za penganje. Međutim, bile smo slobodne iscrtati jaja na osobni način, služeći se umjetničkom slobodom, a da previše ne odstupamo od tradicije što je i bilo najizazovnije u procesu izrade.
Kakve su reakcije ljudi, jesu li vas iznenadile?
-Reakcije su pozitivne. Posebno nas veseli kada nam priđu gospođe koje godinama pengaju jaja i s nama podijele sreću i zadovoljstvo učinjenim. Također nas jako veseli što su naša pengana jaja turistička atrakcija i frekventno mjesto fotografiranja te na taj način postaju lijepa razglednica kojom prenosimo ljepotu naše uskrsne tradicije u svijet.
Komentar jednog stranca koji je upro prstom na jaje na Pilama i pitao vodičicu – dragon’s egg?, nasmijao je mnoge. A Vas?
-Nismo iznenađene tim komentarom. Svjesne smo da novo vrijeme nosi nove trendove u turizmu s drugačijim pogledom na putovanja te da je Dubrovnik postao filmska kulisa koja privlači takvu vrstu posjetitelja. Naša ideja i cilj je bio prikazati kulturnu i tradicijsku baštinu te informirati turiste o njoj. Ispod svakog jaja nalazi se tablica s objašnjenjem prikaza. Međutim, kako će tko vidjeti i doživjeti jaja na to mi ne možemo utjecati.
To je ponovno i otvorilo pitanje identifikacije i identiteta Grada – tradicija i Game of Thrones…jesmo li prevladali onaj provincijalni osjećaj da naše izvorno nije u trendu, da pomalo u toj slijepoj sljedbi “globalnog” zaboravljamo specifikume koji, na kraju krajeva i prave razliku ali i bogatstvo različitosti u kojoj i turisti koji puno putuju uživaju. Ovakva obilježja su, zapravo, divan povod za priču o tradiciji…
-Odgovorit ćemo na ovo pitanje doslovno iz naše struke. Rad u muzeju podrazumijeva čuvanje, prikupljanje, zaštitu i prezentiranje baštine, običaja i tradicije. Trudimo se maksimalno doprinijeti oživljavanju i štovanju našeg autentičnog dubrovačkog podneblja, prirodne baštine, običaja, govora, povijesti i kulture. Putem izložbene i pedagoške djelatnosti komuniciramo s publikom, a pogotovo s djecom kojima usađujemo naše vrijednosti dajući sve od sebe kako bi nove generacije nosile, prenosile i očuvale identitet Grada. Bez obzira na trendove i način interpretacije, suvremeni ili tradicionalni, filmski ili
povijesni, Dubrovnik će uvijek biti jedinstven. Smatramo da je ključno u svemu imati mjeru, ne pretjerati ni u kojem pogledu, jer jedino tako možemo sačuvati autentičnost.
Zamolba Kike da građani u Gradu čuvaju cvjetnu dekoraciju da u njoj uživamo svi, nakon što su je “očerupali”, izazvala je kod mnogih sram. Razmišljate li i vi sa strepnjom o tome što će se dogoditi s instalacijama koje i sami napravite, u javnom prostoru?
-Podržavamo i volimo Kikin rad i rado s njom i surađujemo. Žao nam je što joj je instalacija oštećena te osuđujemo vandalizam bilo koje vrste. Sramotno je da umjetnički rad i nečiji trud netko na taj način omalovažava i osakati. I same smo imale sličnu situaciju u parku Luja Šoletića kada su s oslikane klupe ukradene dekoracije, više puta. To je odraz neodgoja i nekulture pojedinaca.
Vi i Ana sjajno funkcionirate na razini kreativnosti što se vidi i u programu koji radite u Prirodoslovnom muzeju, divno je vidjeti međusobno uvažavanje i podršku, kako to postići…na svakom koraku su ega koja su sama sebi dovoljna.
Formula je jednostavna, vibriramo na istoj frekvenciji. Imamo isti pogled na život i podrška smo jedna drugoj, obje smo kreativne i jako se lijepo nadopunjujemo kako privatno tako i poslovno. Iz takve kombinacije izrodio se lijepi spoj u kojem nema mjesta za egocentričnost već za poticanje osobnog rasta s obje strane.
Dosta radite, slikarstvo, posao, majčinstvo, obitelj, uređenje interijera… čini se da stvaralaštvo kod vas ne stvara umor, već je poticaj za daljnje stvaralaštvo i umjetnički impuls.
-Upravo tako kako ste naveli. Svaki završeni projekt, izložba, posao samo je dodatna motivacija za dalje. U mojoj osobnoj prirodi je stvaranje i to je moj bitak, bilo to u uređenju vlastitog doma, muzejske instalacije, slikarstva ili majčinstva. Tu nema mjesta umoru jer nove ideje stvaraju novu poticajnu energiju.
Kad razmišljate o javnim prostorima grada i umjetničkim instalacijama u njima…kad bi vam netko dao slobodu, što biste i gdje napravili? Da se stvori neka nova vrijednost u Gradu…
-Voljele bismo istaknuti prirodnu kulturnu baštinu putem umjetničkih instalacija, inovativnim rješenjima prikazati i taj dio bogatstva koji imamo i koji nas također identificira. Trebalo bi spojiti umjetnost i dobrobit za društvo, ekologiju i umjetnost.
I sad malo na osobnu razinu: kako ćete dekorirati svoje domove, što ćete spraviti u čemu vam je bit Uskrsa…
-Bit Uskrsa i jednoj i drugoj je vjerovati u čuda, u toj novoj perspektivi života pronaći snagu za nove ideje, za nemoguće. Volimo za Uskrsnim stolom imati tradicionalna jela, a u dekoraciji se svake godine zaigramo.
