5. listopada 1991. poginuo je u svom domu na Pločama Milan Milišić, veliki dubrovački pjesnik, književnik i prevoditelj. U srpnju te godine napunio je 50. Bio je prva civilna žrtva u srpsko-crnogorskoj agresiji na hrvatski jug, stradao je u kući u kojoj je živio, u ulici Župskoj u kojoj mu je 5. listopada 2021. postavljena spomen ploča, a povodom obilježavanja 30. obljetnice od napada na Grad.
Milan Milišić: Ulica koja će se zvati mojim imenom
Ulica koja će se zvati mojim imenom
Neka bude strma
Neosvjetljena —
Gospoda da u njoj slobodno prnu
Pijanci da puste glasa, mačke
Da se prče u veljači
Kiša da je dere
Studen u studenom
Kozomor i tlapnja besanih daju joj boju
I ti, još dijete
Da se prvi put u njoj poljubiš
S jednim, sklapajući oči
Upućujući svoje čiste misli
Onom drugom.
Milan Milišić rođen je u Dubrovniku 6. lipnja 1941. Završio Filološki fakultet u Beogradu 1967. Radio je kao slobodni umjetnik, dramaturg u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, urednik i novinar. Njegov život i književni rad obilježili su dosljedni antimilitarizam i nonkonformizam. Dio mladenaštva proveo je u Londonu kako bi izbjegao služenje vojske. Sudski je proganjan zbog novele Život za slobodu (1981.), koja tematizira partizanski zločin 1944. na otočiću Daksi. Poginuo je u svojoj kući prilikom napada na Dubrovnik.
U književnosti se afirmirao u prvome redu kao pjesnik. Bio je sklon nonkonformističkoj pobuni protiv institucija i malograđanskoga pogleda na svijet, pri čemu se stilski oslanjao na iskustvo američke beat generacije te jezičnu kreativnost i humor Ivana Slamniga.
Objavio je niz zbirki (Volile su me dvije sestre, skupa, 1970., 2. prerađeno izdanje 1989; Živjela naša udovica, 1977; Zgrad, 1977; Mačka na smeću, 1984); posmrtno mu je tiskano više knjiga pjesama (Treperenje, 1994; Stvaranje Dubrovnika, 1996; Mrtvo zvono, 1997; Fleka, e, 2001), putopisa (Otoci, 1997; Putopisi, 1997) i eseja (Dubrovačka zrcala, 2007; Unutrašnje stvari, 2008), koje su dodatno potvrdile njegovo mjesto u suvremenom pjesništvu, ali i putopisu i esejistici, te roman Oficirova kći (2011). Prevodio je s engleskog jezika (R. Frost, H. Pinter, J. R. R. Tolkien).
IZVOR: enciklopedija.hr
