Sa 16 ljudi iz cijeloga svijeta, a bilo ih je iz Švicarske, Grčke, Indije, Singapura, pakistana, SAD-a, naš Župljanin Đuro Grbić proveo je božićne blagdane u Peruu, a osim savršene prirode koja ga je očarala na Machu Picchu i u pustinji Huacachina, stekao je prijatelje za cijeli život. Svi su oni, iz sličnih razloga, odlučili Božić provesti planinareći i sadkajući na pijesku na pješčanim dinama Perua.
-Sve mi je teže napustiti dom, obitelj i prijatelje kad iz Toronta dođem za neke blagdane. jako dobro to znam jer u tim dolascima i odlascima živim već osam godina. Nije jednostavno sedam, osam dana provesti u blagdansko vrijeme s ljudima koje voliš i onda se vratiti u Kanadu, jer tek tada ti glava nije na mjestu. Odavno mi se Peru nalazi među prioritetima na mojoj listi želja, a nedavni odlazak u južne krajeve značio mi je odmor i punjenje baterija za nastavak radne godine – ispričao nam je Đuro, nakon što smo prenijeli status s njegova fb profila.
Želio je vidjeti u Peruu dvije znamenitosti, Machu Picchu i pustinju Huacachina, privuklo ga je planinarenje i sandboarding, a još jedna od veoma privlačnih stvari bila je i nedostupnost za brojne poruke i pozive koje bi mu stvarale nepodnošljivu nostalgiju.
-Kad ideš doma i vraćaš se, sve je prepuno emocija koje te preplavljuju i otežavaju život, pa je zapravo ova odluka da za Božić budem negdje posve drugo, bila odlična. Proveo sam vrijeme u izazovnom planinarenju, u prirodi koja ostavlja bez daha, stekao prijatelje iz cijelog svijeta s kojima sam se nevjerojatno dobro “našao” na istoj valnoj dužini, rasteretio sam glavu od razmišljanja kako je doma i koliko će mi teško pasti povratak. Kad sam se vratio u Toronto za Novu, javio sam se svima, mobitel mi je stalno zvrckao, ali mi je tada već bilo lakše sve to podnijeti.
Svoje putovanje u Peru naš Župljanin naziva svojim dosadašnjim iskustvom života.
-Uživao sam u planinarenju, najteže je podnijeti te visinske razlike, nadmorske visine, obavezno je bilo konzumiranje čaja od koke i žvakanje listova koke, kako bi se spriječile vrtoglavice, mučnine i slabost. Postoje i lijekovi, ali nisam želio to uzimati jer sam htio osjetiti kakvi su to simptomi i kako se mogu nositi s njima. Poslužilo nas je i super vrijeme, noći nisu bile hladne, a dnevna se temperatura znala popeti i do 30 stupnjeva.
U četiri dana su prešli 42 kilometra, većinom je bila riječ o usponima, ali i spustovima, pa ponovno usponima što i jest bilo najizazovnije u cijelom tom iskustvu planinarenja.
-Započeo sam radnu godinu potpuno odmoren, punih baterija, bez teških emotivnih stanja i mogu reći da je odlazak u peru za Božić, bio pun pogodak – iskren je Đuro Grbić.
