Muzeji i galerije Konavala u četvrtak, 16. studenog, otvaraju veliku izložbu radova konavoskog slikara naive Mija Šiše Konavljanina u Zavičajnom muzeju u Čilipima, a najavili su i pokretanje procedure upisa u registar kulturnih dobara njegove etnografske zbirke i slika. Izložba će ostati otvorena do svibnja sljedeće godine, kako bi se, između ostalog, omogućila promjena krova i stvaranje uvjeta ponovnog otvaranja Galerije Mija Šiše Konavljanina u Mihanićima gdje je živio i radio cijelog svog života.
Zašto smatrate da je sve to potrebno i važno? – pitamo ravnateljicu Muzeja i galerija Konavala, Antoniu Rusković Radonić.
-Galerija Mija Šiše Konavljanina u svakom pogledu je posebno i vrijedno kulturno dobro definitivno na nacionalnoj razini, premda to nije administrirano. Samo kućanstvo u kojemu se nalazi je vrijedna kulturno povijesna cjelina s brojnim važnim segmentima tradicijskog života Konavala. Zahvaljujući senzibilitetu obitelji uglavnom je i očuvana, baš kao da je kod njih vrijeme stalo davno. S druge pak strane prostor Galerije je mjesto gdje se nalaze dvije velike i vrijedne zbirke: zbirka umjetnina Mija Šiše Konavljanina i Etnografska zbirka koja je oduvijek bila dio prezentacije Galerije. Sam Šiša, kao likovni kroničar konavoskog tradicijskog života prikupljao je i čuvao te tradicijske predmete u Galeriji kao svojevrsni trag vremena kojemu je sa svojim pretcima svjedočio.
Dakle u cijeloj priči ima više nego dovoljno materijala da se predloži upis u registar kulturnih dobara i Zbirka slika Mija Šiše Konavljanina i Etnografska zbirka MŠK kao i sam lokalitet kao kulturno povijesna cjelina koja sadrži gospodarske objekte tradicijskog konavoskog života koji bi zaštitom dobio svojstvo spomenika kulture. Sa ta tri upisa Galeriji Miho Šiša Konavljanin priznaje se ono što ona jest i omogućuje djelovanje i skrb, a time i očuvanje na jednoj većoj razini.
Kakva je procedura i zašto ste je pokrenuli?
-U suradnji s Ministarstvom kulture u Zagrebu i Konzervatorskim odjelom u Dubrovniku smo u procesu izrade prijedloga, odnosno kataloga zbirki s popisima koji će se valorizirati kad se bude odlučivalo o upisu, odnosno zaštiti.
Galerija je 2016. godine, malo prije nego je slikar preminuo, zatvorena za javnost i u njoj su započeli procesi propadanja krova, podova, prodora vlage u sam prostor što je dovelo u opasnost vrijednu građu. Obitelj Šiša se već nekoliko puta obraćala institucijama, a tako i nama u muzeju za pomoć, ali bezuspješno. Ovaj put, na inicijativu Marijane Obrvan, kćeri Mija Šiše, a u dogovoru s nasljednicima i predstavnicima Ministarstva kulture dogovorili smo da je ovo dobar početak spašavanja kultnog mjesta konavoskog identiteta te da bar toliko dugujemo velikom umjetniku koji je cijeli život pronosio Konavle.
Muzeji i galerije Konavala će odraditi stručni dio posla za pripremu zaštite, a obnova Galerije i daljnji radovi konzervacije i restauracije Etnografske zbirke ostaju kao sljedeći korak u kojemu ćemo morati tražiti pomoć civilnih udruga, Ministarstva kulture i drugih mogućih aktera.
Zahvaljujući prikupljenim donacijama, radovi na sanaciji krova Galerije započinju krajem studenog i nadamo se da će prije zimskih kiša Galerija biti zaštićena. Upravo zbog tih radova organiziramo ovu izložbu kako bi umjetnine sklonili dok prođu radovi, a slike i skulpture izložili u Zavičajnom muzeju Konavala i tako ih iznijeli na svjetlo dana.
O kolikom fundusu govorimo kad je riječ o etno zbirci i o Šišinoj slikarskoj ostavštini?
