Dubrovačko neretvanski dožupan iz Župe dubrovačke, Miše Galjuf, koji je tu dužnost obavljao u vremenu od 2006. do 2009. potpisuje tekst objavljen na stranici župa danas. Prenosimo ga u cijelosti kao još jedan doprinos u kolažu promišljanja i osvrta na nedavno održanu raspravu o brzoj cesti:
Brza cesta Osojnik – Debeli brijeg bila je vruća tema još tamo 2006. – prisjetimo se, prigodno je ta cesta bila nazvana Crnogorka. Bilo je to doba kad su ratne uspomene bile puno freškije, pa su i reakcije na taj projekt bile kakve su bile…
Međutim, nepunih dvadesetak godina kasnije, iako u drugim okolnostima i bez (po)ratnih konotacija, staro prigodno ime opet postaje aktualno. Prigodom burnih rasprava o Studiji utjecaja na okoliš brze ceste, tobože Zračna Luka – Dubrovnik, a u naravi Osojnik – malo iza ZL Dubrovnik (olitiga neđe za oko pola Crnogorke), otvoreno je i pitanje o kojoj je to uopće cesti riječ. Je li to baš ona toliko potrebna od Čilipa do Grada ili Osojnik – Debeli brijeg (prva faza), onako na mala vrata? Ispalo je ovo drugo, pa se nameću i neka druga pitanja, koja bi trebala prethoditi onima o (ne)prihvatljivosti predložene trase.
U to prethodno spomenuto vrijeme bila je aktualna izgradnja Dalmatine, auto-ceste Zagreb-Split-Dubrovnik, koja je zapela prije dolaska na planirano krajnje odredište (otvarali su se i zatvarali radovi, čak i na Osojniku, ali dalje od Ploča nije se maklo…). U tom kontekstu planirana je i Crnogorka – „sve dijelove države treba povezani suvremenim cestama“, pa tako i krajnji jug hrvatskogajuga – međutim, ta cesta imala je i drugu (primarnu!) ulogu: povezati Crnu Goru, preko Hrvatske, na suvremenu europsku cestovnu mrežu. Crna Gora je tad bila u procesu osamostaljenja, potom je uslijedila i neovisnost Kosova, pa je naglo živnuo tranzitni promet prema novim državama, kao i prema Albaniji i Makedoniji; nedavni rat je poremetio stare rute, pa već godištima tutnje šleperi magistralom ponad Grada, kroz Župu i Konavle, a i domaćega prometa sve je više…
U neka doba shvatilo se da autocesta s Dubrovnikom kao krajnjim odredištem baš i nema puno smisla. Jadransko-jonski koridor je sasvim druga priča, autocesta treba ići dalje, sve do Grčke, i spojiti se na tamošnju mrežu, pa bi se i zemlje na tom putu (jug Bosne i Hercegovine, Crna Gora, Albanija) na odgovarajući način uključile u europsku mrežu autocesta.
Ako pogledamo unazad, razumljivo je da je Republika Hrvatska 2006. poduprla obnovu crnogorske neovisnosti (time je zadan najbolniji udarac velikosrpskom projektu), kao i njezino opredjeljenje za euroatlantske integracije. Isto tako, razumljivo je da se glede cestovne povezanosti Crna Gora više ufa u nas nego u EU – daljnja izgradnja jadransko-jonskoga koridora (do i preko Crne Gore) proceduralno, financijski i vremenski je ipak zahtjevnija od priključenja na Osojnik.
E sad, ključno pitanje je treba li prvo pokrenuti istodobnu izgradnju osjetno dulje trase jadransko-jonskoga koridora, ne samo od Ploča do Osojnika, nego barem do Crne Gore ili do Albanije, a tek potom govoriti o brzoj cesti Osojnik – Debeli brijeg, kad i ako bude potrebna. Tako bi bar bilo logično, a ne samo izgraditi nedostajući naš dio te autoceste, pa time navući i dodatni tranzitni promet, koji će i dalje ići preko Grada/Rijeke, Župe i Konavala, a – posljedično – još pridonijeti i daljnjoj odgodi nastavka izgradnje jadransko-jonskoga koridora.
