Knežev dvor u Janjini, skromna je kuća, ukoliko ga uspoređujemo s ostalim, dosad otvorenim upravnim sjedištima dubrovačkog kneza, od onoga u Pridvorju, preko Slanog do impresivnog zdanja na Lopudu. I prva je investicija koja će se dovršiti u narednom vremenu, u toj obnoviteljskoj misiji Društva prijatelja dubrovačke starine kad je riječ o Kneževim dvorima. To je na svečanosti otvaranja Dvora na Lopudu istaknuo predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine Vedran Kosović, također spomenuvši u skoroj budućnosti i radove na Dvoru u Orebiću.
-Knežev dvor ili, bolje rečeno, Kapetanov dvor budući je Janjina bila kapetanija, jedan je od najmlađih i izgradnjom gotovo istodoban s onima u Cavtatu, na Mljetu i Lastovu. Janjinski je Dvor izgrađen oko 1554. godine i ima izgled malo otmjenije kuće i da nije na njemu kipa sv. Vlaha teško bi bilo uopće pretpostaviti kakvo je imao značenje u vrijeme Dubrovačke Republike. Dakle, izvana izgleda kao “obična” kuća, ali interijer “odaje” da je riječ o upravnoj zgradi, budući se u prizemlju nalazio zatvor, negdje i dva, prostorija za stražare, kuhinja i “ured” kneza, dok je kat bio uređen kao rezidencijalni dio, sa spavaćim sobama i saločom – kazat će Niko Kapetanić iz DPDS-a koji će i otvaranje ovog Dvora popratiti prigodnom tiskanom knjižicom o njegovoj povijesti nastanka.
Kad je donesena prva odluka da se počne s izgradnjom upravne zgrade u kojoj bi boravio knez u ovom dijelu Republike, Janjina nije spominjana, već Sreser, jer je na moru. No, od toga se odustalo iz sigurnosnih razloga i prevelikoj izloženosti opasnosti koja je vrebala s mora. Iako se mislilo da je Janjina dovoljno udaljena od napada mletačkih gusara, kapetan je jedanput otet, a njegova kuća u potpunosti opljačkana – jedna je od zanimljivijih priča koje čujemo od Kapetanića.
Dodaje i kako je kapetan krajem 17. i početkom 18. stoljeća veći dio godine stolovao u Trpnju, većem mjestu i luci gdje je bilo više posla i obveza, od trgovačkih ugovora i rješavanja sporova među stanovništvom, a bio je zadužen i za kontroliranje ulova, jer su pučani pokušavali na sve načine izbjeći ili smanjiti količine ribe koje su bili dužni izdvajati za kneza. Radije bi ribu prodavali “za sebe”.
Najpoznatiji od stotinjak kapetana koji su se izmijenili u Janjini bio je poznati matematičar i fizičar Marin Getaldić i to u svojoj veoma mladoj životnoj dobi, no kako je svojeglavo napustio tu dužnost prije nego što mu je istekao mandat, bio je kažnjen oduzimanjem plaće.
Roditelji su veoma rado svoje sinove slali na dužnosti u mirnija mjesta Republike, da se uče državnim službama, ali i da ih udalje od “straduna” i razmetljivog ponašanja koje je karakteriziralo obijesne mlade dubrovačke plemiće.