-Slikarska ostavština se sastoji od četrdesetak ulja na platnu, isto toliko akvarela i tempera ranijih radova, oko 250 crteža i koloriranih crteža, te velikog broja serigrafija. Tu su i brojne skice rađene kao kolaži, te dvadesetak skulptura izvedenih u drvu, gipsu i kamenu, sve skupa jedan lijepi umjetnički fundus . Uz to Šišina zbirka posjeduje veliku hemeroteku i fond dokumentacije koji je Šiša skupljao za života, kao i fototeku koja je impresivna. Bez sumnje, jedan pravi muzej koji samo treba sistematizaciju i registraciju.
Što se tiče etno zbirke, osim inventara tradicijskog konavoskog kućanstva tu su neki predmeti koji su jedinstveni na ovom području, kao na primjer svilena pokrivača sa zlatovezom s kraja 18. ili početka 19. stoljeća, gusle sa interzijama Šišinih kuća i fotografijom slikarovog djeda, brojni glazbeni instrumenti i na kraju gramofon na ručno pokretanje koji je tridesetih godina prošlog stoljeća došao iz Amerike. To su vrlo rijetki predmeti koji su na sreću preživjeli rat i ostali očuvani zahvaljujući velikoj brizi i posvećenosti nasljednika – djece Mija Šiše; Marijane, Mihajla i Boža Šiše.
Hoće li se na ovakav način valorizirati njegov rad i značenje ne samo u konavoskim okvirima?
-Naravno da hoće, a na vlasnicima zbirke je da odluče koliko daleko žele ići za prezentacijom dobara.
U svakom slučaju osigurat će se javna dostupnost, web stranica sa multimedijom na više jezika, razni edukativni materijal. U planu je i izrada monografije autora i publikacija za djecu i mlade čija funkcija bi bila održanje konavoskog tradicijskog života. To je plan za daljnju budućnost i to nam ostaje kao šećer na kraju cijelog procesa zaštite.
Kakva će biti budućnost njegove nekadašnje galerije?
-Nadajmo se sjajna! Vlasnici će o tome odlučivati, a dok god su oni zainteresirani za rad ove Galerije u ideji Mija Šiše mi možemo biti sretni i veseliti se samo novim programima.
Konavle su specifične po nekoliko zaštita – od izrade konavoskog veza, konavoske zdravice… obzirom na vaše dugogodišnje bavljenje etno baštinom što bi se još u Konavlima trebalo naći na listi posebno zaštićenih vrijednosti?
-Konavle su specifične i otud toliki potencijal za upise, a ta specifičnost je donekle u sporoj izmjeni trendova kroz povijest. Naime, Konavle su povijesno i geografski isti prostor stoljećima i mjesto su gdje su se nataložili razni kulturni oblici u jedinstveni konavoski identitet kojeg poznajemo.
Od nematerijalne baštine koju spominjete imamo čitav niz potencijalnih dobara koji trebaju skrb i zaštitu, bilo onu iz registra ili neku drugu; na prvom mjestu konavosko krsno ime kao svečanost sa strogo određenim pravilima koja se polako gubi nakon Domovinskog rata i potrebno ju je što prije provesti. Nadalje, Dominali, dio karnevalskog Cavtata koji po svemu trebaju biti na listi, a koliko znam g. Kipre iz Dubrovačkih muzeja je pripremao tu prijavu. Moglo bi se dalje u brojne segmente konavoskog bića koji još neprimjetno živi u današnjem vremenu sa slabim izgledima za budućnost, ali imamo i ugroženih mlađih kulturnih oblika kao što je Folklorna priredba u kulturno povijesnoj cjelini Čilipa sa svim svojim šušurom čijem propadaju svjedočimo iz godine u godinu.
Od nepokretnih kulturnih dobara tu su lokaliteti od prapovijesti do danas, od tradicijskih očuvanih ruralnih cjelina, do austrijske rekli bi industrijske baštine, lokvi, cisterni, janika, veliki je prostor koji treba skrb.
Prodorom nekretninskih biznisa i turističke infrastrukture koja često nema vremena razumijevati kulturnu podlogu područja dovodimo svoju vlastitu baštinu u opasnost, a time i vlastiti identitet. Dobrom skrbi i zaštitom čuvajući svoj identitet i stvarajući dodanu baštinsku vrijednost, na koncu i turizmu stvaramo dodatnu ponudu.
