Dr. Pavo Kostopeč se osvrnuo na aktualan zahtjev grčkog pravosuđa za deportacijom dodatnih 10 navijača Dinama, a dosljedno i nastavno njegovim ranijim istupima vezanim uz istu temu.
I putem društvenih mreža je napisao:
Umjesto 100 zagrebačkih dečki natrag u Hrvatsku na slobodu, novih 10 kreće u grčko sužanjstvo. Hoćemo li dopustiti novi čin grčke ‘pravednosti’ i deportaciju ili spriječiti daljnju tragediju?
U kasnu večer 07. kolovoza pred utakmicu Dinama u Ateni, iz medija saznajemo da su naši zagrebački dečki sudjelovali u izazivanju teških nereda sa više desetaka ozlijeđenih. Ubrzo potom, doznajemo i onu najgoru moguću vijest, da je u tragičnom događaju preminuo nasmrt izbodeni navijač AEK-a,
29godišnji Michalis Katsouris. U sveopćoj nevjerici da se takva tragedija sa nepovratno izgubljenim mladim životom uopće dogodila bili smo jedinstveni, ne samo u osudi kolektivnog čina izazivanja javnog nereda, već i u inzistiranju na pravdi i kazni za odgovorne za ubojstvo, nanošenje
teških tjelesnih ozljeda i sve druge posljedice izgreda.
U okolnostima teške tragedije te zbog povijesti mnogih navijačkih izgreda ranijih godina, gotovo istu večer stvorilo se ozračje opće kolektivne osude u kojem se inzistiralo da su Bad blue boysi, redom negativci, gotovo pa zločinci, dugogodišnji izgrednici i da je sada trenutak kada moraju svi bez
iznimke odgovarati i platiti za svoja nedjela.
Takvo ozračje stvorilo se ne samo u hrvatskoj javnosti, već i u grčkoj javnosti opterećenoj najtežim mogućim naslijeđem navijačkih izgreda sa fatalnim posljedicama, u kojoj se još uvijek i dan danas osvetnički inzistira da su ubojice mladog navijača Hrvati, huligani koji moraju biti teško kažnjeni, jer su došli uništavati i ubijati u njihovu zemlju. Isto tako i u okrilju UEFAe i internacionalnih medija stvorilo se ozračje kolektivne osude u kojem su hrvatski navijači redom teški izgrednici, recidivisti sa višestrukim ponavljanjem nedjela, usprkos redovitim nimalo blagim kaznama i disciplinskim mjerama poduzetim od strane organa UEFA-e.
Prvih 10 dana u cilju rasvjetljavanja tragičnog događaja gotovo iz minute u minutu javnost je bombardirana vijestima i novim detaljima o izgredima, napredovanju istrage pa sve do mogućeg identiteta počinitelja, kojem se navodno bilo na tragu i zbog pronađenog noža, oružja s kojim je počinjeno ubojstvo, DNA otiscima te zbog tetovaža na nepokrivenim dijelovima tijela uočenim na rekonstrukcijama snimaka nadzornih kamera. Štoviše, informacije koje su dolazile u javnost sugerirale su da je ubojica Grk, navijač Panathinaikosa.
Saznali smo i da nerede nisu izazvali samo navijači Dinama, već i skupine navijača Panathinanikosa i AEK-a, u okviru svojih uobičajenih sukobljavanja te da je u neredima izboden i ozlijeđen i nemali broj tada već pritvorenih naših dečki, navijača Dinama.
Dok se javnost bavila formiranjem kolektivne osude i najtežim mogućim kvalifikacijama, što su napravila nadležna grčka tijela? Ponajprije su pljuštale ostavke u grčkoj policiji zbog teškog propusta.
