Dubrovačka kupnja Konavala od Sandalja 1419. i Pavlovića 1426. godine te izgradnja franjevačkog samostana u Pridvorju desetak godina kasnije donijela je novu zemljišnu podjelu. Samostanu sv. Vlaha u Pridvorju pripale su dvije desetine Konavala. Iz Sandaljevog dijela to je bilo selo Sv. Đurađ, današnji zapadni dio Popovića, a iz Pavlovićevog Uskoplje I, odnosno današnji južni dio Uskoplja i središnji dio Močića. Selo Močići nastaje u 15. stoljeću, a nakon izgradnje franjevačkog samostana u Cavtatu 1484. godine, Močićani desetinu daju cavtatskim franjevcima.
I dok su Popovićani ostali povezani s manastirom tako što su se tamo pokapali i odlazili na misu, u Močićima se prenijelo štovanje svetoga Antuna Padovanskog, jednog od najpoznatijih i najranijih franjevačkih svetaca. Premda štovanje svetoga Antuna nije strano čitavoj Hrvatskoj, u Močićima se ipak izrazilo na poseban način. Iako su 1746. godine Močići ušli u sastav župe Čilipi, veze s franjevačkim samostanom nisu nestale, čak su se i intenzivirale. Već su se 1762. godine Močićani zavjetovali da neće raditi u polju na blagdan sv. Antuna.
Potvrda toga zavjeta bila je na talijanskom jeziku napisana na oltarskoj slici sv. Antuna koja se do Domovinskoga rata nalazila u crkvi svetog Đurđa. U isto vrijeme počeli su se izrađivati i kameni križevi s Kristovim monogramom i prikazom sv. Antuna. A kako se vremenom blagoslov polja u Močićima uspostavio na neradni dan, blagdan sv. Antuna, tako su križevi dobili funkciju postaja pri blagoslovu polja. Stariji kazivači još pamte da bi pop išo na konju, a narod za njim od križa do križa i onda bi on (svećenik) blagosivjo baštine. Danas se više ne ide od križa do križa, nego se čini procesija oko crkve, a sam blagoslov polja prebačen je na Josipa radnika, 1. svibnja.
Danas je sačuvano 9 križeva nastalih od 1762. do sredine 19. stoljeća. Zbog izgradnje Zračne luke Dubrovnik križevi s lokve i brijega premješteni su ispred crkve sv. Đurđa. S druge strane, križevi u primorju nisu mijenjali svoju poziciju. Čini se kako su mjesta za postavljanje križeva brižno odabrana jer se svi nalaze na povišenim kotama uz općinski put. Tako se sa svake postaje pružao pogled na okolne baštine. Ujedno, nijedan križ nije se nalazio blizu kuća, nego su postaje činile nepravilnu elipsu oko sela, što je trebalo prizvati Božju zaštitu i označavati granice sela.
Križevi se dijele u tri skupine. Prva skupina nastala je 1762. godine, druga 1810. godine, a treća nakon 1815. godine. Križeve prve skupine odlikuje rudimentarni klesarski stil s pojednostavljenim reljefom svetog Antuna s djetetom Isusom. Također, ispod ili iznad reljefa uklesana su slova SHI, s time da je slovo S u jednom slučaju ostalo okrenuto (Ƨ), a u ostala tri slovo je preklesano u S. To potvrđuje da se radilo o domaćem klesaru koji nije bio pismen pa je zrcalno uklesao slova IHS. Premda uklesana slova predstavljaju prva tri slova Kristova imena na grčkom alfabetu (ΙΗΣΟΥΣ), vjerojatnije je da je monogram u općoj svijesti Konavljana predstavljao pogrešnu inačicu sv. Bernardina Iesus hominum salvator ili Isus Spasitelj ljudi. Iznad slova H nalazi se križ, a na 4 od 5 najstarijih natpisa i plamteće srce.
Na križu ispod zaseoka Dobrota, za razliku od ostalih križeva prve skupine, nalazi se natpis na talijanskom jeziku Li Fare 6 n(ovembr)e 1762 IHS La insegna di S(anto) A(ntonio). Čini se da natpis nije izradio isti klesar koji je isklesao lik svetog Antuna s djetetom Isusom i Kristov monogram. Naime, u ovome natpisu je IHS isklesano pravilno, a ispod se nalazi ornament čavala, što se ne pojavljuje na ostalim križevima ove skupine.
Na skupinama križeva iz 1810. godine više se ne pojavljuje reljef svetog Antuna s djetetom Isusom, ali se uz Kristov monogram pojavljuje i natpis INRI (Iesus Nasarensus rex Iudaeorum). Slova ove skupine pravilnija su i s više ornamenata, a na jednom križu su najvjerojatnije inicijali autora HZ. Uz nadodavanje natpisa INRI, za razliku od križeva prve skupine (osim u natpisu na dobrotskom križu) ispod slova H u Kristovom monogramu nalaze se stilizirani čavli.
Baštine prema primorju i pašnjaci na brijegu većim su dijelom danas pretvoreni u šume, a nekadašnji općinski putevi prošireni su u pješačko-biciklističke staze. Najveći broj obitelji danas ne živi od poljoprivrede, a i sve manje nose kriške na blagoslov polja. Iako još uvijek ima ljudi koji znaju za močićki zavjet iz 1762. godine, na blagdan svetog Antuna nije neobično čuti kosilice i motorne pumpe. Ipak, križevi koji su podignuti kao zavjet i danas nam prenose priču iz nekadašnjih vremena kada se čovjek pouzdao u Boga i prirodu kako bi preživio.Objavljeno u Samonikle priče iz Konavala
