Igor Legaz poslao nam je svoj osvrt na neke od navoda našeg sugrađanina Davora Njirića koje smo objavili u članku SLUČAJ “ELITA”: “Povjerenstvo za granice pomorskog dobra je odradilo traljav posao”. Njegove primjedbe prenosimo u cijelosti.
“Kako netko može reći da je društvo ‘Importanne Resort’ uzurpator pomorskog dobra kada na pomorskom dobru izgradilo niti jedan objekt?”
Osvrt:
Društvo “Importanne Resort” jest uzurpator pomorskog dobra, zato jer je 2007. godine, suprotno odredbi Prostornog plana Grada Dubrovnika (“Na području uređenih kupališta nije dopušteno ograđivati plaže, prekidati javne šetnice i onemogućavati pristup moru”), oko ville Elite, izgradilo stometarski armiranobetonski zid (sa željeznom ogradom postavljenom na tom zidu), pa tako pristupa do uređenog kupališta u uvalici Gustijernica, uopće nije bilo.
Taj zid s ogradom, jugozapadno od ville Elite i sjeverozapadno od ville Elite, zadire u zonu pomorskog dobra, odnosno na česticu koja pripada šetalištu Nika i Meda Pucića.
Iz tog razloga, građevinski inspektor je 2008. godine naredio uklanjanje tog zida s ogradom, a nadležno ministarstvo je u žalbenom postupku potvrdilo rješenje o uklanjanju.
“Tko je izdao dozvolu za izgradnju zida oko ville Elite?”
Osvrt:
Riječ je o “potvrdi” izvedenog stanja, koja je uredno zabilježena u drugom dijelu lista “A”, z.ul. 935 k.o. Dubrovnik Nova.
“Zaprimljeno 18.10.2012. broj Z-5250/12.
Na temelju čl. 116. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN-90/11), zabilježuje se da je za rekonstruiranu građevinu (dogradnja Vile Elite sa uređenjem okolnog terena) na novoformiranoj građevnoj k.č.br. 391/2 priložena Potvrda izvedenog stanja klasa:
361-03/10-04/02 Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 18.08.2010.”
Zabilježbe o toj “potvrdi izvedenog stanja” (ili bilo kakvoj drugoj “dozvoli”) nema u z.k. ulošcima koji se odnose na čestice u blizini ville Elite (na primjer: k.č.br. 5924, 398/1, 391/1, 391/5, 391/6, 392/2, sve k.o. Dubrovnik Nova), zato jer se ta potvrda odnosi isključivo na villu Elite (s okućnicom), a ta nekretnina danas ima oznaku: k.č.br. 391/2 k.o. Dubrovnik Nova.
“U pomorskom dobru su ostale gole stijene na kojima je uređen prilaz za građane (s istočne strane) do betonskog platoa (sunčališta) i sam plato.”
Osvrt:
Taj “plato” pripada nekretnini, koja je u gruntovnici označena kao: k.č.br. 392/2 k.o. Dubrovnik Nova i riječ je o nekretnini koju dotiče more (očigledno pomorsko dobro).
Prilaz “s istočne strane” se nalazi na nekretninama pomorskog dobra, koje su u gruntovnici označene kao: k.č.br. 391/6 k.o. Dubrovnik Nova (tu je veliki dvokrilni raštio, koji je tek 2020. godine “raskovan”, zahvaljujući “performansu građana”) i k.č.br. 398/1 k.o. Dubrovnik Nova.
“U slučaja određivanja granice pomorskog dobra ispred ville Elite i ispred objekata društva “Royal Hotels & Resort”, povjerenstvo za utvrđivanje granice je napravilo dvije kardinalne pogreške.
Osvrt:
O svim tim navodnim pogreškama, društvo “Importanne Resort” (danas pod nazivom: “Royal Hotels & Resort”) vodilo je upravni postupak, pa upravni spor, koji su pravomoćno okončani 2018. godine. Zaključak: nikakve pogreške kod utvrđivanja granice pomorskog dobra nije bilo.