A što se sad događa? Govori se o nastavku izgradnje autoceste do Dubrovnika, na mala vrata gura se studija dijela brze ceste prema Debelom brijegu, osigurana su sredstva i za njezinu izgradnju (!?). Pitanje je je li to dobro ili Republika Hrvatska time ipak radi u korist svoje štete. U pozadini svega uvijek stoje neki drugi interesi, o njima je u nedavnoj raspravi govorio g. Capor, pa ne treba puno za zbrojiti dva i dva. Nije sporan interes Crne Gore da se što prije poveže na europsku mrežu autocesta, razumljiv je i interes naših velikih igrača da ugrabe dio kolača, samo mora li naša (regionalna/lokalna i državna) politika sve to gledati širom zatvorenih oči ili bi trebala razaznati što je tu viši (nacionalni) interes, a što lobiranje za nešto što je zapravo u suprotnosti s njim? Glede i unatoč crnogorskoj igri na kartu hrvatske dobrohotnosti i servilnosti…
Ako ćemo pravo, nije Crna Gora ničim zaslužila da joj, nakon svega, Republika Hrvatska skalava gaće, pogotovo ne na račun Dubrovnika. U tom kontekstu, zbog dugoročno negativnih posljedica po dubrovački kraj, aktualno guranje Crnogorke iz Zagreba ravno je izdaji nacionalnih interesa, pa to Dubrovnik treba jasno artikulirati. Međutim, ako toga problema nijesu u dovoljnoj mjeri svjesni ni dubrovački političari, teško je očekivati da to budu oni u Zagrebu. Naprotiv, a Studija to potvrđuje, rije’ bi’ da je tu šporki pos’o već odrađen uz (ne)svjesno zanemarivanje nacionalnih interesa. Dunkve, ultimi su skosi da se i naš glas čuje!
Uostalom, Dubrovnik je već platio preveliki ceh kad su u isto vrijeme (2006.) oni odozgo, povezani s istom firmom (a vazda se nađe i domaćih izdajnika/ca) protuzakonito zatrpali Srđ „golfom“ (čitaj: apartmanima). Vrijeme je da se konačno progleda i reče: dosta je više, odviše je gladnije’ guzica koje bi se rado namirile na Dubrovniku.
Drugim riječima, primarni angažman Republike Hrvatske treba biti da EU podupre daljnju izgradnju jadransko-jonskoga koridora, čime bi djelatno poduprla države na njegovoj trasi na njihovom europskom putu. A u međuvremenu brza cesta Osojnik – Debeli brijeg treba ostati na čekanju, nije i nikako ne smije biti prioritet.
Za razliku od brze ceste Grad – Zračna luka, koja jest prioritet i nema je potrebe miješati s onom od Osojnika do Debeloga brijega, tek treba ostaviti mogućnost njihova spoja, odnosno da ta cesta dijelom svoje trase sutra bude sastavni dio i te dulje brze ceste (ako ona uopće bude potrebna).
To je ujedno i prava zadaća za našu potpredsjednicu Europske komisije, ne bi baš va’jalo da joj nakon svije’ silnije’ funkcija jedina zasluga za prometno povezivanje Dubrovnika ostane tek (protupravno) prekrštenje Mosta Dubrovnik.
Otužan komentar. Sramotan. Izgleda da su Konavle i Župa u drugoj državi.
Cestu se prave zbog međunarodne mreže cesta kojom se države povezuju prometno radi gospodarskih interesa.
Drugo a to sam već objasnio brza cesta smanjuje zagađivanje za 4 puta.
Treće, izgradnja određenog profila treba zavisiti od povećanja prometa a ne nečijih bolesnih ambicija i insinuacija.
Dakle govorimo o smanjenju sadašnjeg zagađenja. Ako već nešto govorite javno onda to treba imati glavu i rep, treba promislit da se ne izblamiraš. Bruka je i sramota što su se potrošile decenije na loše trasiranje ceste. Da nisu građani i sada skočili i zaustavili budalastu trasu svašta bi se dogodilo sa klizištima.
