Putovanje zrakoplovom danas je najsigurniji način putovanja. U posljednjih dvadesetak godina prosječno se dogodi 15 zrakoplovnih nesreća godišnje. Ako se u obzir uzme da na svijetu godišnje ima oko 35 000 000 letova, vjerojatnost da zrakoplov doživi nesreću je 0,0000429 %, a u SAD-u i Europi taj postotak je još niži. Drugim riječima, više od 20 puta je vjerojatnije da dogodi automobilska nesreća. Ipak, znatno je veći postotak ljudi koji se boji putovati zrakoplovom u odnosu na sva druga prometala. Tome vjerojatno doprinosi i činjenica da kada se dogodi zrakoplovna nesreća sa smrtnim posljedicama, uglavnom je broj preživjelih mali ili nikakav.
Zrakoplovne kompanije, proizvođači, ali i državne vlasti ulažu znatan novac kako bi se ustanovio uzrok zrakoplovne nesreće. Kada se ustanovi uzrok, nastoji se onemogućiti ponavljanje takve vrste nesreće. Ako se radi o pogreški proizvođača, taj tip zrakoplova se povlači iz upotrebe dok se ne poprave nedostaci. S druge strane, ako se radi o ljudskoj pogrešci, ulaže se u dodatno školovanje kadra kao i izdavanje dodatnih uputa pilotima. Upravo zahvaljujući ovoj proceduri broj zrakoplovnih nesreća znatno se smanjio u odnosu na sedamdesete i osamdesete godine prošloga stoljeća.
Najviše zrakoplovnih nesreća događa se u ratnim sukobima. Stoga i ne čudi da je upravo najviše zrakoplovnih nesreća zabilježenih u Konavlima iz razdoblja Drugog svjetskog rata. Premda dugo prešućivane, na svjetlo dana iznio ih je Antun Burđelez koji je 2017. godine počeo istraživati ove nesreće. U današnjem blogu prisjetit ćemo se nekih od tih nesreća.
Konavle su u Drugom svjetskom ratu bile podijeljene između Italije i NDH, pa su prve godine rata iznad konavoskog neba uglavnom bile mirne. Ipak, to ne znači da se zrakoplovne nesreće nisu događale. Jedna takva dogodila se 7. veljače 1942. godine kada se njemački bombarder Ju 88/A4 zbog nevremena srušio u Konavoskom polju. Sva 3 člana posade preživjela su nesreću, ali su neko vrijeme proveli u bolnici. Mali kuriozitet povezan s ovom nesrećom je taj da je zrakoplov uzletio iz Raguse u Italiji, a srušio se u blizini Dubrovnika (Raguse).
Kako je ratna sreća okretala leđa silama Osovine, a Italija je 1943. godine i kapitulirala, Savezničko je zrakoplovstvo sve češće nadlijetalo Konavle. Najznačajnija postrojba za našu priču bila je američka 15. zračna armija. Njeni pripadnici su s uzletišta na Siciliji odlazili na misije bombardiranja industrijskih postrojenja pod kontrolom Nijemaca.
Tako se 22. srpnja 1944. godine srušio saveznički zrakoplov B 24J kod Brotnica koji se vraćao s misije iz Rumunjske, koja je bila vrlo opasna i riskantna. Avion je poletio iz talijanske baze s 10 članova posade. U povratku je gubio brzinu i počeo zaostajati za svojom formacijom. Iznad Konavala kapetan je naredio napuštanje zrakoplova jer su shvatili da se ne mogu vratiti nazad u Italiju, a ostali su nastavili svoju putanju.
