Pjevanje je moj lijek protiv svega, način izražavanja, tako da sam oduvijek željela biti pjevačica, započinje priču dubrovačka sopranistica Željka Predojević Korošec koja godinama gradi uspješnu karijeru u Sloveniji.
Iako je cilj otpočetka bio jasan, jedan od, kaže, najtežih perioda u životu joj je bilo razdoblje srednje škole kada je paralelno uz Klasičnu gimnaziju pohađala Glazbenu školu.
– Samo mi je despet pomogao, kao i u mnogim drugim trenucima tijekom karijere, da to razdoblje preživim. Ali me istovremeno i oblikovalo kao osobu. Nisam odustala i još uvijek se borim.
Zahvaljujući svom daru i odabiru profesije živjela je na nekoliko europskih adresa od Beča, Nice pa do Celja. Zadovoljna je i ostvarena u Sloveniji iako ne isključuje povratak u Hrvatsku i rodni grad.
Kako pamtite prijamne na Akademiji, znamo da nije lako upasti iz prve, kako je izgledala vaša priča?
Prijemni na Akademiji pamtim po strahu od solfeggia. Tada mi je sad već pokojni prof. Baća rekao da ako ja to prođem da će progutat svoj cigar. Ali nekim čudom sam ja to položila, gdje mi je prijemni iz pjevanja ostao u prekrasnom sjećanju. Bila sam dobro pripremljena jer sam godinu dana ranije pobijedila na Državnom natjecanju mladih pjevača.
Kako je došlo do preseljenja u Sloveniju?
Upoznala sam svog supruga koji je iz Slovenije i tada smo odlučili da idem pjevati i živjeti u Francusku, pa smo skoro četiri godine živjeli na relaciji Nica, Dubrovnik, Celje i Beč (gdje živi moja profesorica pjevanja KS. Olivera Miljaković). Nakon tog perioda pala je odluka da ostanemo u Sloveniji gdje je muž već postavio školu pjevanja VocalBkStudio.
Kako ste se snašli, kakav je život u Sloveniji?
Odlično. Jako su me dobro prihvatili, život je jako dinamičan, često putujemo … Uz našu glazbenu školu VocalBkStudio radim i s mladim klasičnim pjevačima u Glazbenoj školi Šentjur i trenutno nastupam u klasičnom mjuziklu S. Sondheima: “Mala nočna Glasba”. Uz brojne koncerte često odemo do Zagreba gdje je nedavno moja mlađa sestra Dora Martinović zajedno sa svojim mužem Ninom otvorila prekrasni kafić 505. Ujedno sam i velika ljubiteljica skijanja tako da svake godine doslovno gnjavim moje Dubrovčane (stariju sestru Vanju Margaretić, “zeta” Ivicu i nećakinju Ivu) pa svi moraju na skijanje u Sloveniju (Mariborsko Pohorje). Nećakinja Iva, koja pohađa Opću Gimnaziju u Dubrovniku, već odlično borda.
Sada ste dio VocalBKStudija, što je sve pred vama u ovoj godini?
U ovoj godini pjevam u čak dva mjuzikla: S. Sondheim: Mala nočna Glasba i Veronika Deseniška – L. Firšt tako da se već unaprijed radujem probama i predstavama. Ako se netko zatekne u Sloveniji mora doći slušati. A u Studiju je uvijek veselo. Svaka dva mjeseca pripremamo nastupe, a krajem lipnja imamo veliki koncert na otvorenom. Ovih dana sam dobila odličnu ponudu za 2026. godinu, tako da se već pripremam unaprijed.
Kada ste posljednji put nastupali u Dubrovniku i kada ćemo vas opet imati priliku slušati?
Au. Mislim da je zadnji koncert bio Dubrovačke dive u Katedrali i bio je toliko davno, da se godine ne sjećam… Ali se jako dobro sjećam koncerta i atmosfere i ljepote opet pjevati u svom voljenom Gradu. Tako da sam bila jako zahvalna organizatorima, da su se mene sjetili. Trenutno sam malo izgubila kontakt sa svojim glazbenim kolegama iz Grada, ali ako opet bude kakva prigoda, rado ću se odazvati.
Postoji li možda šansa za povratak u Hrvatsku ili Dubrovnik?
Vazda. Imamo svakakvih planova. Mi idemo svakom prilikom “doma” jer nam je u Gradu drugi dom. Sin mi odlično priča “dubrovački”! A i muž.
Kako čuvate dobar glas?
Dobrom tehnikom, vježbanjem, pravilnom prehranom i jogom. Združila sam jogu i vježbe disanja te tako ostajem u dobroj formi.
Koliko vrijeme utječe na glas, je li lakše pjevati zimi ili ljeti?
Ako se dobro psihički i fizički pripremim za probe i predstave onda u tom periodu nisam bolesna neglede na godišnja doba. I kad sve odradim onda se razbolim. Svako godišnje doba nosi svoje probleme, ali meni je najteži period ljeto jer me tada uhvati virus zvan fjaka. Pa mi se tada ništa ne vježba. Tada uglavnom izbjegavam bilo kakve projekte zato što smo doma ili na Kalamoti. Ovo ljeto sam imala probe cijeli kolovoz pa su me svi morali trpjeti jer je premijera bila u rujnu u Cankarjevem domu.
Imate li neke rituale pred nastup?
Radim jogu i vizualizaciju. Ujedno pred nastupi molim Boga da preživim jer imam strašnu tremu i uvijek mislim pa što mi je to opet trebalo… Ali prođe to sve kada se nađem na pozornici.
Uvijek predivno izgledate na sceni, koliko se vaš stil razlikuje privatno?
Uveliko. Moje sestre moj stil nazivaju BASIC. Nisam sigurna da je to kompliment. Kako mi se mlađa sestra bavi modom, a i starija ima odlično oko, jako cijenim njihovo mišljenje i nerijetko se dogodi da neki njihov dobar komad odjeće slučajno završi u mom koferu. Mijenjam basic.
Koji je najbolji savjet kojeg ste dobili tijekom karijere?
Budi svoja.
Što biste poručili mladim djevojkama koje imaju snove slične vašima?
Citirala bih Del Boy-a: “He who Dares, Wins!” Ili još bolje “She who Dares, Wins!”
