Prošle su 32 godine od toga dana kada je na Bosanci uz Hamdiju Kovača, Marija Pezzija, Željka Raguža, Vedrana Ivoševića Genocida i Francija Lazibata poginuo Vajta, prisjetio se heroja obrane Dubrovnika njihov suborac Braco Elezović i dotaknuo je srca mnogih. Njegova prisjećanja prenosimo s njegova fb profila.
Antonio Vatović je imao svega 19 godina…
Antonio Vatović Vajta je bio moj mali prika. Imao je svega devetnaest godina i tek je započinjao život. Gružanin kao i ja uvijek je bio omiljen među ekipom. Kad je rat započeo Vajta nije kalkulirao. Mogao je i on, kao neki naši drugi “prijatelji”, pobjeći Slavijom i javiti se negdje iz Švedske, Njemačke ili Italije. Ali nije.
Ostao je u svome Gružu i kao pripadnik SJP Grofovi priključio se obrani Hrvatske. Na slici je s majkom samo nekoliko dana prije pogibije. Ova slika mi je jedna od najupečatljivijih i najtužnijih slika nastalih tijekom Domovinskog rata. Oproštaj majke i sina prije odlaska na položaj i njegove pogibije uvijek probude neku čudnu emociju u meni. Često stanem na mjesto njegove pogibije i zapitam se kakav bi Vajta bio danas. Odgovor znam – ljudina kakav je i bio, ali eto, dođe mi tako pa ponekad stanem i mislim o svim tim ljudima od kojih nas je rat rastavio.
Bili su veliki onda, bili bi još veći danas.
Vajta, Mario, Hamdija, Franci, Željko i Vedrane vječna vam slava i hvala. Počivajte u miru Božjem.
Mario Pezzi mogao je poći gdje želi, ali tada on ne bi bio Mario Pezzi
Kada se na dubrovačkom ratištu zapucalo i kada je krenuo rat, prijeratni vlasnik diskoteke Bakhus Mario Pezzi je mogao otići bilo gdje, u bilo koji kutak kugle zemaljske, sakriti se, čekati kraj rata, uživati i ispijati koktele na nekoj plaži, a onda se poslije rata vratiti u Dubrovnik i uživati u životu baš kao što su napravili brojni naši sugrađani čija imena nisu vrijedna spomena. Ali to onda ne bi bio Mario Pezzi.
Unatoč svemu što je imao, kod njega nije bilo ni dvojbi ni kalkuliranja, nego je bez prevelikog razmišljanja uzeo pušku u ruke i krenuo stazom kojom kroče najbolji hrvatski sinovi. Poginuo je na Bosanci na današnji dan 1991. godine u krvavoj ‘prsa o prsa’ borbi pokošen agresorskim rafalom. Uz njega, doslovno rame uz rame, je bio njegov nerazdvojni suborac Hamdija Kovač, Bošnjak koji je također pao pokošen istim rafalom.
Mario Pezzi, dijete je Grada i istinski heroj.
Pričajte svojoj djeci o Mariju, Hamdiji, Vedranu, Vajti, Franciju, Željku i ostalim herojima i ne dozvolite da njihova imena odu u zaborav – poručio je Elezović.
I ima pravo…
A danas trebinjci taxiraju po Dubrovniku ,hdz rasprodaje sve sto je vrijedno ,Frankovic najavljuje zabrane domacim ljudima sto taxiraju ili izdavaju apartmane …Bog ce vam suditi
Od 91 do danas pošlo je u stečaj ili na druge načine uništeno: Dubrovkinja, Atlas, DTS, Dubrovačka banka, Atlantska plovidba, HTP Dubrovnik, GP, Dubac, Radeljević i još dosta malih firmi i tvornica, kad ne bude turizma Dubrovnik puca po šavovima, ovo danas što se događa kao npr. slanje na minimalac svih zaposlenih u hotelima te taksiranje sa Uber uveženim vozačima nema smisla. Dubrovnik jest šampion turizma ali svejedno mladi ljudi odlaze i nevraćaju se više.