Povodom 30. obljetnice osnutka Općine Konavle, autor brojnih knjiga o Konavlima, prilikama u najjužnijoj hrvatskoj općini i njezinim ljudima, Niko Kapetanić, poklonio je načelniku Općine Konavle Božu Lasiću njegovu novu knjigu – ”Konavoska periodika od 1919. – 1991. godine”.
U knjizi su, kao što sam naslov kaže, prikupljene sve novine koje su se izdavale u tom razdoblju na području općine Konavle.
”Obuhvaćeno je kompletno razdoblje, ukupno je bilo deset naslova odnosno novina koje su izlazile. Uskoro će 1. travnja 2024. godine, a to će biti 100 godina od prvog izdavanja novine u Konavlima i htio sam osim zbog Dana Općine, knjigu završiti i prije te velike obljetnice”, kaže Kapetanić te dodaje kako nijedno mjesto u okolici Dubrovnika do 1945. nije izdavalo novine.
”Nakon toga ima tu i tamo, mislim da je bio Orebički vjesnik, ali nisam to proučavao toliko detaljno. Razlozi (ne)izdavanja mogu biti ideološki, odnosno politički, a teško je reći zašto su samo Konavljani do ’45. izdavali novine. Bilo je dovoljno pojedinaca koji su htjeli izdat novine i tako se dokazati”, istaknuo je on.
”Prve prave novine su bile Konavoska sloga 1924. godine, Glas Konavala je izlazio 1934. odnosno 1935., potom ”Konavoski seljački dom” koji je izlazio u Mrcinama. Ove potonje pokrenuo je Ivo Peko, čovjek koji je osnovao krugovalnu postaju Dubrovnik i na kraju je ubijen na Daksi. On je protjeran iz Dubrovnika, zabranjena mu je bilo kakva aktivnost”, napominje Kapetanić.
Autor dodaje kako je prve novine, ”Konavosku slogu”, pokrenuo Vlaho Novaković iz Čilipa, inače liječnik koji je svoje obrazovanje stekao u Pragu te osnovao ”Sanatorij Tiha”, bolnicu turističkog tipa.
”Konavoska sloga je izašla 1. travnja 1924. godine, a nakon 4 broja prestale su izlaziti. Vjerojatno je to i njemu bio preveliki zalogaj”, kaže Kapetanić te dodaje da se Novaković u svojoj novini nije potpisivao.
”Ne ulazeći ničije političke svjetonazore, ja samo ustvrđujem kako on nije htio da se preko njegovog imena ljudi ne polariziraju. Bio je poslovan čovjek, trebalo mu je takvo postavljanje. Kad je sredinom 30-ih Ivo Peko izdao ”Konavoski seljački dom”, Vlaho Novaković je izdao ”Glas Konavala” da parira jednom HSS-ovskom listu. Te cavtatske novine su uvijek bile na liniji sukoba Grude i Cavtat, a Ivo Peko kaže: I grudski i cavtatski trgovci misle o svojim interesima, a ne o narodu. Ja nisam ni za jedne ni druge”, citira ga Kapetanić.
”Između dva rata bilo je previranja oko toga gdje treba biti sjedište Općine. Naime nakon 400 godina što je središte bilo Pridvorje, Austrija je središte Općine smjestila u Cavtat. Onda je 1939. godine prebačeno na Grudu, a Cavtat se s Obodom odvojio u posebnu općinu. Ipak 1940. godine Općina Cavtat je ukinuta i pripojena Grudi. No to je kratko trajalo i nakon šest mjeseci je ukinuta, a središte je vraćeno u Cavtat”, napominje Kapetanić te dodaje kako je prva novina izdana iza Drugog svjetskog rata nazvana ”Bilten”, u izdanju Socijalističkog saveza radnog naroda.
”Izdano je sedam brojeva, prvih pet u Cavtatu, a zadnja dva na Grudi jer je središte Općine ponovno prebačeno tamo. Sve se ponovilo, a ostalo je zapisano da su Cavtaćani tražili da bi se radije pripojili Župi nego Grudi. Svaka od tih novina oslikava svoje vrijeme, od dizajna pa dalje. Te male obične vijesti one predstavljaju rezultantu, gdje ti osjetiš politiku i prošlost i ponašanje ljudi”, kaže autor knjige te napominje kako je od deset novina većina bila kratkog vijeka, no jedna ipak odskače.
”Novinu ”Antena” izdavao je Mato Bogišić, cavtatski župnik i dekan Konavoskog dekanata u čak 111 brojeva . Od 1973. do 1991. te novine su redovito izlazile, a zadnji broj je imao nadnevak 1. rujna 1991. godine. Njega je rat istjerao iz Cavtata. U mojoj knjizi su samo prvi i zadnji broj, ali sam izdvojio sve važnije tekstove i opisao po godištima brojeva. Ja imam sve brojeve prikupljene, a tu građu ću pokloniti. Nešto već radim po tom pitanju”, kaže Niko Kapetanić.
Načelnik Lasić istaknuo je kako je prikupljanje i publikacija ove građe nevjerojatno vrijedan pothvat te zahvalio je autoru na upornosti i plodnom radu.
”Ovo nema nijedna općina ni grad. I ovaj naslov itekako će naći svoje zasluženo mjesto u konavoskoj povijesti, kao i Općini Konavle”, jasan je bio Lasić.
