Na današnji dan 1919. godine u Orašcu rodio se Antun Masle, veliki dubrovački slikar. Kritika ga je svrstala u „drugi koloristički trolist“ zajedno s Ivom Dulčićem (1916. –1975.) i Đurom Pulitikom (1922. –2006.) s kojima ga je vezivalo prijateljstvo, ambijent u kojem su stasali i zajednički likovni afiniteti prema kolorističkom i ekspresionističkom načinu izražavanja.
Antun Masle rođen je 1. 9. 1919. godine u Orašcu, pored Dubrovnika, gdje je završio osnovnu školu. Godine 1936. dolazi Kosti Strajniću, gdje upoznaje Rajčevića, Ettorea, Dulčića, Pulitiku i druge, gdje zajedno s njima prima slikarske poduke. Već iduće godine izlaže na izložbi “Najmlađi” održanoj u salonu Galić u Splitu. Godine 1938. upisao se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarstvo uči kod profesora Marina Tartaglie i Vladimira Becića, a 1942. godine je diplomirao i produžio studij još godinu dana u specijalki Vladimira Becića. Po završetku II. svjetskog rata vraća se u Dubrovnik i počinje raditi kao nastavnik crtanja na dubrovačkoj gimnaziji i u školama. Prvu samostalnu izložbu priređuje 1952. godine u salonu LIKUM-a u Dubrovniku, a 1955. prvi put izlaže s Đurom Pulitikom. Kontinuirano zajednički izlažu sve do 1964. godine. Umro je 1967. godine. Posthumno mu je iste godine dodijeljena Nagrada grada Dubrovnika.
Prigodom stogodišnjice Maslina rođenja 2019. godine, Umjetnička galerija Dubrovnik organizirala je veliku retrospektivnu izložbu, a početkom 2020. godine izdala obimnu monografiju u autorstvu Igora Zidića, renomiranog povjesničara umjetnosti, likovnog znalca i vrsnog poznavatelja dubrovačkog slikarstva. Zidić je ponudio novo čitanje opusa Antuna Masle koje obuhvaća i kompleksni uvid u osobnu Maslinu simboliku, u odnos prema poeziji, zavičajnom nasljeđu, te je kroz zavidnu količinu komparativnog materijala i široki kontekst koji uključuje i sociološke i filozofske aspekte, repozicionirao Maslino djelo u odnosu na hrvatsku i europsku likovnu figuraciju.
„…On isuviše toga zna da bi bio posve nedužan, ali uspijeva prigušiti znanje, suzbiti lukavost, odustati od mudrovanja i osloboditi srce: reći što hoće, kad i kako hoće. Zar to nisu radili i neki drugi? Jesu, ali s viškom rutine. Masle je, takvima nasuprot, oličenje skromnosti i istine: „franjevac” u šarenom habitu. Sve je motiv, sve je doličan materijal, sve je dobra podloga: sve služi slikarstvu, ako slikarstvo služi duši…“
(Igor Zidić, Antun Masle, 1919. – 1967., Dubrovnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, 2020., str. 12)
IZVOR: Umjetnička galerija Dubrovnik
