Za posljednji organizirani uspon u 2023. odlučili smo se odazvati pozivu HPD “Dubrovnik”-Dubrovnik na tradicionalni uspon na Ilijin vrh iz sela Mihanići na Stjepan dan 26.12. i obavezno na njihov grah u planinarskoj kući “Škola Kuna Konavoska”.
Ovim se tradicionalnim usponom odaje počast prvom organiziranom usponu dubrovačkih planinara na Ilijin vrh na koji su na Stjepan dan davne 1928. u Mihaniće planinari pristigli uskotračnom željeznicom.
Legendarnog Ćira odavno više nema, danas se za 30min lagane vožnje iz Grada do Mihanića dolazi automobilom, a ni planinarenje spomenutom stazom danas nije takav izazov kao 1928. godine. Pa da nam ne bi bilo lagano (a i sam sv.Stjepan je bio prvi kršćanski mučenik) odlučili smo se dobro “pomučiti” kružnom turom na Sniježnici. Markiranom planinarskom stazom iz Mihanića na Kunu Konavosku stižemo prije 9:30 i nastavljamo prema Ilijinom vrhu uobičajenom stazom koju je pred početak 1.sv.rata dovršila AU vojska. Sve iznad 900mnv do vrha prate nas oblaci i pomalo težak zrak, a na vrhu nas je dočekao i hladan vjetar te natjerao u vjetrovke, kape i rukavice. Pola sata ranije sam bio kratkih rukava.
Još jedan posjetnik da za planinu uvijek treba biti dobro pripremljen. Nakon kratkog odmora na vrhu, nas par upornih se spuštamo zapadnim grebenom Sniježnice do kote Kapa, te nastavljamo grebenom i hrbatom dalje u smjeru Tamnika gdje se oprezno sjeverozapadnom skliskom padinom spuštamo na lokaciju poznatu kao Tri hrasta. Stazom pratimo duboke tragove divljih svinja u nadi da do bliskog susreta druge vrste ovaj put neće doći. Iako markirana, staza Tamnik – Njivice sudeći po vegetaciji jako je rijetko posjećena, pa moglo bi se reći i zapostavljena.
Nepravedno, jer zasigurno se radi o prekrasnim padinama i šumi Tamnika, neistraženim stijenama koje je nadvisuju i koje tek čekaju neke buduće planinare i speleologe da istražuju još nepoznate staze i neistražene stijene i dubine. Bliže Njivicama staza je pitomija, a napuštene košare, stanovi i suhozidi oko Njivica jedan su od najljepših sačuvanih, ali i najzanemarenih svjedoka vremena i života kroz povijest u konavoskim brdima sve do prije 50ak godina.
Nakon 6ipo sati, gotovo 1200m visinske razlike i 14 pređenih kilometara, najavljeni grah nam je glavna motivacija. Napokon, ukazala nam se crkvica sv. Nikole, a onda i Kuna Konavoska oko 14:30. Veliko hvala HPD Dubrovnik, grah je bio sjajan. Dan pravi planinarski, nema labavo. Život je lijep. Kupite gojzerice i vidimo se u 2024.!
Autor teksta:Mario Miljak
