Već veliki, gotovo desetogodišnji “Pantarul” nedavno je iznjedrio “Pantarulić”, svog mlađeg brata kojega se može posjetiti na Vojnoviću, onako usput, ali ne slučajno; kad nemaš vremena za ostat’ pa uzmeš nešto slasno i ukusno za (Pantarul) ić’; ili ti padne na pamet da ti donesu hranu doma pa u papučama omastiš brk. Iza Pantarulića ponovno stoji bračni par Ana – Marija Buić i Milan Vasić koji otkrivaju “tajnu” uspješnog suživota privatnog i poslovnog, a imaju i savjete za sve one koji bi se okušali biti i bračni i poslovni partneri.
Ana-Marija, kad razmišljam o tim, poput vaše, poduzetničko-bračnim-ljubavnim odnosima golica mi maštu – kako razdvojite privatno i poslovno, da ostanete Milan i Ana-Marija, a ne postanete “Milan i Ana-Marija d.o.o. “?
-Svaki je brak u nekoj mjeri D.O.O.! Čak i ako ljudi nisu u poslu zajedno, uvijek su tu neki ciljevi i neke brige koje dvoje ljudi u zajedničkom životu dijeli. Ali ako to stavimo na stranu, zapravo mi se čini da je naš dan kao mozaik – komadići kad smo Milan i Ana-Marija i komadići kad smo suvlasnici posla koji broji 24 zaposlenih i milijun i jedno pitanje u danu. Teško je to zapravo razdvojiti, ali ne bih rekla da se ovaj osobni dio gubi, više kao da je dio tog mozaika ili nekog tkanja.
Tko je više s glavom u oblacima, a tko je uzemljenje ili ukorijenjenje, tko je oprezniji, a tko hrabriji u poduzimanju novih poslovnih poteza, kao što je bilo nedavno pokretanje Pantarulića?
-To se mijenja od situacije do situacije, katkada i od dana do dana. Generalno govoreći, Milan je veći optimist, a ja za sebe volim reći da sam realist, ali jako često je situacija upravo suprotna. No velika je sreća da smo zapravo uvijek kao neki yin i yang i ako je jedno od nas malo potonulo ili sumnja u neki ishod, u 99% slučajeva ono drugo odnekud izvuče osmijeh i kaže “bit će sve ok”. I stvarno i bude tako.
Može li se u tako strukturiranoj poduzetničkoj priči naći vrijeme za sebe ili vas na to “prisili” vaša djevojčica?
-Može itekako! Pitanje je samo prioriteta. Važno je napomenuti da u ovako dinamičnom poslu ima različitih faza – katkada mirna razdoblja traju nešto dulje pa se tu stvarno nađe i dana polu-praznog hoda kad od života možemo što hoćemo, a onda se zahukta neki projekt i određeno vrijeme radimo 24 h na dan, 7 dana u tjednu.
Recimo, Pantarul je već posložena priča koja nakon gotovo 10 godina rada funkcionira kao dobro podmazan stroj i zahvaljujući našem partneru Đuru Šiljugu i svim vrijednim i dragim ljudima koji tamo rade (takvu se ekipu može svijećom tražiti!). A Pantarulić je ovog ljeta odradio odličan start, ali volim reći da je kao mala beba kojoj treba puno pažnje i brige da sve bude kako treba.
Važno je samo da ova intenzivna razdoblja ne traju predugo jer inače dolazi do slavnog burn-outa. Zdravlje mora biti na prvom mjestu, zato oboje imamo vrijeme za sebe, trening, šetnju, hobi. Milan voli s prijateljima otići na utakmicu Hajduka, a meni nema ništa draže nego ljetni odlazak na kupanje s našom curicom ili kava/šetnja s prijateljicama, večer uz dobru knjigu ili dio dana za solo rad na kreativnim projektima kao što su kuharice i newsletter. Iako ovo zadnje zapravo upada u kategoriju posla, mene to opušta.
Naša djevojčica svakako je jedan divan korektivni faktor u našem dnevnom ritmu jer posao zna ponijeti, a kad je ona s nama, trudimo se da su teme prilagođene njenom uzrastu i interesima i da ima dio dana kad mama i tata nisu mislima na poslu nego prisutni u trenutku s njom.
Je li prednost ili mana biti u zajedničkom poslu bračni par?
