Mihaela Mikulandra, nova je direktorica dubrovačke Čistoće, pred kojom su veliki izazovi. Prvi i osnovni primjena novog Zakona o gospodarenju otpadom te sukladno tome i novog cjenika javne usluge, koji će za građane i pravne osobe itekako poskupiti odvoženje miješanog otpada. Čistoća se, osim toga, suočava i sa nedostatkom djelatnika, pa direktorica poziva građane na suradnju i poštivanje, barem onih osnovnih pravila odlaganja otpada u sate, koji su za to predviđeni od 19:00 do 03:00 dan uoči odvoza. Kako će se novi cjenik odraziti na građane? Što se od nas očekuje? Kako će se kontrolirati provođenje? Objasnila nam je u razgovoru.
Dubrovnik nema sortirnicu otpada, nema kompostanu, Grabovica je pred zatvaranjem, nedovoljno je kontejnera za odvajanje otpada. Prema najnovijim statističkim podatcima, godišnje se odvaja svega 20 posto otpada, a da bismo zadovoljili Direktivu EU, trebali bismo do 2025. odvajati čak 60 posto otpada odvojeno, inače ćemo plaćati penale. Kakav je Vaš plan?
– Sortirnica i bio kompostana nam trebaju i to je neminovno. Grad Dubrovnik kao JLS će u sklopu TT blok Osojnik izgraditi i opremiti reciklažni centar Grada Dubrovnika, koji će obuhvaćati sortirnicu i bio kompostanu. Grad Dubrovnik je u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost nabavio nova 23 podzemna kontejnera i 200 kontejnera za biootpad i dat će ih nama, kao davatelju usluge, na korištenje i upravljanje. Zakon o gospodarenju otpadom uskoro ćemo početi primjenjivati, iako mi u Dubrovniku, zbog konfiguracije ulica (nemogućnost dolaska kamiona do svake zgrade, kuće, nedostatak prostora za kontejnere…) ne možemo taj Zakon provoditi učinkovito, kao neki drugi gradovi koji se recimo nalaze u ravnici ili imaju više prostora, šire ulice i tako dalje. No, Zakon se mora početi provoditi i mislim da je vrijeme da se krene u tome smjeru.
Kako?
-Idealno bi bilo svim kućanstvima podijeliti kante za odvojeno prikupljanje otpada, no svi smo svjesni da to nije moguće, jer ljudi jednostavno nemaju gdje staviti te kante. U Knežici, dijelu Komolca, Bosanci, Malome Zatonu i Štikovici, kućanstva već imaju takve kante i mogu odvajati otpad na kućnom pragu. Za veća naselja, zgrade i povijesnu jezgru, odnosno dijelove na koje je nemoguće podijeliti kante, rješenje su otpadomjeri. Dakle uređaji koji će se nalaziti na kontejnerima, koje će građani otvarati karticama i koji će mjeriti koliko je miješanog otpada tko bacio u kontejner. Na taj način odvojeno prikupljeni otpad se ne bi naplaćivao, dok bi se mješoviti otpad naplaćivao po količini. Oni koji budu razdvajali više, imat će manje mješovitog otpada i manje će plaćati.
Pretpostavljam da će se veći dio građana prilagoditi tim pravilima, ali će uvijek biti i onih koji će vrećice s mješovitim otpadom ostavljati uz kontejnere. Kako ćete to riješiti?
-Prije svega potrebna nam je edukacija građana i suradnja s njima. Mi svi moramo shvatiti da smo svi mi građani oni koji sudjeluju u čistoći grada i da se na odlagalištima otpada vidi naša kultura. Grad je poprilično čist i uredan, ali uvijek može bolje. Osnovno pravilo o satima kad se treba odlagati otpad, mnogi ne poštivaju i zbog toga su nam kontejneri često pretrpani i sa odlagališta se šire neugodni mirisi. Kad osiguramo uvjete za razdvojeno prikupljanje otpada, krenuti ćemo sa primjenom cjenika javne usluge. Manja cijena trebala bi motivirati ljude na razdvajanje. Čistoća nema mogućnost kažnjavati one korisnike koji ne poštuju zakon, ali zato komunalni redari to mogu i već . Na gotovo svim odlagalištima postoje kamere, a kazne će se i budućnosti, ako ne bude išlo drugačije, morati početi naplaćivati i građanima za neprimjereno odlaganje svih vrsta otpada, jer država EU plaća penale za nepoštivanje uvjeta direktive, a onda to naplaćuje od gradova i općina, a slijedom toga naplaćivat će se kazne onim građanima koji ne poštuju pravila.
I Vaši su prethodnici najavljivali promjene i nove kontejnere i nove cjenike, čak je išao i pilot projekt otpadomjera na Babinom kuku, ali je sve to, čini se, neslavno propalo. Zašto Vi mislite da možete bolje?