Naime, prije svih hrvatska policija, ali i policije drugih susjeda kuda su se kretali navijači, su upozorili grčku policiju na kretanje navijača i mogućnost rizične situacije i potencijalnih sukoba. Grčka policija nije napravila ništa da krvave događaje prevenira, spriječi. Po događanju pozatvarali su sve navijače Dinama, njih 98, koji su se zatekli u Ateni, neselektivno, bez iti jednog drugog kriterija, osim činjenice da su navijači Dinama, pod presumpcijom počinjenja niza teških kaznenih djela i prekršaja. Slijedećih dana dodali su još nekolicinu navijača uhvaćenih pri prelasku granice te zatim ukupno 105 njih porazmještali po različitim istražnim zatvorima po cijeloj Grčkoj gdje su i dan danas. Od tog trenutka
počeo je jenjavati javni interes za samim događajem te je za par dana zavladalo ozračje potpune tišine do dana današnjeg, a vezano za detalje istrage što se tiče javno dostupnih informacija možemo reći ili da se nije napravilo apsolutno ništa ili da o istrazi vlada omerta, zakon šutnje, potpuna tišina.
Nakon 7 tjedana od samog incidenta, umjesto logične informacije da im se dokida istražni zatvor i da se u Zagreb i Hrvatsku vraća većina pritvorenih dečki, informacija kakvu je javnost objektivno očekivala, šutnja je prekinuta novim nerazumnim zahtjevom grčkih pravosudnih tijela potpomognutih europskim uhidbenim nalogom za pritvaranjem i deportacijom u sužanjstvo dodatnih 10 zagrebačkih dečki, jer su se izgleda i oni na dan incidenta nalazili u navodnoj zločinačkoj ekspediciji navijača Dinama u Ateni.
Imamo najprije zatvaranje preko 100 navijača i uvodnih 10 dana javne istrage, potom 5 tjedana ničega, potpune praznine, a onda sada nalog za ‘hapšenje’ i deportaciju dodatnih 10 zagrebačkih dečki?
Ovakve grčke reakcije i postupanja prema bad blue boysima ne bi se posramio ozbiljan pravosudni sustav koji proganja ratne zločince kolektivno optužene za genocid!
Trebamo li vjerovati da će isto pravosuđe koje je znamo kako prije nekoliko godina progonilo našega dubrovačkog kapetana Laptala sada biti objektivnije i učinkovitije? Trebamo li vjerovati policiji koja je napravila niz propusta u ovom slučaju i nije ništa napravila da spriječi nemili događaj te time omogućila da se incidenti grčkih i hrvatskih navijača uopće dogode? Ili možda sada ta ista policija vlastitu krivnju želi preusmjeriti na druge aktere zbivanja?
Trebamo li vjerovati policiji i pravosuđu koji su nakon incidenta zatočili preko 100 hrvatskih navijača, sada već 115, za kazneno djelo jednog ubojstva sa vrlo mogućom okolnosti da se ubojica uopće ne nalazi među 115 pritvorenih?
Je li moguće da uopće nešto takvo svo ovo vrijeme pokušavamo svest pod ‘normalno’ pravosudno postupanje?
Gdje su sada oni koji su nas od prvog dana uvjeravali u dobronamjerno postupanje i objektivnu praksu grčkog pravosuđa? U ‘bona fide’ proces i kvalitetno europsko sudstvo? U učinkovit pravosudan sustav i pravedan postupak?
Hoćemo li slijepo promatrati nastavak agonije preko 100 zagrebačkih mladića sami sebi prepuštenih, sa svim elementima grčke tragedije?
Trebamo li postupiti po zahtjevu grčkog pravosuđa potpomognutim europskim uhidbenim nalogom ili upotrijebiti sve alate da se ne deportira u sužanjstvo 10 novih dečki iz zagrebačkih kvartova i da se konačno počne razmršavati klupko i prekine ova grčka tragedija, a ostali naši mladić vrate doma, svojim obiteljima?
Ako pogledamo dosadašnju ukupnu praksu, nije europski uhidbeni nalog Sveto pismo bez iznimke i ne rezultira u praksi uvijek izručenjem. Sve ovisi o nama.
