Nea Martinović, treća je generacija koja je odabrala “daske koje život znače” iz dubrovačke obitelji koja je već iznjedrila odlične glumce. Bi li djed Miše Martinović bio zadovoljan, teško je reći, sudeći prema riječima Neinog oca Mara, teško, jer nije bio presretan ni kada su on i njegova starija sestra Perica krenuli glumačkim putom. No, Nea je odlučila i svoju nakanu ostvarila, jer je prošla prijemni i postala je brucošica na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti. Maro, s kojim smo porazgovarali telefonski, nije ni u euforiji, niti je žalostan, poštuje volju i želju svoje kćeri koja je odjedanput svoj treći izbor na listi najpoželjnijih fakulteta, stavila na prvo. No, realno kaže: talent je jedno, ali je presudan rad, rad i rad, savladavanje zanata što gluma jest.
No, Nea nije jedina mlada Dubrovkinja koja će uz Matiu Pijevića, vjerojatno s posebnim žarom pristupati djelima i baštini dubrovačke književnosti, jer je na prvoj godini s njima i još jedno “dijete” povezano uz Grad.
Riječ je o Petrunjeli Baće, kćeri dubrovačkog umjetnika Joška Baće čiji je sin Niko već na glumačkoj hrvatskoj sceni pokazao svoj talent.
I Neu i Petrunjelu je za Akademiju pripremala glumica ZKM-a Mia Melcher koja je pokazala da zna kako izvući iz njih vrline kojima će osvojiti žiri na prijemnom, jer je od njenih pet kandidata, troje primljeno.
Bi li se svi složili s tezom da genetika odradi svoje, teško je reći, ali da se “inficiraju” umjetnošću i glumom već od malih nogu, posve je jasno. A istina je i da ne padne često jabuka daleko od stabla.