Nisu pogriješili ni geodeti, prilikom ucrtavanja granice pomorskog dobra u katastarske planove i parcelacijske elaborate, odnosno kod iskolčenja “lomnih” točaka te granice (za ovaj slučaj je najvažnija pozicija “točke 5”).
“Pogrešno određenom granicom pomorskog dobra, oduzima se legalno stečena imovina društva “Royal Hotels & Resort”, kao i imovina Cirila Zovka (vlasnika ville Elite)”.
Osvrt:
Ograničit ću se na villu Elite. Prilažem rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, iz 1997. Uočljivo je da je imovini društva “Hotel Neptun”, pripisana (već spomenuta) “prva čestica uz more” na kupalištu u uvalici Gustijernica, koja je tada imala oznaku (nove izmjere) k.č.br. 392/2 k.o. Dubrovnik. Tu nekretninu je Vlada RH, 1999. godine, potpuno pravilno uvrstila unutar zone pomorskog dobra, jer je riječ o “glavnoj” nekretnini kupališta “ispod Elite”.
Tu nekretninu nitko nije mogao kupiti (legalno steći) zato jer je tadašnjim Pomorskim zakonikom, bilo određeno da se na pomorskom dobru ni na koji način ne može steći vlasničko pravo. Sadašnji Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama je, dodatno, odredio da su svi postojeći upisi “vlasničkog prava” na nekretninama pomorskog dobra ništavi (odnosno da su bez pravnog učinka), s posebnim naglaskom na one uknjižbe, provedene za vrijeme “pretvorbe i privatizacije”.Također, na popisu nekretnina, koje su pripisane društvu “Hotel Neptun”, nema javnog puta, koji je tada imao oznaku (nove izmjere) k.č.br. 398 k.o. Dubrovnik. Baš na toj nekretnini (danas z.k. oznake: k.č.br. 398/1 k.o. Dubrovnik Nova), uspostavljen je prošlog mjeseca prolaz (zahvaljujući “performansu građana”), kojim se od restauranta Levanat, zemljanim putom (direktno sa šetnice) može doći do kupališta u uvalici Gustijernica. Ta nekretnina, ni na koji način nije mogla biti predmetom prenosa vlasničkog prava s društva “Hotel Neptun”, na društvo “Importanne Resort”, već prema načelu: “nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet”.
Odluka o granici pomorskog dobra predviđa otvaranje još jednog pješačkog prilaza obali kroz vrt ville Elite.
Osvrt:
To nije “još jedan prilaz”, niti je “vrt ville Elite”, već je riječ o (zatrpanim) općinskim skalama, koje su duboko usječene u pamćenja nas, starih Lapađana.Te skale su “ono po čemu Lapad jest to što jest”, bez tih skala (tog prilaza do mora) Lapad nema svoj identitet. Skale se vide na arhivskim fotografijama ville Elite.
Ako se, prilikom pisanja “još jedan prilaz”, htjelo ukazati da “ima još pješačkih prilaza” do kupališta “ispod Elite”, onda ističem da je jedan od takvih prilaza “Diamantni put”, koji sam ja “uklesao” u mrkinti 2013. godine te izgradio (naravno, uz “performans”) seriju skala na tom obalnom pješačkom putu, kako bi se do Gustijernice moglo doći iz pravca kupališta Levanat. Od 2007. godine do 2013. godine, kupalište “ispod Elite” bilo je potpuno nedostupno s kopna.
Ja jesam “investitor” gradnje “Diamantnog puta”, na istom onom kupalištu, gdje je Ciril (Ćiro) Zovko “investitor” gradnje armiranobetonskog zida (sa željeznom ogradom), ali samim tim što smo mi “investitori”, nismo stekli vlasničko pravo vrhu tih građevina (niti posjedujemo te građevine), jer su gradnje izvedene na pomorskom dobru.
U fotogaleriji su dokumenti i fotografije kojima Legaz dokazuje svoje osvrte.