SLUČAJ “ELITA”: “Povjerenstvo za granice pomorskog dobra je odradilo traljav posao”

Smatram se kompetentnim dati mišljenje utemeljeno na iskustvu stečenom tijekom dvadeset godina rada u Ministarstvu turizma, od toga četiri godine u Ministarstvu mora i turizma. Karijeru u državnoj upravi sam završio kao glavni savjetnik ministra turizma, a danas vodim tvrtku Hotels nad Marinas Consulting d.o.o. i objavljujem stručne članke na portalu Pomorsko dobro, Rijeka, napisao je Davor Njirić, u osvrtu koji je poslao na adresu dubrovnikneta u kojemu argumentira svoj stav da Royal Resort nije uzurpator pomorskog dobra. Prenosimo ga u cijelosti:

U srijedu 23. kolovoza grupa građana je ispred zida Ville Elita napravila performans koji su zabilježili gotovo svi mediju kao vijest dana. Električnim pilama i pikamerom je srušila kameni zid ograde ove vile u sklopu kompleksa Royal Hotels and Resorts.

Zašto su to napravili? Da bi prema njihovim izjavama umjesto nadležnih institucija proveli odluku o granici pomorskog dobra?! Ova odluka predviđa otvaranje još jednog pješačkog prilaza obali kroz vrt ove vile do obale.

Gradonačelnik Mato Franković je rušenje ovog zida komentirao kao početak borbe protiv uzurpiranja pomorskog dobra, a izgradnju zida kao primjer uzurpacije pomorskog dobra. Iz ove izjave lako je zaključiti da on smatra da je investitor Royal Hotels and Resort, odnosno njegov vlasnik uzurpator pomorskog dobra.   

Ova izjava me jako iznenadila. Zašto? Jer za uprijeti u nekoga prstom i, u bitnome, drugim riječima poručiti: „Ti si uzurpator pomorskog dobra i ovo je početak borbe s takvima kao što si ti!“ treba biti siguran da je o tome riječ. To su teške nepromišljene, ishitrene riječi koje mogu zvučati kao poziv na linč masama nezadovoljnim sa stanjem u društvu općenito. Ova me izjava odmah podsjetila na stari vestern „Drvo za vješanje“ (The Hanging Tree). Ovako nešto ne bi trebao reći netko tko nije dobro upoznat s činjenicama i mogućim posljedicama. 

Kako netko može reći da je ovaj investitor uzurpator pomorskog dobra kada on nije na pomorskom dobro izgradio niti jedan objekt?!

Naime, činjenice su:  Prvo, investitor nije izgradio vilu Elitu i hotel Neptun nego ih je kupio. Drugo, ova granica je bila utvrđena prije nego je investitor kupio ove objekte.

Mišljenje o ovoj granici pomorskog dobra

U oba slučaja određivanja granice pomorskog dobra ispred objekata Royal Hotels and Resort (ville Elite i hotela Neptun) povjerenstvo za utvrđivanje granice je napravilo dvije kardinalne pogreške. Prvo, granicu nije trebalo određivati jer je već bila određena i drugo, „novu“ granicu odredilo ne koristeći zakonom propisan kriterij i iznimke.   

Obrazloženje

U nastavku ću dati argumentirano obrazloženje ovog mišljenja utemeljeno na činjenicama. Naime smatram se kompetentnim dati mišljenje utemeljeno na iskustvu stečenom tijekom dvadeset godina rada u Ministarstvu turizma, od toga četiri godine u Ministarstvu mora i turizma. Karijeru u državnoj upravi sam završio kao glavni savjetnik ministra turizma, a danas vodim tvrtku Hotels nad Marinas Consulting d.o.o. i objavljujem stručne članke na portalu Pomorsko dobro, Rijeka.

Prvo, granica se ne određuje ako je već određena, tj. ne određuje se više puta, kako se kome prohtije. Ona se određuje ponovno samo ako je došlo do značajne promjene konfiguracije obale uslijed djelovanja više sile (odrona i sl.). Granica pomorskog dobra je određena prije privatizacije 70-tih godina kada su ovi objekti bili u vlasništvu poduzeća Hotelsko Dubrovnik.

