Zašto od nekoliko varijanti idejnih rješenja brze ceste Dubrovnik – Zračna luka, Studija utjecaja na okoliš razmatra samo jednu? – pitaju se srđevci komentirajući Studiju utjecaja na okoliš.
Uredbom o provedbi postupaka utjecaja zahvata na okoliš, člankom 30., je propisano da zahvat čiji se utjecaj razmatra mora imati varijantna rješenja, odnosno da se kroz Studiju utjecaja na okoliš moraju razmatrati bar dvije varijante projekta i procijeniti koja je od njih povoljnija za okoliš.
Zašto to u slučaju brze ceste Dubrovnik Zračna luka nije napravljeno?
Odluku o tom donio je nedemokratski i vjerojatno nezakonito Županijski zavod za prostorno uređenje, odnosno sam župan. Pritom se izrađivač studije, tvrtka Dvokut ecro, tobože zaštitila postavivši nekoliko pitanja Županijskom uredu za prostorno planiranje (str. 867 Studije):
• Može li se studijom izvodljivosti odabrana varijanta smatrati varijantom konačnog odabira?
• Bira li se konačna varijanta kroz postupak procjene utjecaja na okoliš?
• Propisuju li odredbe prostornog plana način odabira konačne varijante?
Odgovor županijskog Zavoda je nedvosmislen, a i suprotan gore spomenutom Pravilniku: „odluka je već donesena kroz Studiju izvodljivosti izrađenu od IGH. Postupak procjene utjecaja na okoliš je tu tek da provjeri utjecaj na okoliš konačne varijante izabrane kroz studiju izvodljivosti.“
To da je izrađivač studije poput Poncija Pilata oprao ruke od odgovornosti za ono što slijedi je gotovo uobičajena praksa na polju tvrtki koje izrađuju studije utjecaja na okoliš. Međutim, činjenica da se župan dubrovačko-neretvanski 2023. godine ponaša po maksimi „kadija te tuži i kadija ti sudi“ je nevjerojatna i nedopustiva. I porazna za ovaj grad i županiju, njihove institucije i društvo.