Danas je u Hrvatskoj državni praznik, slavi se Dan antifašističke borbe.
Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kada je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Hrvatskoj i Jugoslaviji.
Naziv fašizam nastao je od talijanskog fascismo, od fascio: svežanj, snop pruća sa sjekirom, koji je u starom Rimu bio simbol državne vlasti. Riječ je o krajnje nacionalističkoj i totalitarnoj ideologiji, pokretu i poredku koji je nastao u nizu država nakon I. svjetskog rata.
Dolasku fašista na vlast pomogao je nered u gospodarstvu, val štrajkova i opće razočaranje neučinkovitim demokratskim vladama.
U početku fašizam nije imao jasna politička programa i osnivao se na negaciji programa drugih stranaka. Postupno je iz elemenata Nietzscheove filozofije moći, Sorelova kulta sile, Paretove teorije elite, D’Annunzijeva akcionizma, revolucijonarnog sindikalizma i nacionalizma do 1931. izgrađen ideološki sustav (Dottrina del fascismo, 1932). Osnovne su značajke fašističke ideologije totalitarna vlast i nov društveni sustav, utemeljen na staleškom ustrojstvu (korporativni sustav), a u vanjskoj politici ekspanzionizam. Država je središnja vrijednost, ima prvenstvo u odnosu na volju i prava pojedinca. Opravdava se autoritarno vodstvo i nužnost hijerarhije, poslušnost karizmatičnomu vođi, koji utjelovljuje državu (totalitarizam).
Fašizam se počeo kao pokret razvijati u Italiji, a u razdoblju od 1920. – 1930. pojavili su se pokreti i političke stranke s fašističkim obilježjem u mnogim europskim zemljama. U Njemačkoj je bio najrazvijeniji i poznat je kao nacionalsocijalizam ili nacizam, a propagirala ga je Nacionalsocijalistička njemačka radnička stranka.
U Španjolskoj je poznat kao falangizam, nazvan po stranci Španjolske falange (Falange España), koja se 1934. spojila s pokretom Nacionalsindikalistički jurišni odredi.
U Velikoj Britaniji djelovao je Britanski fašistički savez (British Union of Fascists), u Francuskoj Ognjeni križevi (Croix-de-feu) i Francuska narodna stranka (Parti populaire français), u Nizozemskoj Nacionalsocijalistički pokret (Nationaal-Socialistische Beweging), u Belgiji Reksistički pokret sa svojom Formation de Combat, u Norveškoj Nacionalni savez (Nasjonal Samling), u Švicarskoj frontizam (Frontismus), u Austriji domobranstvo (Heimwehr), u Madžarskoj Stranka strjelastoga križa (Nyilaskeresztes Pártot), u Rumunjskoj Željezna garda (Garda de fier), u Slovačkoj Hlinková garda, a u Hrvatskoj kao ustaški pokret.
Pristaše fašizma potjecali su ponajprije iz staroga i novoga srednjeg staleža, odnosno iz redova obrtnika, trgovaca, ratara, namještenika i činovnika, koji su se zbog jačanja radničkoga pokreta i napretka u industrijalizaciji osjećali ugroženima u svojoj materijalnoj egzistenciji i društvenom položaju. U svojim političkim pogledima fašistička je ideologija bila, s jedne strane, izrazito antimarksistička i antiliberalna, a s druge militaristička i ponajviše nacionalistička. U borbi s političkim protivnicima primjenjivali su promidžbu i nasilje, a provodili su ih uz pomoć paravojnih organizacija i tajne policije.
Antifašizam je ugrađen u Ustav Republike Hrvatske i tu smo kao država odredili našu ideologiju i temeljne vrijednosti. Antifašizam je temelj i Europske unije (EU), a njegova bit je braniti stečevine demokracije, tolerancije i ljudskih prava.
Stoga sretan vam Dan antifašističke borbe!
IZVOR: Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020.