-Pretpostavljam da kao i sve drugo, ima i prednosti i mane, ali zapravo vidim više prednosti. Lijepo je kad netko do srži s tobom razumije i uspjehe i padove i kad ih možete proživjeti zajedno. Tu i tamo razgovaramo o dosad doživljenom i proživljenom pa nam se čini da je ta krivulja života kod nas vrlo intenzivna i puno je lakše kad je netko dijeli s tobom. Osim toga, lijepo je što možemo krojiti radne sate tako da odgovaraju i obiteljskom životu pa iako radimo velik broj sati, nismo zakinuti za životna veselja.
Možda je samo kriva percepcija da ste stalno skupa… ili?
-Da, to je potpuno kriva percepcija! Budući da su nam zadaci prilično jasno razgraničeni i da je Milan više vezan za Pantarul, a ja za Pantarulić i online dio posla, ima i onih dana kad samo ujutro zajedno popijemo kavu, napravimo plan i ne vidimo se do kasne večeri ili čak sutradan ujutro. A ima i onih kad dobar dio vremena provedemo zajedno – na sastancima, u nabavi, administraciji ili jednostavno u uživanju! Najljepše je što nema pravila i ni jedan dan nije isti.
SAVJETI ZA LJUBAVNO-POSLOVNE PARTNERE
- Raditi zajedno i biti zajedno dvije su različite stvari i samo zato što se u nekim pogledima slažete, ne znači da ćete se dobro slagati i u poslu. Ali dok ne probate, nećete znati pa zato… samo hrabro. Dogovorite pravila igre (taj korak ne preskačite) i krenite.
- Poštovanje je ključna riječ. Općenito u poslu (poštovanje prema zaposlenicima, dobavljačima, klijentima i naravno prema osobi s kojom to sve dijelite).
- Prihvatite kritiku i tražite mišljenje jedno od drugog prije donošenja važnih odluka. Ako ste zajedno ušli u posao, ozbiljne odluke ne donosite na svoju ruku. Također ne govorite drugima o odlukama prije nego što ste se sami usuglasili.
- Pokušajte razgraničiti vrijeme za privatno i poslovno – npr. nema razgovora o poslu nakon 20.00 ili 21.00 h. Granicu možete postaviti kako god želite, ali bitno je da se oboje s njom slažete.
- Ako je moguće, razgraničite i prostor – radite na poslu, a doma ne. To je lakše u slučaju restorana, a teže u slučaju malih firmi koje u početku (ili trajno) posluju od kuće, ali to prostorno razgraničenje jako dobro dođe. S obzirom na prirodu mojih zadataka u firmi, od svih ovih « pravila », ovog se najlošije držim. Zapravo, ne držim ga se uopće, ali u našem slučaju to prolazi jer samo jedno od nas dio dana radi od doma.
- I možda najvažnija granica : temeljito razgraničite što je čiji zadatak. Kod nas stvari funkcioniraju tako da se u većini slučajeva Milan nema potrebe baviti mojim dijelom posla niti ja njegovim.
- Jasna komunikacija. Nema “ja sam mislio/mislila“ – najbolje je razdvojiti i kanale za privatnu i poslovnu komunikaciju. Zvučat će smiješno, ali ako je nešto baš jako važno, Milan zna da je najbolje da mi ne šalje nikakve WhatsApp, Viber ili SMS poruke nego mi piše – mail! Na mailu se bitne informacije neće zagubiti među vicevima, popisima za butigu i dječjim slikama i videima kojih su bračne prepiske obično pune.
- Uvažavajte jedno drugo. Nije svatko raspoložen za posao i razgovor o poslu u isto vrijeme. Ako vidite da bi vaš partner radije uživao u pogledu i kavi, ne-hitne poslovne teme ostavite za neki drugi trenutak. Također si dajte prostora za odvojeno vrijeme, i u poslovnom i u privatnom dijelu života.
- Odmorite se. Ako je moguće, izvan grada. Postavite stvari tako da posao može preživjeti i bez vas, barem neko kraće vrijeme i isključite se koliko god možete.
- Pred ostalim kolegama nastojte što više biti poslovni, a što manje bračni partneri – u svakom smislu. To nekad nije lako jer – svi smo ipak samo ljudi, ali dobro je imati na umu.
- Ne davite prijatelje detaljima posla. To što vi živite i dišete taj posao, ne znači da njih zanima sve što vam se taj dan dogodilo u firmi.
- Uživajte i zabavljajte se – život je kratak, neobičan i nikad ne znamo što je iza kantuna. Nije posao zec, neće pobjeć’. Ako nešto nije prehitno, a imate priliku uživati u danu, obitelji, prijateljima i životu, iskoristite je.
Foto:Veronica Arevalo
