Da se tradicija prenosi sa starijih na mlađe, s očeva na sinove, s generacija na generaciju, već je znano. No, rijetko se čuje kako se tradicija rodila i uspostavila iz obrnutog smjera – sa sina na oca, a onda se u ovu posebnu obiteljsku priču uključila i sestra.
U peteročlanoj obitelji Lazar tri su barjaktara ili bolje rečeno dva barjaktara i jedna barjaktarica. Festa za njih posljednjih deset godina ima posebno značenje jer otac Martin i sin Jakov (17) sudjeluju u svakom njezinom segmentu, a od ove prošle godine pridružila im se i Lukrecija (9).
Martin nosi jedan od najtežih barjaka, onaj bijelih fratara, a Jakov je bio najmlađi barjaktar u procesiji punih 9 godina. Ove godine titulu najmlađe i jedine ženke barjaktarice nosi njegova sestra Lukrecija.
Nije to bila duga tradicija u njihovoj obitelji i nije se prenijela s oca na sina, nego baš obrnuto.
Jakov je sa svojih 8 godina poželio nositi i izvijati barjak, pa je tako postao jedan od onih dječaka barjaktara, koji prvi hode u procesiji, a godinu dana kasnije njegov otac preuzeo je dužnost barjaktara jednog od najtežih barjaka u procesiji.
– Nakon što je Jakov nosio barjak te prve godine, meni je barjaktar crkve sv. Dominika, gospar Bačić predložio da ga zamijenim. Pristao sam i tako to traje već devet godina od Feste do Feste. Jakov i ja smo na otvaranju, u procesiji, na zatvaranju. Prije sam u Festi sudjelovao kao promatrač i značila mi je puno, ali kad sam počeo nositi barjak, to je nešto sasvim drugačije, objašnjava Martin Lazar.
Martin nosi barjak bijelih fratara, koji je težak 4,8 kilograma. Jedan je od najtežih, a napravio ga je slikar Ivo Grbić. Prilikom utijavanja barjaka, pred prvi izlazak na Stradun, utija je malo duže ostala na licu sv. Dominika, pa se on malo zacrvenio. Padre Ivo Martinić, tadašnji prior dominikanaca, rekao je da je to od božjeg nadahnuća. Svi su to prihvatili pa je sv. Dominik i danas malo rumeniji u licu.
Lukrecija je lani sudjelovala u procesiji kao prvopričesnica, a na zatvaranju Feste prvi je put izvijala dječji barjak. Ove godine ona je najmlađa i jedina ženska barjaktarica. Kaže kako je vidjela oca i brata i da joj se to svidjelo.
Izvijanje barjaka posebna je vještina, koja se uči, ali vježbanja i treninga nema. Martin kaže kako on i sad iz godine u godinu uči, a čim ima malo vjetra, njegov, gotovo pet kila težak barjak postaje opasan te se izvijanje prekida. Inače pravilo je da barjaktari kad izvijaju, vrte barjak tri puta u jednu, a tri puta u drugu stranu.
I jutros su naši barjaktari Lazari s Ploča rano ujutro krenuli na misu u sv. Vlaha, pa onda na dočekivanje barjaka s istoka na Ploče, pa s festanjulima iza Grada na Pile na dočekivanje barjaka sa zapada. I Jakov i Lukrecija kažu da ih nošenje i izvijanje barjaka veseli i da je aktivno sudjelovanje u Festi poseban događaj.
Dok je nama mladih ljudi koji uživaju u održavanju tradicije, nema straha za Grad i Festu.