-Prihvatila sam se ovog posla jer smatram da se može i mora bolje. Radila sam osam godina u Sanitatu, kao poslovna tajnica i svakodnevno u svome radu surađivala sa upravom, tako da imam iskustva u javnom sektoru. Radila sam 15 godina u realnom sektoru. I smatram da imam dosta iskustva i znanja za ovaj korak naprijed. Ono što je osnovno za uspjeh bilo kojeg poduzeća je timski rad i to je prvo što sam sebi dala u zadatak. Stvoriti u Čistoći dobar tim, koji će raditi i koji će se nadopunjavati. Jer samo jedna osoba, malo može napraviti. Uvjerena sam da se predanim radom i davanjem cijelog sebe u rad, a ja sam upravo takva, dobrom organizacijom i dobrim timom djelatnika može postići puno.
Kad govorite o timu, nedavno ste zaposlili 23 nova djelatnika. Riječ je o inozemnim radnicima iz Bangladeša. Kako su se oni prilagodili i zašto je bilo nužno tražiti djelatnike iz tako daleke zemlje?
U ožujku 2023. na zavodu smo raspisali natječaj za 20 pometača i 10 pomoćnih radnika to su oni koji se voze na kamionu na onim stopama iza. Javilo nam se 4 ljudi. Od njih su samo dva prošla zdravstveni pregled. Jedan se nije pojavio na potpisivanju ugovora, a drugi je radio svega 15 dana. Jednostavno nema zainteresiranih. I to nas je uputilo na strane radnike. Čistoća je potpisala ugovor s jednom agencijom iz Kaštela i stigli su nam radnici iz Bangladeša. Oni su i prije radili ove poslove, zanimljivo je da su radili u Katru. Dobro su se prilagodili, zadovoljni su, a nama su omogućili da svaki dan možemo prati Stradun i sporedne ulice, u timovima čistiti pojedine gradske kvartove, što se u čistoći Grada itekako primijeti.
Imaju li oni jednake plaća kao i drugi radnici? Gdje oni žive?
– Prosječna plaća za navedena radna mjesta u Čistoći je 800 eura, oni imaju plaću kao i naši djelatnici, ali razlika je u stažu i drugim dobitcima. Mi smo im našli smještaj, koji oni plaćaju s režijama 200 eura mjesečno. To im se izuzima od plaće. Smjestili smo ih u vrlo pristojni smještaj. U Mokošici u jednom stanu od 95 m2 živi njih 7, a ostali su na Batahovini u studio apartmanima koji su nanovo uređeni. Svakodnevno sam s njima u kontaktu i oni su jako zadovoljni. Čini mi se da su se lijepo snašli. Kažu da su ih ljudi dobro prihvatili. Prije su radili u Katru i tamo su im ostali dužni za plaće, tako da su ovdje sad presretni.
Jeste li zadovoljni čistoćom Dubrovnika općenito?
-Može i mora uvijek bolje, ali svjesna sam svih nedostataka. Problem djelatnika je najveći. Dok nisu došli novi radnici, imali smo 36 pometača, od kojih je 18 radilo u povijesnoj jezgri, a ostalih 18 na području cijelog grada, uključujući i otoke. Grad je u globalu čist, ali ima ulica u kojih pometači ne stignu. Čistoća grada ne ovisi samo o čistačima, ona ovisi i o građanima i njihovoj svijesti i kulturi. Ne može se očekivati da građani bacaju smeće posvuda i u svako doba, a da naši djelatnici sve za njima počiste. Pravila postoje, ako ih se svi budemo pridržavali, grad će biti čistiji. Mi i naši korisnici moramo biti u stalnoj sinergiji, na zadovoljstvo svih.
Evo samo jedan primjer. Izašli smo u susret građanima u povijesnoj jezgri i u Androvićevoj smo otvorili odlagalište gdje se otpad može odložiti od 5 ujutro do 12 sati. Počeli smo zaključavati odlagalište u 12, a onda ostavljaju smeće na ulici ispred odlagališta. U tijeku je uvođenje kamera da se može vidjeti tko to odlaže smeće popodne. Mi ne možemo stalno čistiti iza pojedinaca koji, očito namjerno, sami stvaraju nered.
Također bi htjela građane pozvati da ne bacaju miješani komunalni otpad u kontejnere za plastiku, papir i staklo. Jer ti kontejneri idu u naš pogon u Župi, gdje naši djelatnici u reciklaži svojim rukama razdvajaju različite vrste plastike… i stvarno je grozno kad im dođe kontejner plastike u koji su neodgovorni građani bacili miješani otpad. Nekako je to podcjenjivanje tih ljudi. Zamislite kako se oni onda osjećaju.