Posada je iskočila oko sela Brotnice, a avion je udario u među. Ljudi iz sela su im pomogli i domaćini su ih ponudili rakijom, ali su prvo domaćini morali popiti kako bi posada vidjela da ih ne žele otrovati. Od 10 članova posade osam je preživjelo, jedan je poginuo, a jedan je nestao. Jedan od posade čak je bio pokopan u Cavtatu, ali je kasnije njegovo tijelo preneseno na američko vojno groblje. Tijelo nestaloga Archibalda Kellyja pronašli su pastiri na Sniježnici i u području oko Sniježnice su ga i zakopali, a 2005. godine pronađen je njegov grob i Amerikanci su došli po njegovo tijelo te su preuzeli ostatke. Ostale preživjele članove posade njemačka je vojska odvela u logor. Kapetan zrakoplova doživio je teže ozljede, ali je kasnije i on vlakom poslan u logor.
Američki teški bombarderi B 24J, zvani i Liberatori, imali su 4 motora i mogli su letjeti ako bi 2 motora prestala raditi. Ipak, ako je zrakoplov bio pun, a samo jedan motor otkaže, zrakoplov bi počeo gubiti visinu. Tako je nov zrakoplov tipa B 24J zbog kvara motora 17. kolovoza 1944. godine bio prisiljen napustiti misiju i vratiti se u Italiju preko Crne Gore u pratnji druga dva zrakoplova. Unatoč izbacivanju tereta, zrakoplov je nastavio padati, a kapetan je naredio evakuaciju u blizini Molunta. Njemačke postrojbe protuzračne obrane i mještani spasili su unesrećene članove posade, nakon čega su odvedeni u logor.
Konavle su rijetko bile poprište zračnih borbi jer pri kraju rata njemačke postrojbe nisu imale niti dovoljno zrakoplova, niti dovoljno goriva pa je nebo čuvala protuzračna obrana. S druge strane, saveznički lovci uglavnom su izbjegavali nepotrebno izlaganje protuzračnoj obrani. Ipak, njemački transportni zrakoplov Ju 52/3 m oboren je 3. prosinca 1944. godine. Skupina britanskih zrakoplova lovaca Spitfire dobila je zadatak oboriti ovaj zrakoplov koji je prevozio njemačke časnike. Svih 5 članova posade i 12 putnika poginuli su tijekom ovog napada, a zrakoplov se srušio u blizini Vodovađe.
Među ovim pričama s kobnim završetkom treba istaknuti jednu koja je samo čudom imala happy end. Tako je 5. studenoga 1944. skupina bombardera B 24J krenula je iz Italije u misiju na bombardiranje Srijemske Mitrovice. Nakon povratka iz misije tri od četiri motora su mu otkazala, a u trenutku otkazivanja zrakoplov je prilazio obali Konavala. Kapetan je zapovjedio iskakanje iz zrakoplova, ali je mehaničaru ispao padobran. Dok su drugi članovi posade iskakali iz zrakoplova, kapetan je ugledao jezero u jednom trenutku kod Lovorne i odlučio se na slijetanje u vodu. Kapetan i mehaničar preživjeli su, ali s ozljedama. Tada im u pomoć priskače Tonko Arkulin i pruža im pomoć, a ostala posada je prebačena na Konavoske stijene gdje ih je dočekao ratni brod ili podmornica za Italiju. Thomas Potts je među zadnjima preživjelima iz toga zrakoplova umro 2011. godine u Americi, a bio je i nagrađen za svoje manevarske sposobnosti koje je morao upotrijebiti u prisilnom slijetanju.
Za sada je poznato 10 zrakoplovnih nesreća u Konavlima tijekom Drugog svjetskog rata. Neke su za razliku od posljednje priče završile s brojnim žrtvama. Premda rjeđe, zrakoplovne nesreće su u Konavlima događale i kasnije, a svakako je najpoznatija ona iz 1996. godine kada se zrakoplov zabio u brdo Sveti Ivan. Završimo ipak u vedrijem tonu znajući da je oprema zračne luke danas znatno naprednija, a piloti savjesni zbog čega je konavosko nebo mirno već duže vrijeme.Objavljeno u Samonikle priče iz muzeja
