Poliklinika Marin Med odnedavno je bogatija za još jednog liječnika. Nikola Stanković, dr. med. specijalist interne medicine i subspecijalist gastroenterologije, nakon 5 godina rada u Rijeci, odlučio se vratiti doma. Kao prioritet svog rada u struci, dr. Stanković ističe promicanje zdravlja i kontrolnih pregleda koji bi povećali svijest građana o raku debelog crijeva, jednoj od najsmrtonosnijih malignih bolesti u Hrvatskoj, koja se može potpuno izliječiti, ali i spriječiti, ukoliko se otkrije na vrijeme.
Dr. Nikola Stanković rodio se 1976. u Dubrovniku, gdje je završio osnovnu školu i Opću gimnaziju. Medicinu je diplomirao u Rijeci, potom je radio u dubrovačkoj bolnici. Specijalizaciju interne medicine završio je na KBC Rebro, a subspecijalizaciju gastroenterologije u KB Dubrava u Zagrebu. Nakon specijalizacije radio je u dubrovačkoj bolnici, a 2018. preselio se u Rijeku, gdje je radio u jednoj privatnoj specijalnoj bolnici.
-Rad u bolnici iscrpi čovjeka. Dežurstva i činjenica da liječnika uvijek fali, dovode do toga da se ljudi pregledavaju kao na traci, jer za drugo jednostavno nema vremena. Htio sam nešto drugačije, jedan humaniji pristup pacijentu, ali i liječniku, pa sam prihvatio ponudu jedne privatne poliklinike u Rijeci, gdje sam dosada radio. Kad se ukazala prilika, rado sam se vratio, jer doma je ipak doma, kaže dr. Stanković.
Zašto gastroenterologija i čime se sve gastroenterolog bavi?
Gastroenterologija daje najviše manualnog, praktičnog rada, a puno manje pisanja nalaza i recepata. Radim endoskopije, gastroskopije i kolonoskopije, bavim se crijevima, želudcem, jednjakom i svim organima koji spadaju u tu struku. To su jetra, gušterača, žučni mjehur, žučni vodovi.
Što Vi kao gastroenterolog s 20-ogodišnjim iskustvom u struci vidite kao najveći javno-zdravstveni problem trenutno u Hrvatskoj?
Ono što je najveći problem u gastroenterologiji, zadnjih 10 godina i više, je rak debelog crijeva, koji je vrlo učestala bolest, ali i izlječiva, a kod nas je visoka stopa smrtnosti od te bolesti. Pokrenut je Nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva, koji poziva ljude na besplatno testiranje krvi u stolici, što može biti prvi znak problema. Nažalost odaziv građana je jako mali. Taj program nije polučio smanjenje smrtnosti od raka debelog crijeva, iako je riječ o vrlo neinvazivnom testu, koji sami napravite doma i pošaljete uzorke. Ukoliko se otkrije prisutnost krvi u stolici slijedi kolonoskopija.
Kolonoskopija je pretraga koje se mnogi boje. Pomalo je neugodna. Može li se ona nekako olakšati?
U poliklinici Marin Med može se napraviti kolonoskopija s anestezijom, što uvelike olakšava pregled za pacijenta.
O kakvoj je anesteziji riječ?
To se zove intravenska sedacija. Čovjek je u dubokom snu. Ne osjeća bol. Samostalno diše, a budi se minutu, dvije nakon završetka pregleda. Već 15 minuta, nakon pregleda, normalno razgovara i nakon pola sata može doma. Jedino taj dan ne smije voziti. Kombinacija sedacije i kolonoskopije bi bila sjajna stvar kad bi se mogla ispoštovati. Moja je preporuka za sve koji su napunili 45 godina da naprave prvu kolonoskopiju. U okviru javnog zdravstva ni puno bogatije države od nas to ne mogu postići jer nema dovoljno gastroenterologa, niti anesteziologa. No važno je napraviti taj pregled dok nemate nikakvih simptoma. Kad napravim kolonoskopiju, nekome tko još nema pravih problema, pa nađem i uklonim polip, koji još nije postao ozbiljna bolest, osjećam se dobro, jer znam da sam toj osobi spriječio razvoj karcinoma.