Po meni treba ići na A/C zbog obima prometa i ići do čvorišta Molunat/Đurinići.
Što će netko drugi raditi na njemu je da odluči. Prijedlozi su dobrodošli.
Dalje tunelom na crnogorsku stranu do prije Igala a onda tunelom ispod zaljeva za Lušticu/Tivat-Kotor. Naravno o tome treba razgovarat sa susjednom državom što oni točno žele. Prometni čepovi su problem i u Konavlima i u Sutorini.
Izdignite se moj gospodine iznad lokalne politike jer činite štetu svima nama.
“Cestu se prave zbog međunarodne mreže cesta kojom se države povezuju prometno radi gospodarskih interesa.” Lijepo ste to rekli, a u nastavku komentara ste to zaboravili. Međunarodna mreža cesta je definirana, nema nikakvih “A/C” kroza Župu i Konavle. Unatoč tome Vaši prijedlog je da bi autocesta trebala doći do “čvorišta” Molunat-Đurinići.
S obzirom da jadransko-jonski koridor s Osojnika prelazi u BiH (jer nije bilo mogućnosti za daljnje vođenje trase hrvatskim teritorijem), znači li Vaš prijedlog da je autocesta nužna Konavlima, tj. da vam je od životne (gospodarske) važnosti da sav tranzit ide tom trasom (i da A/C uzdužno prepolovi Konavle)? Ako je tako, onda predložite državi da u suradnji s EU promijeni trasu jadransko-jonskoga koridora, Konavljani će vam vjerojatno podići spomenik ako u tome uspijete. A trasiiranje cesta po Crnoj Gori bilo bi uputno prepustiti Crnogorcima…
Žao mi je što uopće nijeste razumjeli bit moga osvrta, toliko o otužnosti i sramotnosti (na čiji god se komentar to odnosilo).
Dubrovačko primorje, Rijeka dubrovačka, grad Dubrovnik, Župa dubrovačka, te na kraju Konavle trebaju imati metro po uzoru na sve gradove koji svoje zracne luke žele povezati sa lako pristupačnom te energetski i ekološki prihvatljivom vezom izmedju točke A i B, po uzoru na gradnju za vrijeme Austro-ugarske monarhije kada je promet funkcionirao i sva dobra, djaci i čeljad su rado sjeli na vlak, koji je tada povezivao glavi grad Beč sa Zelenikom kao najjužnijom lukom Austro-ugarske mornarice, a gradjen je skladno sa prostorom u koji se jedva vidljivo uklopio, a sve ostalo su malverzacije sa novcima poreznih obveznika, te mesetarenje sa gradjevinskim zemljistem u režiji par ljudi koji nemaju nit srama ni straha od Boga. Jadransko-jonska autocesta ce preuzeti tranzitni promet za 10 godina, a njena gradnja ide od Počitelja preko Popovog polja prema Crnoj Gori te dalje u Albaniju i Grčku, dok nama treba da se postojeća Jadranska magistrala u prostoru koji je formiran izgradnjom obiteljskih kuća, ukopa u tlo za sto mehanizaciji treba najmanje intervencije u postojeći prostor, a zračna luka poveže sa metro vlakom po staroj striki koja je vec u postoji prostoru, zaboravljena a teskom mukom izgradjena. Problem ovog rjesenja, je sto ne otvara nove gradjevinske parcele kojim se kasnije može nagrditi prostor te prostor koji sada imamo cuvamo za generacije koje slijede. Jerbo da prostora imamo ne bi u Dubrovniku živjelo 50 tisuća ljudi vec 500 tisuća ljudi, a na prostoru od Orebića do Vitaljine 100 tisuća već možda dva miljuna ljudi, pitanje je; Kome ovakva cesta služi? Onim koji žele još više apartmana, jerbo im ni 30, 40, 100 ili 200 nije dovoljno, ili onim koji žele imati kvalitetan život u kojem nisu ogradjeni ko u toru, sa ogradama, to jest cestama koje im nisu potrebne.