Na današnji dan 1916. u Dubrovniku se rodio Ivo Dulčić, jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara, umjetnik koji je ostvario veliki opus od niza pejzaža, urbanih motiva, portreta, a okušao se s podjednakim uspjehom u brojnim tehnikama: akvarelu, gvašu, ulju, fresko-tehnici i mozaiku.
-Nakon privatnih poduka u domu povjesničara umjetnosti Koste Strajnića, te studija prava na Sveučilištu u Beogradu, 1941. godine upisuje slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Pred kraj studija, zbog oporbe socrealističkoj dogmi i praksi, sukobljava se s profesorima, te napušta Akademiju i vraća se u Dubrovnik. Sljedeće godine vodi slikarsku školu u Florinom domu u Lapadu, a 1948. godine prvi put izlaže. Od 1955. godine do smrti 1975. godine živi u Dubrovniku i Zagrebu, intenzivno slika i izlaže.
U Dulčićevim urbanim prikazima i pejzažima, motiv se gotovo gubi u vibrirajućoj, koloristički zasićenoj plohi, iako umjetnik nikada u potpunosti ne napušta figuraciju. Njegove portrete karakterizira spoj oštrog intelekta, sposobnost empatije i istodobno psihološko seciranju prikazane osobe čistim likovnim sredstvima. Veliki dio Dulčićeva opusa čine djela sakralne tematike koja je realizirao u crkvama i samostanima u Hrvatskoj i izvan nje, katkada i u monumentalnim dimenzijama. Koristeći fresko-tehniku, mozaike i vitraje, intenzivnim bojama i hrabro stiliziranim oblicima, Dulčić bitno modernizira hrvatsko sakralno slikarstvo, pišu iz umjetničke galerije Dubrovnik.
Djelo: Ivo Dulĉić, Dubrovaĉko ljeto, 1956. g., ulje, platno