Kako se razvija rak debelog crijeva?
Rak debelog crijeva razvija se u nekoliko faza. Taj slijed obično ide: polip, adenom, karcinom. Razvoj traje, nekad i do 10 godina. Polipi se smatraju prethodnicom karcinoma, a mi ih tijekom kolonoskopije uklanjamo. Kad se na kolonoskopiji nađe karcinom i on ne mora biti smrtonosan. Od 10 ljudi, kod kojih se nađe karcinom na vrijeme, u prosjeku se 9, nakon operacija i terapije, izliječe potpuno, a jedna slučaj obično ima smrtni ishod. Zbog tih činjenica porazno je da nam u Hrvatskoj toliko puno ljudi umire od raka debelog crijeva. Nažalost, uz karcinom dojke, ovo je najčešći karcinom koji se otkriva u Hrvatskoj. Na 100 000 stanovnika, recimo naše Županije, godišnje se otkrije oko 80 slučajeva raka debelog crijeva, a pola tih pacijenata umre od posljedica bolesti i to zato što je bolest kasno otkrivena. S medicinske i ljudske strane o ovo priča koju stalno treba ponavljati u javnom prostoru. Volio bih da svojim radom u ovoj Županiji smanjim smrtnost od raka debelog crijeva.
Koliko vremenski traje kolonoskopija?
Ovisi od crijeva do crijeva. Ona može trajati 15 minuta, a nekad i duže. U sedaciji nije to problem. U poliklinici Marin Med imamo vrlo kvalitetnu opremu i pomagala. Tijekom pregleda skidamo sve moguće izrasline, koje bi eventualno mogle biti karcinom ili karcinom u stvaranju.
Koji su rizici pojavnosti raka debelog crijeva?
Visoka dob je prva, većina ih se otkrije iznad 45. godine. Postoje i kronične bolesti koje imaju povećanu incidenciju razvoja karcinoma debelog crijeva tipa Chronova bolest… U posebnoj skupini su osobe koje u prvom koljenu obitelji, dakle među roditeljima, imaju ili polipe ili karcinome debelog crijeva te neki vrlo rijetki sindromi familijarnih ademenatoza, gdje su ti pacijenti pod izrazito velikim rizikom, ali to je vrlo rijetko.
Ono što bih ponovno naglasio je da se svi odazovu i naprave testove na krv u stolici, iako nemaju nikakve simptome i nemaju pozitivnu obiteljsku anamnezu. To je bezbolan i besplatan test koji vam dođe poštom, napravite ga doma i već ste puno napravili za svoje zdravlje.
Osim crijeva, gastroenterolozi bave se cijelim probavnim traktom, a dr. Stanković primjećuje kako je u zadnjih 20-ak godina značajno smanjena pojavnost čira na želudcu, dok je povećana brojnost gastritisa, posebice kod mlađe populacije. Zašto?
Suvremeni lijekovi smanjili su pojavnost krvarećih čireva na želudcu, koji su prije bili učestali. Ali gastritisa ima puno, osobito među mlađim ljudima, a često su uvjetovani stresom.
Uz preporuku redovitih kontrolnih pregleda, dr. Nikola Stanković smatra kako je uravnotežena prehrana te tjelesna aktivnost najbolja prevencija bolesti.
-Preporučio bih svima da održavaju idealnu tjelesnu težinu i to zdravom i uravnoteženom prehranom i tjelovježbom. U prehrani bi trebalo biti više vlakana i više lisnatog povrća. Nisam protiv mesa, ali uz ribu, sir ili meso radije birajte lisnato povrće, a ne rižu, krumpir, pastu i slatko. Tjelesna aktivnost može biti i minimalna, ali mora biti svakodnevna. To je jedna formula za zdravlje probavnog sustava i generalno za zdrav život.