Drugo, povjerenstvo nije koristilo zakonom propisan kriterij i iznimke za određivanje granice pomorskog dobra, a to znači da nije odredilo granicu nego nešto drugo. Što je odredilo? Odredilo je, odnosno planiralo kuda će proći novi prilaz kamenitoj obali. Naime, treba razlikovati „određivanje granice pomorskog dobra“ i „planiranje prilaza obali“. To znači da je povjerenstvo preuzelo ulogu prostornog planera i time izašlo iz okvira svoje nadležnosti.

Da je povjerenstvo za određivanje granice pomorskog dobra odredilo „novu“ granicu prema zakonskim kriterijima onda ne bi mijenjalo „staru“ granicu, odnosno samo bi je potvrdilo. „Stara“ granica je bila određena prema zakonom propisanim kriterijima, tako da u jednom dijelu prati granicu početka vegetacije (prirodnu prepreku), a u drugom dijelu potporni zid (umjetnu prepreku) pored betonskog platoa, sunčališta, koji je visok oko 1 m. Na taj je način izvan pomorskog dobra ostala zgrada vile i čitav vrt ograđen zidom kao funkcionalna cjelina kada je vila izgrađena. U pomorskom dobru su ostale gole stijene na kojima je uređen prilaz za građane (s istočne strane) do betonskog platoa (sunčališta) i sam plato.

U mišljenju Povjerenstva za granice se, koje je prijedlog za određivanje granice, između ostalog se navodi da je Povjerenstvo 22.04.1998. obavilo očevid na morskoj obali i citat: „Kod donošenja Mišljenja Povjerenstvo je prijedlogom granice obuhvatilo stjenovito područje u cijelosti, jer se radi o terenu koji je izložen udarima juga, te dio zelenila do ceste odnosno pješačke staze (op.a. kod restorana Levanat) koja predstavlja zapreku širenja pomorskog dobra, sukladno članku 2. točka 2c Naputka za rad povjerenstva za granice pomorskog dobra na morskoj obali.“ (kraj citata).

Iz citiranog navoda se vidi pogreška, a ta je da „dio zelenila“, odnosno vrta vile do ceste (kod restorana Levanat) nije mogao biti obuhvaćen prijedlogom granice jer zapreka širena pomorskog dobra nije cesta kod restorana Levanat nego potporni zid visok oko 1 m (umjetna prepreka) kojim je ograđen vrt vile od platoa (sunčališta) na samoj morskoj obali. Štoviše, kriterij za utvrđivanje granice pomorskog dobra je početak vegetacije (prirodna prepreka), a sinonimi su: granica između golih stijena i vegetacije, maritimo linija, granica dosega najvećih valova i sl. Nije istina da je obuhvaćen samo dio zelenila vrta, obuhvaćen daleko veći dio vrta i to: čitavo zelenilo na kosini između navedenog potpornog zida (na morskoj obali) do ruba šetnice u samom vrtu, ova šetnica, stepenice do terase iznad golih stijena (vidikovca) i sama terasa. Dakle, obuhvaćeno je oko jedne trećine vrta, a ne samo dio zelenila.

Da nešto nije u redu s granicom pomorskog dobra najbolje govori njen oblik. Naime, ona horizontalno vijuga duž morske obale a potom se naglo vertikalno uspinje do javne šetnice ispred restorana Levanat. Takve granice nema na čitavom Jadranu!?  

Na temelju navedenog lako je zaključiti da povjerenstvo nije obavilo zadatak koji je trebalo, odnosno da je odradilo traljav posao. Po svemu sudeći bilo je teško jugo kada su određivali granicu. Moram tako reagirati kada vidim sve posljedice pogrešno utvrđene granice. Jedna od posljedica je i ovaj performans i podjela javnosti oko ovog pitanja.

Mišljenja sam da je povjerenstvo moglo pogriješiti jer su to bili prvi slučajevi određivanja granice, ali nadležno Ministarstvo i njegova Uprava za pomorstvo nisu smjeli pogriješiti, tim više što ih je na to upozorilo Ministarstvo turizma.

Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje članova povjerenstva zašto su određivali granicu kada je nije trebalo odrediti jer je već bila određena i zašto nisu koristili zakonom propisne kriterije. Ne znam tko su bili svi članovi povjerenstva, ali znam da je njegov predsjednik bio kapetan Nikola Srabotnak i jedna od članova Dr.sc. Zrinka Rudež, prostorni planer. Bilo bi zanimljivo čuti i objašnjene gospođe Nine Perko, ravnateljice Ureda za pomorstvo koja je provodila postupak utvrđivanje ovih granica.  

Važno je reći da je Villu Elitu projektirao ugledni slovenski arhitekt Joža Plečnik autor projekta Tromostovlje, koji je jedan od simbola Ljubljane. Ova je vila zaštićena kao kulturno dobro, a njena zaštita obuhvaća ne samo zgradu nego i vrt sa šetnicom, stepenicama i terasama, koji čine jedinstvenu arhitektonsku cjelinu pod zaštitom. Oduzimanjem trećine vrta s navedenim elementima vrtne arhitekture bitno se narušila arhitektonska cjelina i krši Zakon o zaštiti kulturnih dobara. Štoviše, oduzimanjem trećine vrta Villa Elita gubi privatnosti i atraktivnosti, odnosno prestaje biti stvarno vila. Dakle, ako se provede ova pogrešno, nezakonito utvrđena granica pomorskog dobra investitoru će se nanijeti nesaglediva šteta.

Još jedan zanimljiv detalj. Vidim da se u medijima često postavljaju pitanja: Tko je izgradio zid oko Ville Elite? Tko je za to dao dozvolu? Čudim se ovim nelogičnim pitanjima pa ću drugim pitanjima dati odgovor. Je li itko izgradio obiteljsku kuću, a kamo li vilu, a da je nije ogradio zidom, kamenim ili zelenim, živicom? Zar svaka obiteljska kuća i vila nije ograđena zidom? Dakle, zid je izgradio pokojnik koji je izgradio vilu, a dozvolu mu je dao pokojnik koji je tada za to bio nadležan. Što ovom šalom hoću reći? U ovom slučaju bitno je da povjerenstvo nije koristilo zakonske kriterije za određivanje granice pomorskog dobra, a sve drugo je manje bitno.

Na kraju ću reći slijedeće. Ja podržavan građanski aktivizam. Moramo graditi civilno društvo koje će biti korektiv sve birokratiziranijem društvu, odnosno uspavanim neučinkovitim državnim institucijama koje sve manje i lošije rade svoj posao. Međutim moramo razlikovati civilizirani aktivizam i necivilizirani aktivizam u koji spada i ovaj performans. Uostalom i ja sam aktivist jer sam kao građanin 1996. pokrenuo inicijativu da se najveća i jedina pješčana plaža u Dubrovniku plaža Sumratin izuzme iz temeljnog kapitala društva Hotel Park d.d. prije privatizacije na način da se određivanjem granice pomorskog dobra, temeljem zakonom propisanih kriterija, 73.000 m2 površine u njenoj funkciji proglasi pomorskim dobrom. Kao što sam već jednom prilikom rekao, ovu inicijativu je prihvatila Dr.sc. Ljerka Mintas Hodak, zamjenica ministra i danas je ova površina pomorsko dobro i značajne prihode od koncesije dijele država, županija i grad. Dakle, zagovaram civilizirani aktivizam jer se držim one, „Um caruje, a snaga klade valja“.  

Žao mi je da je gradonačelnik podržao ovaj performans koji nije ništa drugo nego  necivilizirani aktivizam, a drago mi je da, u svojoj izjavi, župan Dobroslavić nije podržao ovakav aktivizam. 

Nadam se da gradonačelnik, nakon ovdje iznesenih argumenata, neće više smatrati Royal Hotels and Resort, odnosno njenog vlasnika uzurpatorom pomorskog dobra.

Nadam se da će se zauzeti kod gospodina Olega Butkovića, ministra i podržati moju inicijativu (objavljenu u Slobodnoj Dalmaciji 25.08.2023.) da Ministarstvo provede zakonitu reviziju (ponavljanje postupka određivanja granice) ne samo u slučaju Ville Elite nego i u slučaju zgrade Hotela Neptun i slučaju Moby Dick. Naime, ovo su tri slučaja da se pogrešno određenom granicom oduzima legalno stečena imovina njihovih vlasnika.

Mr. sc. Davor Njirić